Deseti godišnji izvještaj američkog State Departmenta o trgovini ljudima
{gallery}newsletters/6/2{/gallery}Deseti godišnji izvještaj američkog State Departmenta o trgovini ljudima označio je prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu, kojoj su godine mukotrpne borbe i napora donijele najviši plasman u Izvještaju: mjesto u prvom redu. Uspjeh je tim veći, kad se zna da je od 177 analiziranih zemalja ove godine samo 30 doseglo tu razinu.
Američki State Department objavio je prvi godišnji TIP (Trafficking in Persons) izvještaj 2000. godine, što je bila prva procjena obaveza i rada pojedinačnih država u suočavanju sa trgovinom ljudima – rastućim oblikom ropstva u modernom svijetu. U deceniji nakon što je uveden, TIP izvještaj je postao jedan od najrelevantnijih standarda za istraživanje borbe protiv trgovine ljudima.
Prekretnica
Ova deseta godišnjica izdavanja izvještaja značajan je uspjeh ne samo za sve agencije i aktere uključene u rad na izvještaju u SAD, nego i za međunarodnu zajednicu koja se bori protiv trgovine ljudima, a čiji su združeni napori doprinijeli kritičkom istraživanju i detaljima za izvještaj svake godine. Jer informacije za Izvještaj nisu dobijene bez rizika.
Deseto izdanje predstavlja prekretnicu i za BiH, jer su joj godine borbe donijele najviše mjesto u Izvještaju: mjesto na prvoj razini. Ovo je naročito značajno s obzirom na činjenicu da su u poslijeratnim godinama ovu zemlju koristile vanjske i unutrašnje kriminalne organizovane grupe kao tranzitno mjesto za trgovinu ženama. Kada je TIP izvještaj objavljen prvi put, BiH je bila na trećoj razini, što je najkritičnije mjesto u TIP izvještaju, s naznakom da je situacija dostigla razmjere krize. Od svih država koje su bile svrstane na treći nivo u prvom izvještaju, samo je Južna Koreja dostigla bosanskohercegovački dramatični uspjeh.
Jer Bosna i Hercegovina je ne samo usvojila pažljive i efektivne zakone za bavljenje tim pitanjem, nego se i pridržavala strogih uputstava u vezi sa istragama, te se potrudila da što bolje zaštiti i pomogne žrtve trgovine u boljim okolnostima nakon što im je prethodno osigurana sloboda. Ovo zadnje ne treba zanemariti – jer mnoge države i dalje po skraćenom postupku deportiraju žrtve trgovine u njihove matične zemlje s malom ili nikakvom podrškom. Ovaj nedostatak podrške i dalje ostavlja opasnost onima koji su oslobođeni od ropstva da ponovo padnu u ruke krijumčara te ih ostavlja ranjivim u slučaju nasilne osvete ako se povjeruje da su sarađivale s vlastima.
Uspjeh BiH pokazuje njenu posvećenost principima socijalne pravde, kao i spremnost i sposobnost da zadovolji međunarodne standarde. Status u prvom redu konkretno dovodi Bosnu i Hercegovinu i u bolju poziciju kao kandidata za članstvo u NATO-u, jer borbu protiv trgovine ljudima NATO zvanično postavio kao cilj u junu 2004. godine. Nisu sve članice Alijanse bile u stanju postići takav nivo. Od balkanskih i država jugoistočne Evrope općenito, koje se nalaze usred tranzitnih koridora za ilegalne robe između Azije i Evrope, samo Slovenija i Hrvatska se pridružuju Bosni i Hercegovini u statusu prve razine TIP izvještaja. Štaviše, i sam NATO je izričito zapazio tešku poziciju jugoistočne Evrope u preambuli svoje politike o borbi protiv trgovine ljudima iz 2004. godine.
Bosanske žrtve
Međutim, dok se BiH uspješno suočila sa izazovima prekidanja mnogih krijumčarskih ruta kojima su porobljene žene dolazile u zemlju, sada su njeni vlastiti građani i građanke sve više meta krijumčara. Godine 2010. skoro 500 muškaraca, uglavnom porijeklom bosanskih Srba, otkriveno je na prisilnom radu u građevinskoj industriji u Azerbejdžanu. Primarne žrtve, međutim, bile su mlade bosanske žene i djevojke koje traže posao ili žele putovati u Evropu. Zavedene lažnim agencijama i ponudama, umjesto toga su bile prisiljene na seks ili seksualno ropstvo u Hrvatskoj i zapadnoj Evropi.
Dakle, uprkos uspjehu BiH, ona ne može spavati na lovorikama. Krijumčarske mreže se prilagođavaju i mijenjaju svoje operacije, pa su druge zemlje koje su bile u prvom redu u prošlosti, posljednjih godina izgubile svoju poziciju. Američki State Department bilježi da:
“Iako je prvi red najviše rangiran, to ne znači da zemlja nema problema s trgovinom ljudima… Svake godine vlade trebaju pokazati značajan napredak u borbi protiv ove trgovine kako bi se zadržale na prvoj razini. Dakle, prvi red predstavlja više odgovornost nego nagradu.”
Bosna i Hercegovina može odgovoriti na promjenu u svojoj situaciji sa trgovinom. Već je pokazala svijetu put koji se može prijeći, uprkos očajnim okolnostima, samo kada se udruže razumna politika i odlučan rad.
Sean BARBEZAT
Foto: AI
Izvori i preporuke za dalje čitanje:
– Izvještaj o trgovini ljudima, deseta edicija, juni 2010., Sjedinjene Američke Države, State Department- – Trafficking in Persons Report, 10th Edition, June 2010, United States of America, Department of State (country specific report, na bosanskom)
– Politika za borbu protiv trgovine ljudskim bićima NATO-a, 29. juni 2004. NATO Policy On Combating Trafficking In Human Beings, 29 June 2004.
– OSCE: Human Trafficking in BiH
