Šta o NATO-u misle mladi u Republici Srpskoj
Uprkos zvaničnoj spoljnoj politici BiH, koja se vrlo jasno kreće prema članstvu u NATO–u, javnost i dalje pokazuje nepovjerenje, posebno ona u Republici Srpskoj. O tome šta zapravo misle o mogućem članstvu naše zemlje u NATO-u, kroz malu smo anketu pitali mlade iz Banjaluke i Istočnog Sarajeva. Barem kad su ove generacije u pitanju, čini se da većim protokom informacija o samoj Alijansi i neki kruti stavovi polako mekšaju.
I za i protiv
Dajući značaj kulturološkom nasljeđu u BiH, student Pravnog fakulteta u Banjaluci Aleksandar Jokić priča o Euro-Atlantskim integracijama na vrlo skeptičan način, izkazujući zabrinutost za naše tržište ulaskom u EU te predlaže saradnju samo u vidu partnerstva. NATO smatra jedinom vojnom alijansom u svijetu, ističe kontraverzu člana V, navodi čak i instrumenete osvajačkih pohoda SAD, od čega jednim smatra NATO. U sociološkom smislu navodi da struktura BiH nije promijenjena: “narod se nije promijenio, promijenili su se političari”. Aleksandar izražava svoju zabrinutost i negaciju prema NATO–u zbog njegovog, kako kaže, isključivo militarističkog karaktera.
Ivana Malarić, studentica Fakulteta političkih nauka u Banjaluci o NATO-u kaže: “Čini mi se da uglavnom SAD i Velika Britanija zahtijevaju da BiH uđe u NATO zbog balkanske šverc rute, sigurnosti na tom području i sl, a i to će biti neka svojevrsna priprema za razvitak sigurnosti prije ulaska u EU. Isto tako, čini mi se da se često provlači pitanje suverenosti BiH (zbog postojanja OHR-a) pa bi ulaskom u NATO zemlja mogla jednog dana biti ravnopravna po tom pitanju sa ostalim zemljama, ili barem se razvijati u tom pravcu. Po mom mišljenju, Bosni i Hercegovini je potrebna definisana vanjska politika, a jedino je rješenje okrenuti se euroatlantizmu, jer sve zemlje Balkana idu prema tome. Zato se i pojam Balkan kao nešto negativno ni ne koristi već Jugoistočna Evropa. Zbog slabog konsenzusa u BiH, potrebna je saradnja sa evropskom politikom, a jedinstvena BiH mora se očuvati barem radi boljeg ekonomskog standarda koji bi ulaskom u NATO trebao rasti’’, smatra Ivana.
Maja Šarović, studentica Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, daje negativan stav po pitanju ulaska BiH u NATO i posebno se obazire na položaj malih država u takvim savezima, kao i na posljedice opredjeljivanja za NATO u odnosima sa drugim zemljama koje nisu punopravne članice.
Apsolvent Pravnog fakulteta, Zoran Jaćimović, izjašnjava se afirmativno za ulazak u BiH u NATO, jer smatra da neutralnost ne bi urodila plodom, da bi se “koplje opet na nama slomilo”, i da je to jedini način da opstanemo, kad svi oko nas postanu članice NATO–a.
Milica Karadža, studentica Filozofskog fakulteta u Banjaluci definiše Alijansu kao nasljednika stare blokovske podijele, samo u novom ruhu. Ulazak BiH u istu smatra porazom i stvaranjem potencijala za rat. Osuđuje postavku „ratuju jedni, ratuju svi“. Kaže da civilni sektor u NATO-u postoji, ali samo teorijski.
Maja Vladenović, studentica završne godine Ekonomskog fakulteta, kaže da ulazak u NATO za nas znači pomak, kretanje ka boljem i postizanje stabilnosti, kao i kretanje prema ekonomskoj sigurnosti.
Marko Močević, student Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu takođe se ne slaže sa ulaskom BiH u NATO, jer ne misli da ovaj savez pruža dovoljno sigurnosti svim članicama, te ističe neravnopravan geopolitički status država u tranziciji, pa samim tim i naše države. Potpuno je uvjeren da je sigurnost u BiH zagarantovana i bez ulaska u NATO, jer ne postoji realna opasnost od izbijanja novih sukoba. Ivana Pavlović, takođe student ovog fakulteta dodaje i da Bosni i Hercegovini, 15 godina nakon rata, nije potreban strani zaštitnik ili mentor.
Vanja Stefanovski, student Medicinskog fakulteta, negativno se izjašnjava o ulasku u NATO, jer člnastvo u ovom savezu smatra skupim zbog kupovine oružja, te izražava zabrinutost da bismo postali meta terorista.
Drugi sistem vrijednosti
Igor Gavrić, student Fakulteta političkih nauka NATO smatra vojnim savezom za očuvanje stabilnosti i navodi da BiH treba da uđe u NATO zbog razlike svojih etničkih skupina; NATO smatra jedinim garantom da se “stara priča ne ponovi”. Kaže da je neutralnost moguća samo za države bez ratne istorije. Pored dobitaka u smislu profesionalne vojske, Igor smatra da jednostavno i nemamo drugu opciju.
Dijana Petrović, studentica Stomatologije, kaže da spoljna politika BiH treba biti okrenuta prema SAD–u, jer akcentuje interese nas kao male države. Za NATO kaže da nam nebi mnogo pomogli.
Vedran Stanišić, student Mašinskog fakulteta, kaže da je došlo vrijeme da se okrenemo jednom drugom sistemu vrijednosti, naučimo se, bar djelimično i radi samih sebe, zapadnom racionalizmu. Okrenemo se evropskoj politici i NATO–u, kako bismo postigli stabilnost i počeli se baviti razvojem države prvenstveno na ekonomskom planu.
Dejan Sajinović, novinar Nezavisnih novina u Banjaluci, kaže da pitanje NATO–a jeste posebno osjetljivo za srpski narod, ali ističe da nije bilo intervencije NATO–a ne bi bilo potpisivanja Dejtonskog sporazuma, niti međunarodnog priznanja RS, kao jednog od entiteta BiH. Zalažući se za ulazak BiH u NATO, Dejan ističe demokratsku organizacuju ovog saveza i sledećim objašnjava razloge uspješnosti ove Alijanse: “Ne morate biti članica NATO-a da biste savršeno funkcionisali u okviru NATO-a. Primjer je akcija “Active Endeavour” , u kojoj učestvuje i Rusija. Ona ima svoj vojni kontingent, a NATO se prema njemu ponaša na isti način kao i prema bilo kojem drugom vojnom kontingentu: NATO koristi svoje taktičko organizacione sposobnosti da ta šarena struktura različitih vojski djeluje kao jedna kompaktna cjelina, bez obzira na to jesu li one članice ili nisu. Slično je i u operaciji ISAF u Afganistanu, gdje učestvuju mnoge zemlje koje nisu članice NATO-a, uključujući i BiH. A dobar primjer je i u našoj zemlji. Imamo evropske stabilizacijske snage, EUFOR, koji u suštini koristi organizaciono taktičke sposobnosti NATO-a. Operacija u BiH jeste, u stvari, NATO operacija”.
Jelena MOČEVIĆ i Milena AĆIMOVAC
