Još puno posla na rodnoj jednakopravnosti

Učešće žena u sigurnosnom sektoru

Još puno posla na rodnoj jednakopravnosti

Piše: Željka Šulc {artsexylightbox}Ženevski centar za civilnu kontrolu nad oružanim snagama (DCAF) i nevladine organizacije Atlantska inicijativa u BiH i Žene ženama 28. juna 2011. su u Parlamentarnoj skupštini BiH predstavili rezultate istraživanja „Procjena stanja o integrisanosti rodnih pitanja u sektor sigurnosti u Bosni i Hercegovini“. Na ovim konsultacijama odnosno predstavljanju izvještaja učestvovalo je više od 60 osoba iz vladinih institucija, civilnog društva i međunarodnih organizacija. Oni su pozitivno ocijenili rezultate i iskazali mišljenje da će ovo istraživanje doprinijeti većoj integraciji rodnih pitanja u sektor sigurnosti u Bosni i Hercegovini.

Izvještaj je plod analize relevantnog domaćeg zakonodavstva, ključnih međunarodnih instrumenata i inicijativa o rodu i sigurnosti, intervjua s predstavnicima institucija sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini (odbrana, sigurnost, unutrašnji poslovi, pravosuđe i zatvorske službe, parlamenti i relevantne vladine i nevladine organizacije) te lokalnih konsultacija u deset gradova u BiH od novembra 2010. do maja 2011. godine.

Konkretne preporuke

U izvještaju se nude podaci i analiza trenutnog stanja integracije rodnih pitanja u oružane snage, policiju, pravosuđe i kazneno-popravne institucije na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Rodna i sigurnosna pitanja razmatrana su u okviru trenutne sociopolitičke situacije i institucionalne organizacije BiH, te implementacija ključnog nacionalnog zakonodavstva i međunarodnih instrumenata relevantnih za rod i sektor sigurnosti, kao i rodna osjetljivost aktuelnih politika i praksi. Nadalje, razmatrana je i uloga organizacija civilnog društva koje rade u oblasti roda i sigurnosti, kao i oblici saradnje koje te organizacije imaju s državnim agencijama i institucijama.

Nalazi procjene stanja su formulisani u konkretne preporuke s ciljem da obezbijede smjernice i predlože bh. vladinim institucijama, NVO-ima i međunarodnim donatorima kako nastaviti s integracijom roda u reformu sektora sigurnosti kroz daljnji razvoj rodno osjetljivih politika i praksi u BiH.

Početni rezultati procjene stanja ukazuju na nepostojanje konkretnih institucionalnih politika, strategija i odrednica koje bi se koristile za integraciju rodnih pitanja, a tiču se zaposlenih u oružanim snagama, policiji, pravosuđu i kaznenim institucijama u BiH.

Sigurnosne institucije svoju praksu zasnivaju na zakonima koji, uprkos činjenici da se deklarativno izjašnjavaju protiv diskriminacije, ne tretiraju specifično rodna pitanjima.

Na primjer, seksualno zlostavljanje i rodno zasnovana diskriminacija vrlo rijetko se prijavljuju, moguće zbog kombinacije faktora koja podrazumijeva i činjenicu da seksualno zlostavljanje nije prepoznato kao takvo. Žrtve zlostavljanja se plaše prijaviti ga, a ne postoje rodno osjetljivi mehanizmi i institucionalne politike koje bi potakle prijavljivanje. Nadalje, postoji uvjerenje i da se seksualno uznemiravanje i diskriminacija uopće ne događaju u sigurnosnim institucijama i da zbog toga ovo pitanje ne zaslužuje posebnu pažnju i smjernice.

Pored toga, sigurnosne institucije u BiH nemaju interne jedinice posvećene rodu, kao ni urede koji bi se bavili rodnom jednakošću pri zapošljavanju i kojima bi se osoblje moglo obratiti ukoliko osjeti ili iskusi neravnopravan tretman. Neki od intervjuiranih protive se osnivanju takvih jedinica ili ureda tvrdeći da stroge organizacijske strukture koje već postoje u skladu s relevantnim zakonima ne bi dopustile takve korjenite promjene.

Ni u jednoj instituciji među onima kojima je upriličena posjeta u periodu kada je rađeno istraživanje ne postoje udruženja ženskog osoblja. Ipak, procjena stanja je ustanovila da postoje obećavajuće inicijative, kao što je, na primjer, Mreža žena u policiji na regionalnom nivou, u kojoj su članice policajke iz FBiH, RS-a i Brčko distrikta ili Udruženje žena sutkinja BiH.

Utvrđeno je da je u 2010. godini, koja predstavlja desetu godišnjicu donošenja Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a, došlo do značajnijeg porasta aktivnosti i obuka vezanih za rod i sigurnost u vladinim i nevladinim organizacijama. Iako je obuka o rodnim pitanjima ključna za implementaciju politika i razvoj rodno osjetljivih praksi i svakodnevnog ponašanja, ipak, i pored evidentnih napora, ne postoji dovoljan broj obuka o rodnim pitanjima za zaposlenike u javnom sektoru u BiH, niti su dostupne obuke sistematično organizovane. Obuke su ponuđene samo ograničenom broju i nisu dostupne svim relevantnim zaposlenicima, te se često događa da uvijek isto osoblje pohađa radionice i seminare vezane za rodna pitanja.

Procjena stanja je također pokazala da se uprkos velikim naporima Oružanih snaga i policije da postignu prag od barem 10 posto žena u institucijama i uslugama sigurnosnog sektora mora još mnogo učiniti kako bi se postigla jednakost u tim institucijama.

“Muški poslovi”

Neki od razloga zašto rodna nejednakost i dalje postoji u bh. sigurnosnim institucijama su:

1.    Poslovi u oružanim snagama i policiji se još smatraju tipično muškim zanimanjima;
2.    Rodna pitanja se ne smatraju razvojnim prioritetom i
3.    Rodna integracija se doživljava kao žensko pitanje, kojim bi se, u skladu s tim stavom, i trebale baviti samo žene.

U isto vrijeme prisutan je i trend prijave obaju polova za poslove u sektoru sigurnosti. Iako su neki od sagovornika tokom istraživanja izrazili uvjerenje da su razlozi pristupanja žena oružanim i policijskim snagama prije svega finansijske prirode, analiza je pokazala da su ovom trendu mogle doprinijeti i aktivnosti koje promoviraju žensku participaciju u sigurnosnim strukturama u nekim regijama BiH, kao što su medijska kampanja “Brži, bolji, jači”, zajedničke posjete vojske, policije i NVO-a školama, kao i povećano zanimanje medija za ovu temu. Poslovi u sektoru sigurnosti se tradicionalno smatraju muškim zanimanjima, pa su kampanje za zapošljavanje žena u ovoj oblasti dobra strategija kako bi se opovrgnuli stereotipi.

Primjetni su napori kako bi se pružile jednake ali i rodno osjetljive usluge u sigurnosnom i pravosudnom sektoru onima kojima su potrebne.

Procjena stanja je ustanovila da postoje određene interne policijske procedure koje uzimaju u obzir pitanja roda, kao na primjer činjenica da pretres osobe može izvršiti samo osoba istog pola. U nekim policijskim stanicama imaju zasebne sobe, a u drugima posebni odjeli ili osobe zadužene za rad na predmetima koji se tiču različitih tipova nasilja. Uloga ženskih policijskih službenika smatra se važnom za pojednostavljivanje komunikacije sa žrtvama porodičnog nasilja. Usto, proizlazi i da sigurnosne institucije generalno dobro sarađuju sa centrima za socijalni rad. Pozitivna praksa je u nekoliko stanica državne granične policije, gdje se nalaze posebno opremljene sobe s privremenim skloništima za žrtve trgovine ljudima. Ipak, mora se primijetiti i da postoji hroničan nedostatak odgovarajućih objekata za specifične kategorije zatvorenika, prije svega žena. Nadalje, Krivični zakon BiH ne dodjeljuje poseban status ženama žrtvama ratnog silovanja, a ni entitetski zakoni nisu usaglašeni u ovom pogledu.

Pohvalni primjeri

Procjenom stanja identificirani su i izuzetno pohvalni primjeri saradnje organizacija civilnog društva i vladinih sigurnosnih institucija, pri čemu su NVO-i u BiH prepoznati kao inicijatori promjena u pogledu rodne jednakosti. Saradnja se ogleda u izradi politika, planova akcije, obukama, kao i u pružanju rodno osjetljivih servisa na lokalnim nivoima, naročito u pogledu trgovine ljudima i porodičnog nasilja. Inicijative kao što su Forum građana u Prijedoru, Centar za besplatnu pravnu pomoć u Zenici, te grupa za borbu protiv trgovine ljudima koju je inicirala NVO Lara iz Bijeljine su primjeri uspješnog lokalnog organizovanja.

Istraživanje pokazuje da postoji veliki broj potencijalnih tačaka s kojima bi se mogla započeti sistemska i održiva integracija rodnih perspektiva u strukture i procese sektora sigurnosti, na osnovu međunarodne pažnje usmjerene na pitanja roda, aktivnosti NVO-a i institucija sektora sigurnosti koje su relativno otvorene da rade na tome. Zato i aktivnosti nevladinog sektora, zainteresirani donatori i institucije sektora sigurnosti rade relativno otvoreno na ovim pitanjima.

Rezultati istraživanja bi trebalo da u konačnici utiču i na institucije vlasti u BiH ali i na međunarodne donatore da usmjere napore ka daljem razvijanju rodno osjetljivih politika i praksi u BiH, te adekvatnom podizanju svijesti o važnosti ovih pitanja.

Zvanična verzija izvještaja će biti dostupna javnosti krajem septembra 2011.

Fotografije: “Oslobođenje”