Napad auto-bombom u Bugojnu očima Amerikanca
Ove godine Bosna i Hercegovina obilježava petnaestu godišnicu genocida koji je izvršen nad Bošnjacima Srebrenice. Nedavno je zemlja pretrpjela i ogroman udar na sigurnost koji nije prošao nezapaženo u međunarodnoj javnosti. Bombu koja je 27. juna 2010., eksplodirala u policijskoj stanici u Bugojnu, pritom ubivši jednog policajca i ranivši još šest osoba, navodno je detonirao Haris Čaušević. Ovaj članak stav je američkog studenta prema problemu borbe protiv terorizma u našoj zemlji. Student Peter J. Gorman, u organizaciji Atlantske inicijative pohađa ljetnju školu u Bosni i Hercegovini.
Napad u Bugojnu nije bio posebno zapažen zbog svojih razmjera, jer je bilo većih napada u Evropi, ali je bio značajan za neke neimenovane zapadne obavještajne službe, koje promatraju radikalne islamističke aktivnosti u BiH još od početka rata.
Godina puna posla
Ova godina je u smislu antiterorističkih aktivnosti bila veoma aktivna, pa su u skladu s tim i obavještajne službe imale posla. Antiterorizam u BiH je u februaru dobio novo mjesto u domaćim i međunarodnim medijima kada je bosanska policija izvršila raciju u malom planinskom selu Gornja Maoča. Očekivali su da će operacija biti veliki napredak, međutim, pronađene su samo stvari tipične za male vehabijske organizacije – par pištolja, radikalna literatura, videokasate Bin Ladena – ništa neobično za vehabijsku zajednicu. Također, neki laptopi su oduzeti, ali u njima nisu pronađene značajne informacije.
Gornja Maoča je selo sa oko 100 stalnih mještana, u kojem strani posjetioci nisu bili dobrodošli. Nakon rata 1992. – 1995., mnogi mudžahedini koji su se borili zajedno s Bošnjacima ostali su u zabačenim selima širom zemlje, uključujući i ovo u Tuzlanskom kantonu. Određene aktivnosti, uključujući i posjete poznatih vehabija u selu, izazivale su zabrinutost sigurnosnih službi, a uspostavljanje kontrolnog punkta koji je zabranjivao pristup posjetiocima – uključujući i policiju, bio je povod za raciju. “Operacija Svjetlost”, naziv je velike policijske akcije prilikom koje je 600 naoružanih policajaca upalo u selo da “vrate ustavni poredak”.
Unatoč izdašnom finansiranju istaknutih saudijskih i jordanskih državljana, pokret nije jedan od njihovih uspješnijih projekata. Muslimani u zemlji se često žestoko opiru takvom konzervatizmu. Međutim, vehabijski pokret je alarmirao mnoge međunarodne zvaničnike, uključujući evropske vlade i zapadne obavještajne službe.
S druge strane, vehabizam u BiH ne treba potcjenjivati. Nakon Bugojna, domaće i međunarodne policijske agencije na terorizam opet gledaju kao na realnu prijetnju; i slažu se u ocjeni da najrealnija teroristička prijetnja dolazi od vehabijskih grupa. Prema Bosanskom institutu: “Potencijalna prijetnja terorizma u [BiH] u potpunosti je povezana sa širenjem ekstremističkih religijskih ideja u zemlji”.
Vehabijski stil sunitskog islama korijene ima Saudijskoj Arabiji, gdje je sada, pored Katara vehabizam i dominantna. Selefijski muslimani su uzeli svoje ime iz arapske riječi salaf, što znači “predak”, što podrazumijeva praktikovanje veoma konzervativnog oblika islama. Selefije izraz “vehabija” nekad smatraju pogrdnim, jer predstavlja nešto čak konzervativnije. Također, neki selefijski muslimani šire svoju vjeru misionarski i protiv su svih oblika terorizma. Oni koji slijede ideje tekfirskog selefizma – živjeti isključivo kao pobožan musliman – imaju tendenciju da postanu ekstremni džihadisti.
Dok zabrinutost za BiH kao metu tek raste, zemlja u problemima je tranzitna tačka za trgovce oružjem, dilere drogom, kao i za trgovce bijelim robljem u Evropu. Ovo se dešava zbog labavih granica, rascjepkane policije, raširene korupcije i organizovanog kriminala u postkonfliktnoj državi.
U zadnjih nekoliko godina, kontrola granica BiH sa Hratskom, Srbijom i Crnom Gorom se drastično poboljšala, ali desetljeće nakon rata, granice su bile labavo i rijetko provjeravane na prelazima i to je dozvolilo jednostavno krijumčarenje robe u i van zemlje. Ovo nije samo problem Bosne i Hercegovine, jer se sa sličnim problemima bore i susjedna Hrvatska, Srbija, ali i Bugarska. Podjela BiH policije po entitetskoj liniji još uvijek predstavlja izazov za komunikaciju između policijskih snaga. Ipak, količina uspješnih narko racija u BiH u kojoj se pokazuje značajan napredak, ulijeva nadu i optimizam među policijskim snagama.
Javni red
Haris Čausević je, prema oficijelnom policijskom izvještaju, nakon hapšenja preuzeo odgovornost za napad u Bugojnu. Kasnije je, pri prvom pojavljivanju pred sudijom, opovrgnuo priznanje.
Kada su teroristi postavili i detonirali bombu u policijskoj stanici u Bugojnu, njihov interes nije bio samo oštetiti opštinsku zgradu ili ubiti par policajaca. Imali su mnogo gori cilj na umu. Njihov cilj je bio, kao i kod mnogih džihadista, uznemiriti javnost i izazvati strah u iscrpljenom društvu i ponovno prouzročiti konflikt.
Bez obzira na politička mišljenja, Bosna i Hercegovina je poznata kao potencijalno krizno mjesto u Evropi. S toga, sve strane prijetnjama domaćeg terorizma moraju odgovoriti detaljno i brzo. Ako zemlja izgleda opasna i nekontrolisana, to će otežati napore da se BiH pomogne da uđe u NATO i Evropsku Uniju. Iako su informacije o planiranim napadima ili ilegalnim aktivnostima teške za presresti, policijske snage BiH se moraju dokazati da bi zaustavili strah od raspada u opasnom društvu.
Imajući ovo na umu, važno je naglasiti i službenu objavu Ambasade SAD-a kao odgovor na teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu: “ U potpunosti podržavamo vlasti Bosne i Hercegovine, koje profesionalno i s predanošću pristupaju istrazi ovog napada i borbi protiv terorizma, kao i zadovoljenju pravde, zaštiti građana i javnog reda. Ambasada SAD-a je bh. vlastima ponudila svaku vrstu pomoći.”
Peter J. GORMAN
Na slici Haris Čaušević (Vijesti.ba)
