ANALIZA
Prirodna nepogoda ili ljudski nemar, pitanje je s kojim će se vlasti Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore morati suočiti nakon što omoguće povratak 20.000 ljudi u domove, evakuiranih zbog nedavnih poplava Pišu: Jasna Pekić, Aner Zuković, Safet Šarić, Adnan Avdagić i Svetlana Krstić
{gallery}newsletters/15/1/1{/gallery}
„Voda je nadošla brzo i nismo ništa iznijeli iz kuće. Uz pomoć Civilne zaštite i Oružanih snaga (OS) BiH uspjeli smo pobjeći na bezbjedniju lokaciju“, priča Boško Mirković iz semberskog sela Novi Dvorovi. Vanredno stanje u Bijeljini proglašeno je 13. decembra 2010. godine. Katastrofalne poplave, trinaest dana ranije, zadesile su stanovnike Foče i Goražda, a kasnije nizvodno druge općine. Sve do Bijeljine. Posljedica nedavnih poplava je, prema podacima civilne zaštite, evakuacija više od 3.000 ljudi te materijalna šteta koja se mjeri stotinama miliona maraka. Prema preliminarnim procjenama Ministarstva sigurnosti BiH, štete od posljednjih poplava iznose oko 250 miliona eura.
Bosna i Hercegovina nije jedina balkanska država pogođena ovom nepogodom. Više od 20.000 ljudi evakuirano je iz domova na Balkanu nakon kiša koje su uzrokovale velike poplave, navodi se u tekstu objavljenom na www.setimes.com. Poplave u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji opisuju se kao najteže zabilježene u posljednjem stoljeću. U susjednoj Crnoj Gori područje oko Skadarskog jezera također je jedno od najteže pogođenih poplavama u regiji. Oko 2.000 ljudi moralo je biti evakuirano iz svojih poplavljenih domova, a Podgorica je također zatražila međunarodnu pomoć. Ekstremnim vremenskim uvjetima pogođeni su i dijelovi Bugarske i Hrvatske. Reagirajući na poziv Albanije u pomoć, prema navedenom izvoru, NATO je uputio pet turskih i grčkih helikoptera kako bi dostavili osnovne potrepštine i pomogli albanskoj vojsci i policiji u operacijama potrage i spašavanja.
Pomoć vojske
Predsjedništvo BiH je početkom mjeseca na hitnoj sjednici odlučilo da se jedinice i resursi OSBiH angažiraju za potrebe pružanja pomoći civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe ili nesreće u općinama Novo Goražde, Bijeljina i Čapljina. Inače, propisano je da u slučajevima dešavanja prirodne ili druge nesreće u Bosni i Hercegovini Koordinaciono tijelo za zaštitu i spašavanje koje djeluje u sklopu Ministarstva sigurnosti BiH predlaže Vijeću ministara BiH na zahtjev entiteta ili distrikta da proglasi stanje prirodne ili druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i prestanak tog stanja. Ministarstvo sigurnosti BiH traži od Ministarstva odbrane BiH angažiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u slučaju prirodne ili druge nesreće, nakon što se iscrpe raspoloživi civilni resursi za odgovor na prirodnu ili drugu nesreću.
Tako je petočlana porodica Mirković prvobitno izmještena u banju Dvorovi, a kada je i to područje zahvatila poplava ova i mnoge druge ugrožene semberske porodice su vojnim kamionima prebačene u kasarnu „Vojvoda Stepa“. Posljednja velika poplava kojom je Drina nanijela velike štete Semberiji bila je 1925. godine. Tada je centar Bijeljine bio poplavljen. Ovaj put Drina se razlila semberskim selima – Janjom, Amajlijom, Popovom, Dijelovima. Kada se iz navedenih mjesta voda povukla poslije tri dana, zahvaćena su sela Dvorovi, Trnjake, Triješnica i Dizdarevo. Iz potonjih voda se nije u potpunosti povukla u vrijeme pisanja ovog teksta.
U vrijeme dok jedni traže krov nad glavom, ili su se negdje prislonili uz strehu, javnost, koja je na „suhom“, traži krivca. U medijima su se pojavile dvostruke optužbe: jedni optužuje čelnike triju država zbog neusklađenosti režima rada hidroelektrana u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, drugi, pak, kažu da se poplava nije mogla izbjeći jer su naišle stogodišnje vode. Najčešće imenovani krivac je Crna Gora, to jest tamošnja vlast, koja ništa nije učinila da bujica nizvodno pogodi srbijanske i bosanskohercegovačke općine?!
„Mediji, građani, a posebno načelnici općina, žele optužiti druge da prikriju nedostatke svoga ‘rada’ u prethodnom periodu. To su najviše rukovodioci u dijelovima koji su mnogo oštećeni i pogođeni“, smatra pomoćnik ministra za sigurnost BiH u sektoru za zaštitu i spašavanje Samir Agić. Prokomentirao je i najavu Općine Goražde te drugih čije su obale duž Drine poplavljene da će tužiti Crnu Goru i tražiti odštetu za nastalu štetu: „Mislim oni imaju legitimno pravo da pokrenu postupak, da pokušaju dokazati da je neko dugi kriv za njihove probleme. Ne negiram činjenicu da tu možda nešto ima, ali lično ne vjerujem u to.“
Svoje tvrdnje i stavove potkrijepio je svjedočanstvom sa sastanka kojem je prisustvovao 3. decembara, gdje su bili član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i ministar sigurnosti Sadik Ahmetović. Sastanku su prisustvovali i predstavnici aktuelne vlasti Bosansko-podrinjskog kantona. Tada se već pričalo da je „Crna Gora uradila nešto što nije u skladu s odredbama međunarodnih odnosa“. Agić je kontaktirao pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Crne Gore Zorana Begovića. Razgovor su slušali i prisutni. „Kazao sam mu da je problem što hidroelektrana Bratinje pušta više vode nego što treba, te da je djelimični krivac za poplavu. Odgovorio je da 443 kubna metra vode u sekundi prelazi preko brane, plus ispusti koji se moraju desiti da brana ne bi pukla, ali da je preliv posljedica padavina“, kazao je Agić. Dodao je da je i sam bio dva dana na području Crne Gore i da je neko vrijeme bio zatočen u automobilu koji se nije mogao kretati zbog obilnih padavina.
Božije ili ljudsko djelo?
U ovoj godini vijesti o poplavama su bile česte. U maju su najviše kiše padale u Poljskoj i u Češkoj. Sredinom godine su u velikim poplavama tri osobe smrtno stradale na istoku Češke. Više stotina ljudi evakuirano je na istoku Slovačke, po podacima službi pomoći. U augustu, pak, u bujicama koje su pogodile istok Njemačke, sjeverne predjele Češke i jugozapadna područja Poljske izgubljeno je šest ljudskih života… Koncem septembra, zbog jakih kiša i sve višeg vodostaja rijeka, u Sloveniji je bio na snazi najviši stepen opasnosti od poplava i klizišta, osobito u zapadnim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje. Primjera je u ovoj godini bilo uistinu mnogo.
Stoga su Evropljani odlučili analizirati problem riječnih bujica. U nekoliko studija dostupnih na internetu zaključak je isti: poplave u Evropi često su direktna posljedica ljudske aktivnosti. Kako? Zastarjela odbrana od poplava glavni je uzrok velikih ekonomskih šteta od poplava danas u Evropi. Reguliranje rijeka svelo se na pravljenje uskog kanala s malim kapacitetom vode. Upozorava se da se upravo ovakvim postupkom rijeka još više ubrzava i pretvara u bujicu za svake visoke (sasvim prirodne) povećane razine voda u proljeće i manje ujesen. O tome se sredinom godine oglasilo i udruženje za istraživanje i popularizaciju nauke Baobab. U svom saopćenju naveli su da su „uzroci poplava u Evropi kanaliziranje rijeka i uništavanje prirodnih poplavnih područja, što je direktna posljedica ljudske aktivnosti”.
Konkretno u Bosni i Hercegovini posljednjih godina smo s jeseni i u proljeće svjedoci poplava u blizini određenih vodotoka. Ove godine poplave su učestalije – tokom proljeća, ljeta, ali i zime. Procjene šteta ne postoje. Govori se samo o procjeni štete posljednje poplave jer je ona i najveća. U UNDP-u kažu da se u sklopu projekta pod nazivom Regional Disaster Risk Reduction Project (koji je, kako i samo ime kaže, regionalnog karaktera) provode aktivnosti na smanjenju rizika od prirodnih i drugih katastrofa. Radi se isključivo na državnom nivou u ovoj oblasti, to jest usko sarađuju s Ministarstvom sigurnosti BiH, tačnije Sektorom za zaštitu i spašavanje.
Što se tiče lokalnog nivoa, u sklopu UNDP-a postoji projekt pod nazivom „Response to Floods“ – Odgovor na poplave i klizišta. Oni pružaju pomoć općinama u sjevernoj Bosni koje su bile zahvaćene poplavama u junu ove godine. Konkretno, radi se o izradama procjena šteta i potreba, nakon čega će uslijediti izrada planova za oporavak. Radi se o sljedećim općinama: Derventa, Modriča, Srbac, Čelinac, Lukavac, Čapljina, Olovo, Gornji Vakuf i Brčko Distrikt.
Koliko zemlje regije pomažu jedna drugoj kad se dogode elementarne nepogode? Koncem novembra održan je regionalni sastanak rukovodilaca službi za vanredne situacije. Zemlje učesnice EMSEEC-a su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Srbija. Članice EMSEEC-a izražavaju opredijeljenost za zajednički rad na ispitivanju mogućnosti za korištenje postojećih kapaciteta, telekomunikacijskih resursa na regionalnom nivou u svrhu smanjenja rizika od katastrofa. Koliko je ta saradnja bitna i na koji način se ona praktično provodi, Agić iz Ministarstva sigurnosti BiH ilustrirao je primjerom pomoći koju je Hrvatska pružila Bosni i Hercegovini. „Pomoć o kojoj govorim najintenzivnija je tokom ljetnih mjeseci, kada se u Bosni i Hercegovini dešavaju požari u južnim dijelovima uz granicu s Hrvatskom. Pružena pomoć nikada nije naplaćena“, pojasnio je.
Šta očekuje evakuirane?
Iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda odbili su dati stručno mišljenje o aktuelnoj situaciji. Nino Rimac iz sektora za hidrologiju, odsjek za prognozu i bilans voda, kaže da u zavodu nemaju dovoljno vremena da urade detaljnu matematičku analizu proteklih događanja. Obrazložio je to time da u sektoru za vode imaju samo dva uposlena, i da većinu vremena provode na terenu procjenjujući situaciju i pripremajući studije za izučavanje poplava. Ipak nije mogao da ne prokomentira kako je priča o poplavama u medijima „napuhana“ i da se uopće ne radi o količinama vode koje se navode. Rimac je naglasio: „Da bi se odgovorno takvo nešto moglo tvrditi, treba uraditi matematičke proračune, za koje mi u zavodu nemamo vremena.“ Odbio je stručno pojasniti uzroke poplava, bilo klimatske ili antropološke, jer i za to, po njegovim riječima, treba uraditi studije, za koje nemaju vremena!
{gallery}newsletters/15/1/2{/gallery}
Čak i da je Rimac dao odgovore na postavljena pitanja, to trenutno ne bi pomoglo porodici Boška Mirkovića. Ona je, kao i brojne druge, izmještena iz svoga doma dok se ne steknu ponovni uvjeti za život u njemu. Učinjene štete samo ovoj konkretnoj porodici iznose na hiljade maraka. Sav namještaj i kućni uređaji su uništeni, parket i izolacija, unutrašnja i vanjska vrata, drva za ogrjev su raznesena. Porodica očekuje pomoć za namirenje štete, jer vlastitim prihodima ne može ništa od uništenog namiriti. Obećanja su stigla iz svih institucija vlasti. Otvoreni su i žiro-računi za pomoć područjima ugroženim od poplava, a i građani su kroz različite organizacije donirali pomoć i organizirali humanitarne akcije.
No, kada se Markovići i ini vrate u domove, šta uraditi da za dva-tri mjeseca, na proljeće, ne budemo imali na hiljade novih markovića. Praksa je pokazala da iz godine u godinu riječni talasi uzimaju sve veći danak.
„Institucije u Bosni i Hercegovini, na svim nivoima vlasti, moraju puno više poraditi na prevenciji, na uključivanju svih segmenata kako bi se smanjile štete koje, recimo, ovih dana imamo. Prema nekim pokazateljima UN-a jedan uloženi američki dolar u prevenciju smanjuje štete do osam puta“, zaključio je Agić. Dodao je da u konkretnom slučaju to znači da ako Bosna i Hercegovina ne uloži 100.000 dolara u izgradnju ili raščišćavanje, većinom, začepljenih kanala mogu nastati štete osam puta veće. To već nije beznačajan problem. Stoga je bolje spriječiti nego liječiti.
