Prema procjeni, iz BiH od 2012. do kraja 2016. u Irak i Siriju otišlo oko 180 muškaraca i 60 žena, koji su sa sobom poveli i oko 80 djece.
Takozvana Islamska država možda je administrativno razbijena, možda se komada i vojna struktura koja je uspostavljena na tom prostoru. Ali ideologija koja je nadahnula nastanak tog projekta je još živa i neće nestati tek tako, vojnim porazom ISIL-a.
Kaže ovo na početku intervjua dr. Vlado Azinović, profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka i vodeći ekspert za terorizam u BiH.
Svjetski trend je da se ide prema gorem u svakom segmentu, od izabranih predsjednika i vlada država Zapada, do radikalnijih formacija. Bila je El-Kaida, a onda je uslijedila Islamska država… Šta bi, ako je ISIL uništen, moglo nastati na ruševinama tog projekta?
– Ideološke i operativne “ispostave” ISIL-a već duže aktivno djeluju i drugdje u svijetu, kontroliraju dijelove teritorija, posebno u državama s poljuljanim suverenitetom, urušenim strukturama i nefunkcionalnom vlašću. Usto, ISIL-ov mobilizacijski narativ, koji se uvijek oslanja na žrtvovništvo i patnju zbog stvarnih ili umišljenih nepravdi, lako će pronaći osobe i grupe koje će se u njemu prepoznati i prigrliti ga bez puno propitkivanja. O tome šta će to sve i gdje konkretno proizvesti, možemo samo nagađati.
Proces vrbovanja za odlazak na ratište u Belgiji je bio pet puta uspješniji nego u BiH
Nezaobilazna tema ISIL-a je i priča o BiH i Balkanu. Koliko je ljudi s ovog područja bilo ili je i sada u njenim redovima. Koliko ih je poginulo, nestalo?
– Prema procjenama relevantnih službi, sa zapadnog Balkana je na ratišta u Siriju i Irak, od 2012. godine do kraja 2016., kada je registriran posljednji odlazak iz regije, otišlo nešto više od 1.000 osoba. Među njima je bio značajan broj žena i djece.
Prema procjeni s kraja 2018., u istom je vremenskom razdoblju iz BiH otišlo oko 240 punoljetnih osoba, oko 180 muškaraca i 60 žena, koji su sa sobom poveli i oko 80 djece. Skoro još toliko djece, čiji su jedan ili oba roditelja državljani BiH, rođeno je za ovih šest godina u Siriji i Iraku.
Krajem prošle godine procjenjivalo se da je još oko 100 naših punoljetnih državljana ostalo na tom području, 50-ak muškaraca i približno toliko žena. Vjeruje se da je oko dvije trećine ovih osoba u ISIL-u, a da su ostali u bivšem El-Nusra frontu, odnosno u formaciji koja se sada zove Hajat Tahrir el-Sham. Nešto više od 50 osoba se vratilo u BiH, a blizu 90 ih je poginulo ili umrlo. Ponekad se ovim osobama pridodaju i one koje su porijeklom iz BiH, ali su sada državljani uglavnom zapadnoevropskih zemalja, kao i državljani i državljanke drugih zemalja koji u Siriji i Iraku žive ili su živjele, u zajednici s našim građanima. Kod tako rađenih procjena, ukupni brojevi su nešto veći.
Je li Balkan, po glavi stanovnika, „najizdašniji“ evropski region u slanju dobrovoljaca u ISIS?
– Ako gledamo po glavi stanovnika, onda možda i jest. Međutim, po meni to nije dobar pristup. U ISIL i El-Nusru su odlazili gotovo isključivo muslimani ili konvertiti u islam i ispravnije bi onda bilo gledati iz te perspektive, a razlike nisu male. Ako računamo, kao to ste rekli, “po glavi stanovnika”, onda, naprimjer, na svakih milion stanovnika Belgije dolaze 43 strana borca iz te zemlje u Siriji i Iraku, dok na milion ljudi iz BiH dolazi njih 68, a s Kosova 160. No, kada gledate prema broju muslimana u te tri zemlje, vidite da su iz muslimanske zajednice u Belgiji na svakih sto hiljada ljudi u Siriju i Irak otišla 62 strana borca, dok je na svakih sto hiljada muslimana u BiH otišlo njih 13, a s Kosova 18.
Po tome je, dakle, proces vrbovanja za Siriju i Irak u Belgiji bio pet puta uspješniji nego u BiH i 3,5 puta uspješniji nego na Kosovu. Statistika, također, pokazuje da su zemlje na zapadnom Balkanu s relativnom ili apsolutnom većinom muslimana u prosjeku “proizvele” znatno manje stranih boraca negoli zemlje poput Srbije i Sjeverne Makedonije, gdje su muslimani u manjini.
Statistika, također, jasno pokazuje da su ljudi s ovih prostora manje agresivni prema matičnim sredinama i da na zapadnom Balkanu od 2015. godine nije bilo terorističkih napada. Istovremeno, na Zapadu su izvršeni deseci terorističkih akcija, na čijem su udaru bili slučajni posjetioci restorana, koncerata, gradskih trgova ili nogometnih utakmica. Međutim, iako se radi o potpuno utemeljenim i lako provjerljivim izračunima, oni su potpuno potisnuti dnevnopolitičkim narativom u kojem se Kosovo i BiH kontinuirano proglašavaju “odskočnim daskama” za teroriste i “leglima” islamističke radikalizacije.
Takva pretjerivanja su posebna priča i trebalo bi nam daleko više prostora da objasnimo ko je sve i zašto, s posebnim entuzijazmom, objavljivao takve maštovite procjene o broju naših ljudi u Siriji i Iraku i prijetnji od terorizma. Sasvim je izvjesno da takva “prebrojavanja” i “procjene” nisu bili posljedica neznanja ili neinformiranosti.
Predsjednik Tramp pozvao je evropske države da preuzmu svoje „isilovce“, inače će ih Amerikanci pustiti. Spominje se brojka od 800 ljudi. Zna li se koliko je od tog broja ljudi iz BiH, koliko njih se vraća u BiH?
– U javnosti se govori o deset osoba od kojih, navodno, nisu svi državljani BiH. Nemam podatke o identitetima tih osoba. Ako budu vraćene, nema sumnje da ih čeka istraga, moguće podizanje optužnice, suđenje i, vjerovatno – zatvor. Naravno, sudbina svake takve osobe bit će određena na temelju istrage, prikupljenih dokaza i iskaza svjedoka.
Šta je s njihovim suprugama, kao i suprugama onih koji su poginuli ili se vode kao nestali, a pripadali su ISIL-u? Koliko je takvih slučajeva?
– Znamo da već mjesecima tri žene iz BiH i njihovo devetero djece borave u jednom od kurdskih logora na sjeveru Iraka, u vrlo teškim okolnostima. Prema njihovom svjedočenju, u logoru su registrirani slučajevi tuberkuloze i kolere, nema odgovarajuće zdravstvene zaštite, ni higijenskih uvjeta, a dio zatočenica se razmjenjuje za Kurde, koje su zarobile druge oružane formacije u tom dijelu zemlje. Pokušaji njihovih najbližih u BiH da im se u dogovoru s ovdašnjim vlastima omogući povratak do sada su bili neuspješni. Ostale žene, koje su još na slobodi, vjerovatno žive sa svojim muževima. One koje su ostale udovice, najčešće su ponovo udavane da bi dobile zaštitu za sebe i djecu.
Već skoro 30 godina živimo u radikaliziranom kontekstu
Generalno, kako se BiH nosi s izazovima pripadnika radikalnih formacija? EU sve više radi na deradikalizaciji, Evropska komisija povećava fondove za te projekte… U BiH kao da se svjesno ide na daljnju radikalizaciju…
– Bojim se kako često zaboravljamo da već skoro 30 godina živimo u radikaliziranom kontekstu. Događaji u Siriji i Iraku na neko su vrijeme skrenuli pažnju s drugih, po meni možda i opasnijih oblika ideološke radikalizacije, povezanih s temeljnim, a još nerazriješenim političkim problemima, kako u našoj zemlji tako i šire u regiji. Osim toga, u društvu u kojem uloga identiteta, osobnog i kolektivnog, postaje sve važnija i vidljivija, radikalizacija jedne identitetske skupine ne može ostati izolirana samo na nju i neizbježno se prenosi i na druge identitetske zajednice. U nauci se to naziva recipročna ili kumulativna radikalizacija. Radi se o procesu u kojem jedan radikalizam potiče i hrani onaj drugi. I tu sad dolazimo do zanimljive spoznaje. Imajući u vidu rasprostranjenost i snagu radikalnih narativa u našem javnom prostoru te činjenicu da su upravo političke elite njihov glavni proponent, još je potpuno fascinantna otpornost građana BiH na te izravne poticaje na netrpeljivost, a posredno i na nasilje prema drugima. Pitanje je, međutim, ima li taj naš imunitet prema ovoj vrsti radikalizacije neki rok trajanja i do kada na njega možemo računati kao na neku datost.
U fokusu su ISIL i srodne islamističke formacije. Više ljudi je osuđeno na zatvor zbog odlaska u formacije terorističkih organizacija koje se samooznačavaju kao islamske. Šta je s onima koji su se, naprimjer, otisnuli prema Ukrajini i bore se tamo? Ne znam da je iko osuđen, a sigurno ima onih koji su se vratili.
– U poređenju s brojem ljudi koji su otišli u Siriju, tih 6 ili 7 građana BiH koji su se obreli u Ukrajini, predstavljaju relativno manji izazov. Ako sam dobro razumio, samo jedna od tih osoba povremeno boravi u BiH i mislim da je bila privođena. Izazov je daleko veći za Srbiju, gdje je, prema tvrdnjama tamošnjih kolega, u jednom trenutku bilo više desetina aktivnih istraga protiv osoba koje su otišle u Ukrajinu. Sigurnosni rizik od takvih ljudi se smatra manjim i zato što se nijedan povratnik iz Ukrajine ili neko ko je bezuspješno pokušao tamo otići, do sada nije raznio bombom na nekom javnom mjestu ili oteo kamion i zabio se u prolaznike na cesti ili pozivao sljedbenike da svuda po svijetu ubijaju neistomišljenike. Karakter tog sukoba i motivi zbog kojih ljudi odlaze u Ukrajinu su nešto drugačiji od onih koji su poticali na odlaske u Siriju. Zbog toga dio zemalja povratnike iz Ukrajine kazneno ne progoni kao teroriste ili pripadnike terorističkih grupa, nego kao osobe koje su se protuzakonito otišle boriti u sukobu izvan matične zemlje. S druge strane, odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda proglasile su El-Kaidu, El-Nusra front i ISIL terorističkim organizacijama i obavezale zemlje članice UN-a da sankcioniraju njihove pripadnike, kao i one koji ih vrbuju, potiču, uvježbavaju i finansiraju.
Siguran sam da će nekad neko naći prikladan historijski naziv za razdoblje u kojem trenutno živimo
Sve češće čujemo stavove ljudi koji se bave i BiH da je ovdje rat nemoguć, jer smo još iscrpljeni od onog prije 24 godine. Dodik nedavno kaže da je jedino teoretski moguće da budemo dio nekog šireg konflikta. Kada se pogleda evropska mapa, radikalne političke opcije su u velikom porastu, antiislamizam postaje pogon za političku promociju. Sve više evropskih viđenih muslimana upozorava da je ta populacija izložena tretmanu kakav su Jevreji imali pred Drugi svjetski rat. Može li se desiti da muslimani budu i fizičke žrtve prekompozicije Evrope?
– Ponekad smo previše fokusirani samo na sebe i na ono što primjećujemo u neposrednoj blizini, pogotovo ako su te pojave neposredno povezane s našim identitetima. Međutim, kada pogledate šta se događa u svijetu, mislim da imamo mnogo više razloga za zabrinutost, pa i strah.
Siguran sam da će nekad neko naći prikladan historijski naziv za ovo razdoblje u kojem trenutno živimo. Mi ga sada još ne možemo prikladno nazvati jer se radi o procesu koji traje.
Osobno, doživljavam ga kao period ubrzane deregulacije dobrog djela onoga za šta smo mislili da je postalo potpuno neupitno. Deregulira se međunarodni sistem, urušavaju se temeljne vrijednosti na kojima su odrasle i formirane generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata i stvara se privid kako je legitimno dovesti sve u pitanje.
Tako se, eto, u 21. stoljeću događa da odrasli i naizgled ozbiljni ljudi javno tvrde kako Zemlja nije okrugla, političke stranke čiji su se članovi do prije nekoliko godina tajno sastajali po kojekakvim podrumima okićenim nacističkim insignijama sada su ključne članice vladajućih koalicija u svojim zemljama.
Neonacizam, rasizam, homofobija, antisemitizam i islamofobija postaju temeljne odrednice i poveznice populističkih pokreta koji niču i jačaju pred našim očima, a teror nedokazivog, kako ga naziva moj prijatelj Nerzuk Ćurak, relativizirao je, potisnuo i obezvrijedio stvarno znanje. Političke elite podilaze populističkom sentimentu jer ih on dovodi i održava na vlasti. Autoritarni, represivni i poludiktatorski režimi postaju priželjkivani model uređenja, a njihovi glavni protagonisti romantizirani uzori lidera. I to je slika svijeta danas u kojem smo mi, sa svim ovim o čemu razgovaramo, njegov samo neznatan i nebitan dio. U ovom trenutku, po meni je ključno pitanje kako zaustaviti ovu globalnu razgradnju temeljnih zajedničkih vrijednosti i je li to uopće još moguće.
Mogućnost da u novom valu migranata budu i ISIL-ovci je velika
Objavljeno je da je nekoliko migranata u BiH identificirano da su pripadnici Islamske države. Koliko su te tvrdnje utemeljene? Je li realna opasnost da kroz migrante ISIL dolazi u Evropu, dakle i u BiH?
– Ako sam dobro shvatio iz medijskih izvještaja, tragovi papilarnih linija nekih od tih osoba podudaraju se s onima koji su ranije pronađeni na područjima u Siriji i Iraku, koji su donedavno bili pod kontrolom nekih militantnih grupa.
Čini se da za sada još nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da su te osobe bile izravno uključene u borbe, ali su ipak preventivno izdvojene iz migrantske populacije koja boravi u BiH i izolirane. Zna li se da najveći broj migranata dolazi iz tog dijela svijeta, ne čudi da među njima ima i onih koji su možda bili pripadnici terorističkih skupina. Tokom 2018. godine u BiH je ušlo oko 24.000 migranata, a najavljuje se približavanje novog vala u kojem je oko 70.000 ljudi. Dođu li do naše granice, mogućnost da će među njima biti i ovakvih osoba postat će višestruko veća.
Izvor: Avaz.ba (23. februar 2019.)
