U POSJETI: Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP)
Mira nema bez pronalaska žrtava
Pripremio: Tim Atlantske inicijative
{artsexylightbox}Sve je teže pronaći nestale i doći do novih posmrtnih ostataka na kojima bi Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) radila. Djelići srebreničkih žrtava će biti pronalaženi dovijeka, a to opravdava da ICMP nastavi operirati s laboratorijem u Bosni i Hercegovini, koji ima ogromnu mogućnost i sposobnost identifikacija i analiza istovremeno, kaže za Atlantsku inicijativu Kathryne Bomberger, generalna direktorica ICMP-a.
Kapaciteti za analizu će postojati u odgovarajućoj mjeri. No, nju više brine to što država ne daje dovoljnu podršku svojim institucijama koje bi se trebale baviti ovim problemom, prije svega Institutu za nestale osobe BiH.
„Bojim se da tu ne zakaže. Nedostatak interesiranja za ovaj problem i politički interesi vezani za njega mogu ugroziti ovaj proces. On će zauvijek ostati ispolitiziran do neke mjere, nažalost, zato što su ove žrtve i nastale iz političkih interesa i razloga. Da je kojim slučajem riječ o žrtvama prirodnih katastrofa, s porodicama bi se vjerovatno bilo puno iskrenije i objasnili bi im se stvarni razlozi zašto određeni skeletni ostaci nisu identificirani i zašto neki neće nikada biti identificirani. Imali bi puno iskrenije informacije od svojih političkih predstavnika i vlasti u ovoj zemlji“, kazala nam je direktorica ICMP-a.
Pogrešne identifikacije
Pronalazak nestalih i njihova identifikacija veoma su bitni za izgradnju trajnog mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu i cijelom svijetu. Oko 14.000 nestalih osoba u BiH je identificirano putem DNK analize od novembra 2001. godine, dok je ukupan broj identificiranih korištenjem ove metode u ICMP-u veći od 18.000. Prije toga, klasičnim načinima u BiH je identificirano oko 8.000 osoba. Od procijenjenih 30.000 nestalih tokom rata u BiH, otkrivena je sudbina njih 22.000. Naša sagovornica veli da se nekih 8.000-10.000 procijenjenih osoba još može smatrati nestalim. Unutar toga bi trebalo razriješiti i probleme potencijalnih pogrešnih identifikacija prije nego što je počela analiza putem DNK-a.
„Te potencijalne pogrešne identifikacije možda sada uvećavaju broj neidentificiranih osoba iz jednostavnog razloga što porodice koje su dobile svoje nestale identificirane nisu vidjele potrebu da nam daju uzorak krvi. Tako ne možemo identificirati pravu osobu, a možda su ukopali pogrešnu osobu“, rekla je ona.
U ICMP-u su svjesni kako će preostale nestale biti mnogo teže otkriti i identificirati. Međutim, svjesni koliko je to bitno, pokušavaju pronaći način da riješe i te slučajeve te porodicama kažu na koji način će to izvršiti.
„Moramo razmisliti koji je to magični broj do kojeg moramo doći kako bismo osigurali trajni mir i sigurnost za budućnost, jer je činjenica da svi nestali neće moći biti pronađeni“, kazala je Bomberger.
ICMP je osnovan 1996. na inicijativu tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, nakon samita G-7 zemalja u Lionu (Francuska). Prvi predsjedavajući je bio bivši američki državni sekretar Cyrus Vance. Naslijedio ga je senator Bob Dole. Aktuelni predsjedavajući ICMP-a je Thomas Miller.
Međunarodna komisija se finansira kroz dobrovoljne priloge, donacije i doprinose vlada Kanade, Češke, Danske, Finske, Francuske, Njemačke, Grčke, Svete Stolice, Islanda, Irske, Italije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Švedske, Švicarske, Turske, Velike Britanije, SAD-a i Evropske unije.
Sjedište ICMP-a je u Sarajevu, a angažiran je na Zapadnom Balkanu, Bliskom istoku, u Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Osim što pomaže državama koje se suočavaju s problemom nestalih uslijed kršenja ljudskih prava, ICMP pruža pomoć i u slučajevima katastrofa. Tako je nedavno bio angažiran na Filipinima nakon udara tajfuna Frank, u područjima jugoistočne Azije koja su pogođena cunamijem te u saveznoj američkoj državi Louisiani poslije uragana Katrina.
„Osnovna ideja međunarodne pomoći u smislu političke podrške i nastojanja da se pronađu i identificiraju nestale osobe jeste da ne može postojati trajan mir i stabilnost bez njihovog pronalaženja“, kazala je Bomberger.
ICMP je stvoren u doba kada i Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Ideja ICMP-a je bila da porodice imaju pravo da znaju, ali i pravo na pravdu, što je, napominje Bomberger, velika razlika, jer se onda problemu nestalih osoba prilazi i sa aspekta vladavine zakona.
„Skeletni ostaci se ne iskopavaju samo zbog identifikacije. Njihovim iskopavanjem počinje i proces krivične istrage. Humanitarni procesi mogu pokriti taj period od potrage do ekshumacije i ukopa, ali šta poslije. Tu je ono gdje mi vidimo svoj doprinos“, kazala je ona.
Prije osnivanja ICMP-a dugo je bila samo tzv. humanitarna situacija. U Južnoj Americi su uglavnom nevladine organizacije pronalazile tijela i sve ono što je pronađeno identificirano je njihovom zaslugom, a ne institucija vlasti. Slična situacija je i na Kipru, gdje komisiju koja se bavi ovim radom predvodi UN. Direktorica ICMP-a navodi da su se oni također opredijelili da vrše identifikacije i pronalaze tijela, međutim da ne rade istrage o okolnostima oduzimanja života i zločina. Na Kipru se slučajevi vode još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od nekoliko hiljada ljudi koji su nestali, tek je oko 200 identificiranih.
„Ovako se može vidjeti koliko je to velika razlika i koliko je ovaj proces uspješniji u Bosni i Hercegovini, pogotovo što su slučajevi u BiH iz devedesetih godina prošlog stoljeća“, kaže Bomberger.
Baza podataka
Zahvaljujući DNK analizi, identificirano je 6.700 osoba ubijenih u genocidu od procijenjenih 8.100 nestalih tokom pada Srebrenice 1995. godine, što je oko 85 posto.
„Iskreno, mislim da bismo ostali u fazi nestabilnost da nismo identificirali oko 85 posto nestalih u Srebrenici. Da nije upotrijebljena DNK analiza i ova metoda identifikacije, pitanje nestalih iz Srebrenice ostalo bi za vijeke vjekova kontroverzno pitanje i uvijek bi se iskorištavalo u političke svrhe. Nije da se i sada ne iskorištava do neke mjere, ali ni blizu ne bi bilo nego što je danas“, kazala je Bomberger.
Jedno od najznačajnijih dostignuća je centralna baza podataka u Institutu za nestale osobe BiH u kojoj su pohranjene informacije o svim nestalim iz svih kategorija društva i svih naroda, kao i o ratnim zločinima protiv tih ljudi. Baza će na transparentan način biti dostupna svima, a Institut bi trebalo da se pobrine o njenoj verifikaciji. Ovdje će porodice i javnost imati uvid u spiskove. Ta činjenica je, uvjereni su u ICMP-u, ogroman korak u poređenju s onim što je urađeno u svijetu, a naročito u Južnoj Americi.
„Riječ o bazama podataka koje redovno dostavljamo svim vladama u regionu, tako da oni znaju ko je nestao i ko je već identificiran na osnovu ovih spiskova“, kazala je Bomberger.
Nažalost, to nije svima po volji. Direktorica ICMP-a smatra da je ovo jedan od razloga napada na Institut.
„U vašoj zemlji još postoje snage koje bi voljele da se potraga za nestalim obavlja na temelju njihove nacionalne pripadnosti. Da se vratimo u ono doba da Srbi traže Srbe, Bošnjaci Bošnjake, Hrvati Hrvate, da niko ne dijeli s drugima informacije i da niko ništa ne zna, ne vidi cijelu sliku, ne vidi sve. Iz SNSD-a isključivo dolaze takvi zahtjevi. Država mora nastaviti podržavati Institut, uz sve njegove mane, mora se nastaviti njegov rad, jer je to jedina garancija da će sve informacije koje su sakupljene biti dostupne svim građanima BiH. Iako Dodik kaže da su legitimni samo oni sporazumi na koje je vlast RS-a stavila svoj potpis, situacija nije takva. Institut je napravljen voljom i RS-a, ali i Distrikta Brčko i Federacije BiH i ICMP-a, koji su svi stavili svoj potpis na osnivanje. Može se reći da postoje i neke druge snage, ali one su puno slabije i manje vidljive. Ironija je da trenutno nikoga nije briga za Institut, osim SNSD-a koji ga želi uništiti. Sva ta naklapanja da Institut ne traži nestale Srbe, da opstruira potragu, besmislena su. Da bilo šta od toga postoji, mi bismo prvi reagirali“, rekla je Bomberger.
Nasuprot ovim, kako kaže, „nazovi problemima“, postoje pravi problemi.
„Prije nego što je počela ICMP-eva identifikacija 2001. godine, rađena je klasičnim metodama. Uvjereni smo da su u tom periodu nastajale greške u identifikacijama. Zbog toga imamo u mrtvačnicama u RS-u nekih 400 posmrtnih ostataka i 500 posmrtnih ostataka u Sanskom Mostu, koje nismo u mogućnosti identificirati iako posjedujemo kompletne referentne setove uzoraka od živih članova porodica. Ovo će biti jedan od razloga što ćemo početkom 2013. organizirati međunarodni simpozij, na koji ćemo pozvati sva priznata imena iz forenzike u svijetu. Napori na identifikaciji poginulih i nestalih osoba tokom terorističkog napada na New York 11. septembra 2001. došli su u fazu kada više nemaju rezultata. Stali su na nekih 60 posto. Njujorčani imaju problem koji imamo i mi ovdje – predavanje dijelova ostataka skeleta članovima porodica kako se pronalaze i identificiraju novi dijelovi tijela. Slično našoj praksi na identifikaciji žrtava iz srebreničkih masovnih grobnica, gdje pronalazimo dijelove tijela u različitim grobnicama i u različitim periodima, i Njujorčani pronalaze dijelove tijela nakon određenog vremena i suočavaju se s mukom i tegobom kako vratiti porodicama opet dodatni dio tijela nakon što ste jedan dio identificirali i vratili porodici.
Ali ova tehnologija je u cijelosti nova i ovo sa čime se suočavamo su novi problemi s kojima se suočava cijela forenzička zajednica u cijelom svijetu. I pored svih naših objašnjenja o forenzičkim problemima, određeni ljudi u RS-u ne žele prihvatiti nikakvo obrazloženje, nego i dalje ‘guraju’ svoje teorije. Možda je najbolnije od svega toga što srpskim porodicama saopćavaju takve stvari, uzrokujući im ogromnu bol“, rekla je Bomberger.
Mnogo junaka
Ona je, s druge strane, puna hvale za ljude u Bosni i Hercegovini i domaće institucije koje su uključene u pronalazak nestalih. U ogromnoj mjeri je i nevladin sektor angažiran da se ovo postigne, a zasluge ne pripadaju samo ICMP-u.
“Postoji mnogo junaka u ovoj priči. Jednostavna stvar, poput te da neka starica iz tradicionalne, ruralne sredine, da ICMP-u uzorak svoje krvi za nešto što uopće ne razumije za nas je isprva bila ogromno dostignuće. A ustvari je 90.000 ljudi do sada iz ovog regiona dalo uzorak krvi ICMP-u. Nadamo se da će ovo na kraju priče biti od koristi zemlji za njen mir i stabilnost“, kazala je Bomberger.
Od ukupno više od 40.000 nestalih u ratovima u regionu, 30.000 je otpadalo na Bosnu i Hercegovinu, 6.000 na Hrvatsku i 4.500 na Kosovo. U Hrvatskoj i na Kosovu otprilike se još po 1.800 osoba smatra nestalim.
„Postalo je skoro nemoguće pronaći bilo koga sa ta dva području, a mi ne znamo zašto. Tijela su možda sakrivena, neka su možda spaljena i uništena, možda imamo pogrešne identifikacije. Takav slučaj spaljenih tijela imate i ovdje. Recimo, kakva sreća je da smo imali priliku da jezero Perućac bude ispražnjeno i da se na njegovom dnu pronađe 400 posmrtnih ostataka. Čak su i neki notorni slučajevi, kao ‘Štrpci’ u Crnoj Gori, otkriveni u Perućcu. Tamo smo pronašli i ljude nestale u Prvom svjetskom ratu. Možete samo zamisliti koliko tijela je tako dobro skriveno“, rekla je Bomberger.
ICMP radi i na rješavanju brojnih kompliciranih identifikacija iz cijeloga svijeta. Zahvaljujući savremenom laboratorijskom sistemu u BiH i korištenjem DNK analize, radili su identifikaciju osoba nestalih u vrijeme aparthejda u Južnoj Africi, potom norveških vojnika poginulih tokom Drugog svjetskog rata pod njemačkom kapom, žrtava prirodnih nesreća na Tajlandu, Filipinima, od uragana Katrina u SAD-u, potom iz Iraka, Kolumbije, nastradalih tokom Pinochetovog režima u Čileu i za vrijeme građanskog rata u Španiji i vladavine Franka… Međunarodna komisija ima sporazum s INTERPOL-om, putem kojeg pomaže u slučajevima velikih prirodnih nesreća. Pomoć od ICMP-a su tražile i nove libijske vlasti, koje žele u svojoj zemlji primijeniti iskustvo iz Bosne i Hercegovine u pronalaženju nestalih. Bomberger veli da izražavaju jasnu volju i opredijeljenost da ne budu kao Gadafijev režim. Oni pokušavaju riješiti problem svih svojih nestalih, bez diskriminacije, i već su napravili državnu komisiju za nestale.
„U slučaju katastrofe, vrlo brzo možemo napraviti bazu u koju se mogu prijaviti svi članovi porodice nestalih osoba i provjeriti u kojoj fazi je slučaj njihove nestale osobe. Zamislite samo koliko ovaj sistem koji ICMP ima olakšava i koliko smanjuje troškove. Imamo sve više zahtjeva za pružanje pomoći vladama u slučajevima trgovine ljudima i nasilja, poput onog u Meksiku vezanog za trgovinu drogom. Također imamo zahtjeve da se ovaj sistem primijeni na cijeli svijet, jer je ovo pitanje globalno. Žena koja nestane u Bugarskoj može biti pronađena u Meksiku, ali nikada neće biti identificirana bez globalnog pristupa problemu. Želimo dati ovom problemu globalnu dimenziju, da postoji globalna baza podataka. ICMP već ima oko 150.000 genetskih uzoraka. Sve vlade u svijetu imale bi koristi od umrežavanja ovakvih podataka. Konkretno, ICMP dijeli sa četiri vlade u regionu svoje podatke i to je korisno za sve zemlje. Hrvatska je, naprimjer, u jednom navratu tražila osobe nestale u Vukovaru. Te osobe su tražene na teritoriji Srbije. One nisu pronađene na tom mjestu, ali su pronađeni Srebreničani. Ta vrsta regionalne saradnje je omogućila da se riješe ovi slučajevi. Nešto slično može se uraditi za SAD i Meksiko. Neko iz Amerike može nestati u Meksiku a da ga porodica traži na trećoj lokaciji, u Gvatemali, ili bilo gdje drugo. Združeni pristup ovom problemu je vrlo bitan“, kazala je Bomberger.
Na usluzi cijelom svijetu
U ICMP-u smatraju da je potrebno izgraditi trajni kapacitet koji bi bio na usluzi svim zemljama u svijetu i koji će biti u mogućnosti odmah reagirati.
„Bit naše misije nije samo da se pronađu ljudi, nego da se vlade i zemlje natjeraju da budu bolje prema svojim građanima. Jer, mi im kažemo, ‘ne možete samo tako ubiti određen broj ljudi, ubiti ih, sakriti ih, njihova tijela skloniti. To ne možete činiti’. Mislim da postoji dosta dobre volje da se ima jedan tip ovakve organizacije u svijetu. Međutim, danas ima dosta i zlog svijeta. Danas imate puno više nasilja nego prije deset godina. Nadamo se da će biti razumijevanja, jer to doprinosi porodicama nestalih i pomaže im da pronalaze svoje nestale. Nadamo se da ćemo imati pomake kao što ih imamo u Libiji“, kazala je Bomberger.
Dok sve to traje, u ICMP-u nastoje proširiti protokole za DNK identifikaciju. Prethodno su radili sa 16 genetičkih markera, trenutno rade na 23 markera, a radit će i sa 30 kako bi pokušali iz krvnih uzoraka daljih srodnika izvući maksimum da bi identificirali nestale.
