Meliha Kešmer
novinarka u Sarajevu koja izvještava o sigurnosti, pravosuđu, dezinformacijama i pitanjima ljudskih prava u BiH i regionu.
Gotovo pet godina nakon što je negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca postalo krivično djelo u Bosni i Hercegovini, mali broj
prijava završio je pred sudom, iako su u javnom prostoru dokumentirane stotine takvih slučajeva. Ovaj nesrazmjer otvara pitanje kolika je efikasnost zakona koji bi trebao štititi sudski utvrđene činjenice i dostojanstvo žrtava. Istraživanje otkriva zašto se zakon rijetko primjenjuje u praksi i zašto većina prijava nikada ne pređe početne faze procesuiranja.
Transparent s porukom dobrodošlice Ratku Mladiću postavljen u Bratuncu 2023. godine jedan je od rijetkih slučajeva veličanja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini koji je dobio pravosudni epilog.
Od 2021. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko izmjenama Krivičnog zako-na BiH kriminalizirao negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca, do maja 2026., zvanično je evidentirano 35 prijava ili izvještaja o ovim krivičnim djelima.
Samo pet slučajeva rezultiralo je optužnicama, dok je u 18 odlučeno da istraga neće ni biti pokrenuta, pokazuju podaci Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH, koji dosad nisu bili javno predstavljeni na ovaj način.
S druge strane, u javnom diskursu, ali i prema godišnjim izvještajima Memorijalnog centra Sre-brenica, bilježe se stotine primjera negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, što dodatno otvara pitanja o efikasnosti sistema.
Zakon donesen nakon godina zastoja
Izmjene Krivičnog zakona BiH koje je u julu 2021. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik uslijedile su nakon godina u kojima domaće institucije nisu uspijevale postići politički dogovor o donošenju takvih odredbi.
Za javno negiranje, odobravanje ili opravdavanje genocida predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok se za veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca može izreći ka-zna zatvora od najmanje tri godine.
Prijave bez istrage
Tokom skoro punih pet godina otkako su izmjene zakona na snazi, podaci VSTV-a, kao i infor-macije iz godišnjeg izvještaja Tužilaštva BiH, ukazuju da većina prijava ne prelazi početne faze procesuiranja i ne dolazi do suda.
Od 35 prijava koje su službeno zabilježene na svim tužilaštvima BiH, više od polovice nije doš-lo ni do istrage. U osam slučajeva donesena je naredba o provođenju istrage, jedna istraga je obustavljena.
Šira slika pokazuje da je broj prijava koje se odnose na član 145a znatno veći.
Podaci VSTV-a pokazuju ukupno 166 prijava ili izvještaja za sva djela obuhvaćena tim članom, dok Tužulaštvo BiH navodi da je od 2021. do danas zaprimilo 180 prijava. Međutim, ovaj član obuhvata i druge oblike izazivanja mržnje, dok se ovo istraživanje fokusira isključivo na stavove 3, 6 i 7, koji se odnose na negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
U istom periodu podignuto je pet optužnica i zabilježene su dvije osuđujuće presude, od čega je jedna pravomoćna.
U odgovoru za potrebe ovog istraživanja, Tužilaštvo BiH navodi da problem vidi u nedostatku policijskih izvještaja o ovim krivičnim djelima, potkrijepljenih kvalitetno provedenim istragama i prikupljenim dokazima.
Kažu i da većina prijava dolazi od građana i nevladinih organizacija, često putem elektronske pošte, dok je prisutan i određen broj anonimnih prijava.
Kako sistem zapinje u praksi
U izvještaju za 2025. godinu Tužilaštvo avodi da nije zaprimljen nijedan izvještaj policijskih ili drugih nadležnih institucija iz relevantnih odredbi člana 145a Krivičnog zakona BiH.
Istovremeno, navode da se veći broj prijava odnosi na sadržaj objavljen na društvenim mrežama. Kako navode, upravo se online sadržaj pokazao kao jedan od ključnih izazova.
Tužilaštvo avodi da je u takvim slučajevima često teško utvrditi identitet osobe koja zaista stoji iza određenog profila, dok pribavljanje podataka od platformi poput META-e zahtijeva međun-arodnu pravnu pomoć, što proces dodatno usporava.
Dodatni problem predstavlja i pravno tumačenje samog pojma javnog prostora.
U jednom od predmeta koje Tužilaštvo navodi, sud nije potvrdio optužnicu uz obrazložen-je da privatni Facebook profil ne mora nužno predstavljati javni prostor u smislu krivičnog zakonodavstva.
Ovo pokazuje da pitanje procesuiranja nije samo političko ili institucionalno, nego i tehničko-prav-no, ali i da različite strane različito tumače gdje je problem u sistemu.
Istovremeno, u periodu od pet godina dodatna pitanja otvorila je i interpretacija zakona u javnim nastupima.
Glavni tužitelj Tužilaštva BiH Milanko Kajganić izjavio je tokom 2023. godine da se zakon u jav-nosti pogrešno tumači, navodeći da “svaka polemika o tome je li negdje bio genocid ili nije pred-stavlja krivično djelo, što nije u skladu sa Krivičnim zakonom“.
Ovakva tumačenja izazvala su reakcije dijela stručne javnosti, uz ocjene da mogu dodatno suziti prostor za procesuiranje ovih djela.
“Politički govor uživa zaštitu”
Advokatica Jovana Kisin Zagajac, govoreći o pravnim kriterijima za procesuiranje, kaže da nije dovoljno da neka izjava bude uvredljiva, provokativna ili politički zapaljiva.
“Da bi određena izjava ispunila biće krivičnog djela, sud mora utvrditi da ona nije samo uvredl-jiva ili politički zapaljiva, nego da je objektivno podobna da izazove mržnju, razdor ili nasilje”, kaže Kisin Zagajac.
Kako pojašnjava, upravo tu nastaje ključni problem.
“Politički govor uživa najširu zaštitu u demokratskim društvima. Sudovi su oprezni da krivični postupak ne postane instrument političkog obračuna, zbog čega se traži jasan element podsti-canja, poput direktnog poziva na nasilje, veličanja presuđenih ratnih zločina ili intenzivne dehu-manizacije koja prelazi granicu političke retorike.”
Dodaje da se govor mržnje u praksi rijetko pojavljuje kao jedan izoliran incident.
“On se češće pojavljuje kao kontinuirani narativ, kao postepena eskalacija jezika. Svaka pojedi-načna izjava, posmatrana zasebno, može izgledati ispod praga, iako u zbiru proizvodi atmosferu neprijateljstva.”
Prema njenim riječima, upravo zato veliki broj prijava ne dobije brz ili vidljiv pravosudni epilog.
“Tužitelj mora otkrivati krivično djelo”
No, dio pravnih stručnjaka smatra da takvo objašnjenje ne može u potpunosti objasniti mali broj procesuiranih predmeta.
Bivša sutkinja Suda Bosne i Hercegovine Azra Miletić smatra da izostanak policijskih prijava ne može biti jedino objašnjenje za mali broj procesuiranih predmeta.
“Tužilac po zakonu nije samo dužan da procesuira, nego i da otkriva krivična djela. Ne mora čeka-ti da mu policija ili građani nešto prijave ako je sadržaj već javno dostupan”, kaže Miletić.
Prema njenom mišljenju, zakonski okvir sam po sebi nije glavni problem.
“Zakon je dovoljno precizno definisao različite oblike ponašanja koja mogu predstavljati krivično djelo, uključujući javno negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca”, kaže Miletić, dodajući da ne vidi normativnu prepreku za procesuiranje u slučajevima kada pos-toje javno dostupne izjave.
Dodaje da veliki dio spornih izjava dolazi upravo iz javnog prostora i od političkih aktera, zbog čega smatra da bi institucije morale proaktivnije procjenjivati postoje li elementi krivične odgovornosti.
Prema njenom tumačenju, za postojanje krivičnog djela nije nužno da dođe do incidenata ili nasilja, već da sadržaj objektivno nosi potencijal da izazove mržnju ili netrpeljivost.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), u odgovoru dostavljenom za potrebe ovog teksta, na-vela je da je nadležna za sprečavanje, otkrivanje i istragu krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, uključujući i prikupljanje podataka o takvim djelima, ali nije dostavila konkretne informacije o aktivnostima ili predmetima koji se odnose na negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Česti javni istupi bez pravosudnog epiloga
Ali i bez tih podataka, javnost redovito svjedoči istupima koji izazivaju reakcije i prijave.
Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u protekloj godini više puta je javno negirao genocid u Srebrenici ili relativizirao sudski utvrđene činjenice.
U junu 2025. godine izjavio je da “nikada nije dokazano da je u Srebrenici ubijeno 8.000 ljudi“, dovodeći u pitanje sudski utvrđene činjenice.
U maju 2026. godine, u medijskim nastupima, ponovo je veličao Ratka Mladića i Radovana Karadžića, nazivajući ih herojima.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić objavio je u maju da je protiv Dodika pod-nio novu krivičnu prijavu zbog, kako je naveo, negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.
Ishod tog predmeta još nije poznat, a Tužilaštvu je od 2021. podneseno više prijava protiv Dodika.
Tokom 2025. godine, udruženja žrtava reagirala su i na javne događaje na kojima su se upućivale poruke koje uključuju veličanje ratnih zločinaca, a na kojima je bio i Dodik.
Uprkos učestalosti takvih izjava, podaci u istraživanju ne pokazuju značajniji broj pravosudnih reakcija.
“Nema osjećaja pravde”
Za porodice žrtava, pravosudni podaci nisu tek statistika, nego i nastavak osjećaja nekažnjivosti i izostanka pravde.
“Imamo predstavnike koji godinama javno negiraju genocid, a nikada nisu procesuirani. Onda se čovjek pita je li pravosuđe nemoćno, pod političkim pritiskom ili jednostavno ne smatra da je to važno”, kaže Kada Hotić, jedna od preživjelih iz Srebrenice.
Za nju, problem nije samo u izostanku presuda, nego i u osjećaju da institucije godinama ne nude konkretan odgovor.
Hotić kaže da su predstavnici udruženja žrtava više puta razgovarali s predstavnicima Tužilaštva BiH, uključujući i različita rukovodstva te institucije, ali da nakon tih sastanaka nisu vidjeli konk-retne rezultate.
“Bili smo kod svih. Obećavali su, ali konkretnih rezultata nema”, kaže Hotić. “Nama to ne daje nadu da pravda postoji.”
Zašto je pitanje negiranja genocida posebno osjetljivo
Negiranje genocida nije pitanje političke rasprave, nego odbacivanje sudski utvrđenih činjenica o jednom od najtežih zločina počinjenih u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U julu 1995. godine, nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih naroda u Srebrenici, snage Vojske Re-publike Srpske ubile su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni sud pravde, kao i Sud BiH, utvrdili su da zločin u Srebrenici predstavlja genocid.
Pred ovim sudovima osuđen je veći broj osoba, uključujući bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića i bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, koji su pred Haškim tribunalom osuđeni za genocid i druge ratne zločine.
Više od hiljadu slučajeva u javnom prostoru
Dok izostaju precizni podaci Tužilaštva o prijavama i predmetima, podaci Memorijalnog centra Srebrenica pokazuju znatno širu sliku.
Od 2021. do 2025. godine dokumentirano je 1.415 slučajeva negiranja genocida u javnom prostoru kroz političke izjave, medije i različite javne nastupe.
Ovi podaci ne predstavljaju broj krivičnih prijava, ali ukazuju koliko je rašireno negiranje genoci-da i veličanje ratnih zločina u javnom diskursu u regionu.
Almasa Salihović-Husejinović iz Memorijalnog centra Srebrenica ocjenjuje da je podatak o sve-ga 35 službeno evidentiranih prijava u gotovo pet godina “nesrazmjerno nizak u odnosu na obim javno dokumentiranog negiranja genocida”.
Prema njenoj ocjeni, nakon izmjena zakona 2021. godine uslijedio je privremeni pad takvih javnih istupa, ali je broj kasnije ponovno rastao, što bi, kako kaže, moglo ukazivati da je izostanak sud-skih procesa i kažnjavanja uzrokovao da posebno pojedini političari iz RS-a pojačaju takav govor.
Bratunac: Jedan od rijetkih epiloga
Jedan od rijetkih slučajeva koji je dobio pravosudni epilog odnosi se na Vojina Pavlovića, preds-jednika Udruženja “Istočna alternativa” iz Bratunca.
Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je na tri i pol godine zatvora zbog postavljanja transparenata u Bratuncu u martu 2023. godine, uključujući poruku dobrodošlice Ratku Mladiću, bivšem koman-dantu Vojske Republike Srpske, pravomoćno osuđenom za genocid i druge ratne zločine.
Taj predmet ostao je jedan od rijetkih primjera u kojima je zakon primijenjen do kraja.
Za razliku od brojnih prijava koje nikada ne pređu početne faze postupka, ovaj slučaj završio je osuđujućom presudom.
Kraljević: Slučaj koji je stigao do suda
U aprilu 2026. pred Sudom BiH počeo je postupak protiv Miroslava Kraljevića, načelnika Opštine Vlasenice, na istoku BiH.
Protiv Kraljevića se pred Sudom BiH istovremeno vodi i odvojeni postupak u kojem je optužen za progon bošnjačkih civila na području Vlasenice 1992. i 1993. godine.
Sud BiH je u februaru 2026. potvrdio optužnicu protiv Kraljevića zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a na početku procesa Kraljević se izjasnio da nije kriv.
Prema optužnici, Kraljević je 9. marta 2025. godine dao izjavu za medije u kojoj je veličao osobe pravosnažno osuđene za genocid i druge ratne zločine.
Na skupu povodom godišnjice pogibije vojnika iz Dervente, Karadžića i Mladića nazvao je “slavnim imenima koja treba pominjati”.
“Jer to smo mi, to je naša realnost. Svi smo mi Radovani…”, rekao je tada Kraljević.
Za razliku od većine prijava, ovaj slučaj je stigao do glavnog pretresa i mogao bi pokazati gdje Sud vidi granicu između političkog govora i krivične odgovornosti.
