Piše: Atlantska inicijativa
Američki predsjednički izbori održani 3. novembra donijeli su, uz one iz 2000. godine (Al Gore – George W. Bush), vjerovatno najdramatičniju završnicu u 244 godine dugoj historiji demokratije najmoćnije sile svijeta.
Uprkos činjenici da do trenutka izlaska ovog broja Newslettera odlazeći američki predsjednik Donald Trump nije priznao poraz demokratskog izazivača Joea Bidena, te da danima cijeli svijet prati Trumpova mučna nastojanja da dovede u pitanje izborni proces ili ga čak prekine (“Zaustavite brojanje glasova”, rečenica koja će ostati zabilježena u političkoj historiji Amerike), jasno je da je izabrani 46. američki predsjednik na izborima dobio 306 elektora, premašivši uvelike potrebnih 270. Biden je pobijedio s ponajvišom pobjedom u historiji američkog glasanja.
(FOTO: TPORTAL.HR)
Američki mediji proglasili su Bidena pobjednikom američkih predsjedničkih izbora nakon što su mu dodijelili pobjedu u ključnoj državi Pennsylvaniji 7. novembra.
U međuvremenu, potvrđeno je da se elektorski kolegij (538 elektora) sastaje 14. decembra. Oni glasaju i svoje glasove poštom šalju na nekoliko adresa, među ostalima i na adresu aktualnog američkog potpredsjednika.
Potom 6. januara oba doma Kongresa verificiraju glasove elektora. Konačno, inauguracija novog predsjednika održat će se, kako je ustavom određeno, 20. januara u podne ispred Kongresa, kada bi Biden i zvanično trebao stupiti na dužnost američkog predsjednika.
O tome šta donose američki izbori, kakvu politiku bi mogao voditi američki lider čiju pobjedu je priželjkivao bezmalo cijeli slobodni svijet, Bidenovoj doktrini i koliko će se ona razlikovati od prethodnih administracija, te šta mogu očekivati zemlje Zapadnog Balkana za Atlantsku inicijativu govori vanredni profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije Univerziteta Burch, prof. dr. Adis Maksić.
Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Americi, nakon čega je na Michigan State univerzitetu diplomirao kriminalistiku. Fasciniran utjecajem politike na svakodnevne živote ljudi, na njihove identitete, ambicije i životne stilove, 2008. godine upisuje Virginia Tech univerzitet, gdje polaže master političkih nauka.
Profesor Maksić je još u Americi dobio nagradu za najbolju doktorsku disertaciju, koja je kasnije prerasla u knjigu čija je tema etnička mobilizacija i analiza onoga što se desilo u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o knjizi pod originalnim naslovom Ethnic Mobilization, Violence, and the Politics of Affect: The Serb Democratic Party and the Bosnian War, koja se može pronaći na Amazon.com. (https://www.amazon.com/Ethnic-Mobilization-Violence-Politics-Affect/dp/3319482920) i koja ima izuzetan odjek među naučnicima i čitalačkom publikom.
VELIKA RASKRSNICA
Minuli izbori u SAD-u, započinje Maksić, došli su u vrijeme kada je američko društvo na velikoj raskrsnici između dva direktno suprotstavljena koncepta nacionalnog identiteta.
“Rekordna izlaznost potvrđuje da su američki glasači prepoznali svoj ulog. Rezultati se još uvijek ne mogu sagledati u cijelosti jer ih predsjednik Trump osporava, a sve upućuje na to da će sudski procesi potrajati još sedmicama. Iako je Joe Biden odnio jasnu pobjedu, u rukama Donalda Trumpa ostaje politička moć koja je nesvakidašnja kada je riječ o poraženom kandidatu. Tu prvenstveno mislim na ostrašćenost mnogih od preko 73 miliona njegovih glasača, koji ga ne vide kao običnog političara, već kao vođu-spasioca u borbi običnog naroda protiv distanciranih vašingtonskih elita. Upravo u tom paradoksalnom prostoru ‘antipolitičkog političara’ teatralizam Donalda Trumpa dobija svoju političku potentnost”, kaže Maksić.
(FOTO: KABINET PREDSJEDNIKA SRBIJE)
Prema njegovim riječima, nedvojbeno je da budućnost odnosa između Amerikanaca u značajnoj mjeri ovisi o tome na koji će način Donald Trump koristiti spomenuti kapital.
“Sve ukazuje na to da će nastaviti s dobro isprobanom metodom mobiliziranja skepse i nevjerice prema svemu što je zvanično, naučno ili dolazi iz mainstreama, a sve kako bi održao naraciju o navodnom spašavanju običnog čovjeka od korumpiranih elita. U tom kontekstu trebamo gledati i sudske procese i zavjere o tobožnjoj krađi glasova koje Donald Trump propagira putem društvenih mreža. Time odlazeći američki predsjednik šalje poruku masama sljedbenika o moralnoj superiornosti njegovog stava u opoziciji prema ustaljenim normama i procedurama, vršeći svojevrstan napad na institucije američke demokratije”, naveo je.
Međutim, Maksić smatra da je u konačnici američki institucionalni sistem dovoljno snažan da izdrži ove populističke izazove.
“Donald Trump će vjerovatno odbiti da prihvati poraze i u sudskim bitkama, ali za očekivati je da će s vremenom realnost prihvatati drugi utjecajni republikanci, ostavljajući predsjednika usamljenog u njegovoj vaninstitucionalnoj avanturi. To će značiti mirnu tranziciju i dolazak administracije Joea Bidena, ali ne nužno i politički kraj Donalda Trumpa. U kojoj mjeri će Biden ispuniti obećanje o ponovnom ujedinjenju američkog društva uveliko ovisi i o tome da li će Donald Trump nastaviti aktivno mobilizirati svoje sljedbenike, osnažujući sve ono što razjedinjuje Amerikance i osporavajući legitimitet novog predsjednika. Uprkos tome, za buduće jedinstvo Amerike svakako je bolje da s pozicije predsjednika dolaze poruke koje prepoznaju sentimente svih segmenata društva, a ne samo svojih glasača”, ukazuje sagovornik Atlantske inicijative.
U prvim analizama o vanjskopolitičkim ciljevima nove američke administracije kaže se kako “Sjedinjene Države žele ponovo sjesti na čelo stola, na mjesto s kojeg će se zajedno sa saveznicima i partnerima uhvatiti ukoštac s globalnim prijetnjama”.
Nameće se pitanje u kolikoj mjeri će unutrašnja politika i polarizacija uopće dozvoliti da SAD postane aktivniji u međunarodnoj politici kako se očekuje. Ili će se zbog toga angažman na Zapadnom Balkanu svesti samo na osnaživanje drugih partnera, poput EU, da djeluju uime SAD-a?
“Generalna aktivnost SAD-a u međunarodnoj politici i specifični angažman na Zapadnom Balkanu dva su odvojena segmenta. Unutrašnja polarizacija neće usporiti povratak prijašnjim strukturama američke vanjske politike. Joe Biden je neko ko poznaje međunarodne odnose bolje nego većina njegovih prethodnika i oslanjat će se na to iskustvo kako bi oblikovao zaokret u vanjskoj politici uprkos unutrašnjim turbulencijama”, uvjeren je Maksić.
RAZLIKE IZMEĐU OBAME I BIDENA BIT ĆE ZNATNE
Trumpov mandat, koji je narušio postojeći konsenzus usaglašenih međunarodnih normi do kojih posebno drže države zapadnih liberalnih demokratija, od poštovanja logike do dostignuća savremene nauke, gotovo je obesmislio mogućnost kritike Obaminog mandata, kao i oprez o međunarodnoj strategiji dolazeće administracije.
Međutim, evidentno je da je Obamin multilateralizam u značajnoj mjeri omogućio jačanje Rusije i Kine, odnosno da je Obamina doktrina potcijenila i Rusiju i Kinu.
Dajući odgovor na ovo pitanje, profesor Maksić se osvrnuo na konstataciju o Obaminom potcjenjivanju Rusije, s kojom se, kako veli, slaže tek djelomično.
“Tačno je da smo za vrijeme mandata Baracka Obame vidjeli porast ruskog utjecaja u Siriji, Ukrajini, kao i na Balkanu. Obamina doktrina doprinijela je tom procesu ustupcima poput odustajanja od izgradnje protivraketnog štita u Češkoj i Poljskoj te relativno blagom reakcijom u vezi s ruskom agresijom u Ukrajini. Sigurno je da su ti potezi doprinijeli stvaranju percepcije o američkom povlačenju s evropskog kontinenta i pojačali apetite Vladimira Putina. Međutim, ruska asertivnost u bivšim sovjetskim republikama (near abroad) počela je još prije mandata Baracka Obame. Ruski blitzkrieg u Gruziji i zauzimanje Južne Osetije desio se još 2008. godine i naišao je na blagu reakciju tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha”, analizira Maksić.
AMERICA IS BACK
Već u ranim fazama Bidenovog mandata, ukazuje profesor međunarodnih odnosa, možemo očekivati veće učešće SAD-a u međunarodnim institucijama, povratak klimatskim sporazumima, osnaživanje savezništava unutar NATO-a itd.
“Sam Biden je to najavio u postizbornim razgovorima s transatlantskim kolegama, sumirajući ih frazom ‘America is back’. Također, vrlo brzo će se osjetiti zaokret u američkoj politici u pogledu Irana, Sjeverne Koreje i izraelsko-palestinskog sukoba. Što se tiče Zapadnog Balkana, on već dugo vremena nije na listi prioriteta i to neće promijeniti ni činjenica da je Bidenova politička karijera obilježena dugogodišnjom posvećenošću ovom dijelu svijeta. Razlog nisu unutrašnje podjele, nego veće brige koje Amerika ima na međunarodnoj sceni. Ipak, to ne znači da se promjena u Washingtonu neće osjetiti na Balkanu. Možemo očekivati blagi porast utjecaja SAD-a, ali tek nakon što Bidenov mandat bude odmicao, i oslikavat će se prvenstveno osnaživanjem NATO puta Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu SAD će vršiti određene pritiske na regionalne političare zajedno s NATO partnerima iz Evropske unije”, analizira ugledni profesor.
Profesor Edward P. Joseph primijetio je da je Trump “izgubio Zapadni Balkan”, i to svojom politikom “ne vidimo zlo”. Zanimalo nas je i koliko će se takav jedan pristup odraziti na politiku nove američke administracije.
“Pobjeda Joea Bidena će pokrenuti tri toka koja sinergijski vode ka većem prisustvu SAD-a u našoj regiji. Jedan proizlazi iz toga da će u Bijeloj kući boraviti čovjek kojem je to prisustvo i lično postignuće, i koji dobro zna sve opasnosti etno-ekspanzionističkih politika u našoj regiji”, kazat će Maksić.
Sigurno je, vjeruje, da će Biden itekako vrednovati plodove američkog angažmana na Balkanu. To uključuje snažniju podršku nezavisnosti Kosova, “suprotstavljanje političkim akterima koji prijete teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, kao i odbacivanje ideja o crtanju novih granica u regiji s kojim se poigravala Trumpova administracija”.
“Također, američka vanjska politika će ponovo dobiti svoju idealističku dimenziju, u smislu promoviranja vrijednosti liberalne demokratije. U regionalnom kontekstu to prvenstveno znači zaokret u odnosu SAD-a prema režimu Aleksandra Vučića, koji će sada biti ocjenjivan ne samo po vanjskopolitičkim potezima već i po autoritativnim trendovima unutar Srbije. Dalje, jače prisustvo na Zapadnom Balkanu bit će rezultat i realpolitičkih kalkulacija. Joe Biden nije ljubitelj Vladimira Putina i zagovornik je čvrstog otpora širenju ruskog utjecaja. To će se reflektirati na regiju kroz politiku ekspanzije NATO-a, odnosno onemogućavanje kreiranja vakuuma koji bi mogla popuniti Rusija”, smatra on.
BIDENOVA DOKTRINA
U nastojanjima da se predvide budući pravci američke politike pod 46. predsjednikom nameće se kao važno pitanje imamo li dovoljno informacija da govorimo o prirodi Bidenove doktrine na međunarodnoj sceni.
“Još uvijek nemamo, ali možemo formirati očekivanja na osnovu trenutnih globalnih konstelacija i mnoštva dokaza o Bidenovom pogledu na svijet i ulogu SAD-a u njemu.
Joe Biden je posvećen američkom liderstvu u međunarodnim odnosima, i sigurno je da će se suprotstaviti izolacijskim tendencijama koje smo mogli vidjeti posljednjih godina.
Bidenova doktrina će se vjerovatno graditi oko vizije Amerike koju je devedesetih godina Madeleine Albright formulirala konceptom nezaobilazne nacije (indispensable nation), s tim što će biti prilagođen trenutnim odnosima moći.
Za razliku od unipolarnog momenta koji se desio prije dva i po desetljeća, strukture današnjeg multipolarnog sistema prisilit će Joea Bidena da balansira taj koncept s većom dozom realizma. Dakle, Amerika će aktivno učestvovati u svim segmentima međunarodnih odnosa, a tamo gdje joj geopolitički imperativi to dozvole i ne idu nauštrb realpolitičkih kalkulacija vratit će se promociji diskursa ljudskih prava i ideje liberalne demokratije”, zaključio je Maksić.
BIDEN I RUSIJA NA BALKANU
Vanjskopolitički prioriteti Bosne i Hercegovine su, svakako, NATO i EU. Na koji način nova administracija može pomoći ostvarenju ovih strateških ciljeva naše zemlje imajući opet u vidu sve probleme, pa i vanjske utjecaje, koji su se ispriječili na tom zaista dugom i iscrpljujućem putu?
Odgovarajući na ovo pitanje, Maksić podvlači kako su američki predsjednici u poziciji da kreiraju geopolitičke trendove, nekad energičnim zalaganjem za njih, a nekad nezainteresiranošću za nastavak prethodnih.
“Unilateralnost administracije Donalda Trumpa uradila je ovo drugo. Američko liderstvo u NATO savezu je oslabilo, i taj vakuum nijedna druga zemlja trenutno nije sposobna popuniti. Rezultat je osnaženje političkih centara u regiji koji usporavaju i put Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama. Rastući ruski utjecaj osjeća se u mobilizaciji kulturnih veza u svrhu veće medijske i ekonomske prisutnosti u Srbiji, Crnoj Gori i bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Rezultati ovog utjecaja vidljivi su u sve žustrijem i direktnijem otporu Banje Luke ideji pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u. Percepciji slabljenja NATO utjecaja doprinijeli su i trendovi koji su zahvatili dvije regionalne članice saveza, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Pobjeda prosrpskih snaga u Crnoj Gori, kao i pretenzije prema Sjevernoj Makedoniji koje su dolazile iz samog vrha vlasti još jedne NATO članice, Bugarske, šalju poruku da pristup ovom Savezu više nije panaceja koja otklanja sve sigurnosne brige”, smatra Maksić.
RUSIJA I KINA
Nadalje, smatra profesor Maksić, Rusija je geopolitički u prednosti u tim sukobima koji se dešavaju na njenim granicama u vrijeme dok se SAD, kao prekookeanska sila, bezuspješno pokušava izvući iz naizgled beskrajnih vojnih angažmana u Afganistanu i Iraku.
“Ni situacija sa Sirijom nije puno drugačija s obzirom na tradicionalno rusko vojno prisustvo u toj zemlji i sasvim je razumljivo odustajanje Washingtona od misije svrgavanja Bašara al-Asada koja je mogla uvesti američku vojsku u još jedno ‘živo blato’.
Obama je dakle naslijedio konstelaciju multipolarnog svijeta koja ne ostavlja širok prostor za manevriranje poput onog koje su imale američke administracije u prvoj deceniji nakon hladnog rata.
U opreznom traženju delikatnog balansa između geopolitičkih imperativa i promocije demokratskih vrijednosti prednost koju je Obama dao diplomatiji i multilateralizmu rezultirala je smanjenjem američkog utjecaja u više trusnih geopolitičkih područja. Mislim da će u ovom segmentu razlike između Obame i Bidena biti znatne. Tu ne mislim samo na čvršći stav prema Rusiji, već i na odnose s Kinom s obzirom na to da je merkantilistička i konfrontacijska politika Donalda Trumpa prema Kini dobila određenu inerciju. To je pravac koji novi predsjednik neće lako promijeniti. Ako se prisjetimo i Bidenovih kritika prema Kini po osnovi nepoštivanja ljudskih prava, nisam siguran u kojoj mjeri to i želi.”
MRKVA I BATINA
U ovom kontekstu, uvjeren je Maksić, dolazak Joea Bidena donijet će novi vjetar u leđa euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine.
“Povratak američkog liderstva osnažit će NATO savezništva i kreirati novu energiju za suprotstavljanje ruskom utjecaju u regiji. To će se manifestirati u diplomatskim aktivnostima koje će lokalnim političarima donositi ‘mrkvu’ za ispunjavanje uslova za prijem u Evropsku uniju i NATO, a ‘batinu’ odnosno izolaciju onima koji osporavaju ovaj put i prijete integritetima regionalnih zemalja. Joe Biden se neće voditi samo uskim realpolitičkim kalkulacijama, već će i braniti principe nepovredivosti granica i promovirati vrijednosti na kojima počivaju euroatlantski savezi. Ostaje da se vidi koliko će snažan biti ovaj angažman, ali izvjesno je da će se nova administracija odlučnije uhvatiti ukoštac s problemima koji koče Bosnu i Hercegovinu na putu integracija”, smatra Maksić.
Trumpov mandat obilježila je, između ostalog, i kriza euroatlantskog savezništva, i zbog toga su se one političke snage u našoj državi koje su za članstvo u EU i NATO obradovale pobjedi Bidena. Međutim, period Obamine administracije, kada je Biden bio potpredsjednik, obilježilo je i povlačenje SAD-a iz regije Zapadnog Balkana, što je otvorilo vrata brojnim malignim utjecajima.
Zanimalo nas je imamo li osnova očekivati veliki povratak američkog utjecaja u našem regionu.
“Joe Biden će biti predsjednik, a ne potpredsjednik SAD-a. Za razliku od Baracka Obame, vanjska politika je njegova jača strana. Mislim da će Biden upotrijebiti svoje bogato iskustvo kako bi ostavio trag u američkoj vanjskoj politici koji neće biti isti kao onaj administracije u kojoj je bio potpredsjednik. Dolazeći predsjednik vidi američku ulogu na međunarodnoj sceni kroz prizmu inherentnog sukoba između zapadnih vrijednosti i autokratskih formi vladavine. U tom konfliktu američka tvrda moć nije ništa manje bitna od meke moći”, objašnjava nam profesor međunarodnih odnosa i dodaje:
“Za razliku od Obaminog moralnog multilateralizma i bojažljivosti od upotrebe tvrde moći, Bidenov pristup će biti asertivniji u pogledu odnosa s Rusijom i Kinom. Posljedično, to znači jačanje američkog utjecaja i u našem regionu, mada taj trend ne bih nazvao ‘velikim povratkom’ s obzirom na to da neće biti povratka na dominantno prisustvo koje je SAD imao u regiji do prije deceniju i po. Dakle, te promjene će se desiti, ali moramo ih posmatrati kroz iznijansirane pojmove.”
