Dok se čeka politička odluka o 69 vojnih lokacija
NATO i MOBiH spremaju papire za knjiženje
Pripremio: Daniel Omeragić
{artsexylightbox}Jedna trećina perspektivnih vojnih lokacija sa spiska od 69 objekata koji, prema uslovu postavljenom u aprilu prošle godine na neformalnom ministarskom sastanku u Tallinnu na kojem je Bosna i Hercegovina pozvana da pristupi u Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP), moraju biti uknjiženi na Bosnu i Hercegovinu i dati na korištenje Ministarstvu odbrane gotovo je u potpunosti spremna za upis u državnom vlasništvo.
Riječ je o kasarnama, strelištima, vojnim poligonima, aerodromima, radarskim lokacijama, skladištima… koji su nekada pripadali bivšoj JNA, i tu je, pravno gledajući, situacija poprilično jasna jer je dokumentacija spremna. Ostalo je da se definiraju granice tih lokacija i da se na političkom nivou donese odluka o knjiženju. Za druge objekte papiri se još prikupljaju.
Posjeta objektima
Do ovih nalaza došao je NATO štab u Sarajevu, čiji su predstavnici zajedno s predstavnicima Ministarstva odbrane i Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH obišli sve lokacije. Nakon što su izvršili direktan uvid i pregledali raspoloživu dokumentaciju, zajedno su sačinili preliminarnu analizu, koja se bavi pravnim i infrastrukturnim aspektima perspektivnih vojnih lokacija.
Iz Ministarstva odbrane BiH kažu da je dokument trenutno predmet dodatne analize, kojom se razmatraju i drugi aspekti koji će omogućiti sveobuhvatan pristup i kvalitetniji konačni prijedlog koji je očekuje u naredna dva mjeseca. Pomoćnik ministra za politiku i planove Ministarstva odbrane BiH Ahmet H. Omerović veli da će perspektivne lokacije biti korištene isključivo za potrebe odbrane Bosne i Hercegovine. Za određene oblike civilno-vojne saradnje i potrebe civilnih vlasti lokacije će, naglašavaju iz Ministarstva odbrane BiH, moći biti stavljene na raspolaganje samo ukoliko zajedničko korištenje ne bude utjecalo na odbrambene sposobnosti Oružanih snaga BiH.
Zamjenik komandanta NATO štaba u Sarajevu, pukovnik John Andreas Olsen, koji je sa savjetnicima iz NATO-a i OSBiH obišao sve lokacije, kaže da su se predstavnici Ministarstva odbrane rado odazvali pozivu da zajedno obiđu lokacije. Cilj je da se pomogne Ministarstvu odbrane da uknjiži imovinu. Prije toga je neophodno riješiti tehnička i infrastrukturna pitanja, u čemu podršku pruža jedan od odjela unutar NATO štaba u Sarajevu na čijem čelu je Rohan Maxwell.
Objekti se nalaze u oba entiteta. Jedna trećina ih je u Republici Srpskoj, dvije u Federaciji BiH, dok u Distriktu Brčko nema perspektivne nepokretne vojne imovine. Maxwell kaže da se želi pomoći Bosni i Hercegovini da se – u trenutku kada se donese politička odluka o knjiženju – ne gubi vrijeme na pravnim i tehničkim pitanjima. Nažalost, Bosna i Hercegovina je propustila ispuniti uslov iz Tallinna prošle godine i u septembru 2010. započeti Godišnji nacionalni plan (ANP) iz MAP-a. Tada je rečeno da se to pitanje ne može riješiti zbog predizborne kampanje. Sada se kao glavni razlog zašto još nije ispunjen uslov navodi da Bosna i Hercegovina ni devet mjeseci od izbora nema novu državnu vladu. Zato su u NATO-u odlučili da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se barem donekle nadoknadilo izgubljeno vrijeme i kako bi Bosna i Hercegovina, ukoliko se postigne politička saglasnost, uspjela uhvatiti voz za MAP do septembra.
– S Ministarstvom odbrane, Zajedničkim štabom OSBiH i javnim pravobranilaštvom organizirali smo radionice da zaključimo šta je potrebno i kako prikupiti dokumentaciju. Idemo i dalje na teren kada je to neophodno kako bi se riješila preostala pitanja. Taj proces vodi Ministarstvo odbrane, a mi smo tu samo da pomognemo – veli Olsen i naglašava da su njegovi utisci o onom što su vidjeli pomiješani, ali uglavnom pozitivni.
Neke zgrade sa spiska od 69 lokacija koje su obišli su jako stare i trebat će puno novaca da bi se dovele u red, a neke su u dobrom stanju.
Podsjećanje na 2005.
Odgovarajući na pitanje postoji li možda neka druga kočnica u Bosni i Hercegovini zbog koje ovo pitanje još nije riješeno, Maxwell se vratio na iskustvo iz 2005. kada je rađen Zakon o odbrani BiH.
– Postoje različita mišljenja, postoje ona koja vam nisu od pomoći. Ne govorim samo o jednoj strani međuentitetske linije razgraničenja. Za ovo je potrebna ozbiljna politička diskusija. Međutim, svi znamo da istaknutim političkim liderima to sada nije prioritet. Kada postane ozbiljno pitanje, mi znamo da se može riješiti i svakako ćemo biti na raspolaganju da im pomognemo. Znate da je bilo i drugih ozbiljnih pitanja, kao što je ujedinjenje oružanih snaga. Dakle, može se kada se ozbiljno razgovara. Što se tiče dokumenata koje treba potpisati, pravnih sporazuma, 90 posto toga je već riješeno. Postoje još samo neki manji detalji koje bi trebalo doraditi. Znaju oni to, naravno. To nikome nije tajna, i kada budu spremni da zajedno sjednu ovo će se moći riješiti – kaže Maxwell.
Član NATO-ovog koordinacionog tima pri Vijeću ministara i ambasador u Ministarstvu vanjskih poslova BiH Fuad Šabeta napominje da na putu BiH ka Sjevernoatlantskom savezu zapravo nema suštinskih problema. On podsjeća da je Predsjedništvo BiH 2003. definiralo prioritete vanjske politike BiH – članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u. Istovjetnu odluku državni vrh je donio još 1997.
– Kada smo počeli raditi zajedno u Ministarstvu vanjskih poslova i kada se Predsjedništvo počelo redovno sastajati, bili su isti prioriteti. Mi u MVP-u i ostalim institucijama koji izvršavamo odluke Predsjedništva kao nadležnog organa nismo imali problema i prepreka u tome, niti sam za sve ove godine u Ministarstvu osjetio te prepreke od bilo koga. Drugo je pitanje dnevna politika i izjave pojedinih političara, posebno oko NATO-a, koje se daju u dnevnopolitičke svrhe. Ali generalno nikada nije bilo problema u izvršenju tih zadataka – veli Šabeta.
Napominje da bi odluku o knjiženju 69 lokacija na kraju trebalo vjerovatno donijeti Predsjedništvo BiH. U ovom trenutku postoji zastoj i nema inicijativa za rješavanje tog problema, uvjeren je i Šabeta, zbog neformiranja novog Vijeća ministara, koje je jedno tijelo u nizu koje bi se trebalo tim baviti.
– Problem je što sat otkucava. Sjevernoatlantski savez otprilike radi po principu školske godine, tako da novi ciklus MAP-a starta u septembru. Ipak, iskreno se nadam da imamo možda i oktobar da počnemo s MAP-om, jer smo bili jako dobri u prethodnom Individualnom partnerskom akcionom planu (IPAP). Ali ako bi se to odugovlačilo i prešlo u narednu godinu, onda bismo sigurno morali čekati još godinu, što bi bio veliki gubitak. Nadam se i da će apsolutni prioritet po formiranju vlade biti da se objekti riješe pošto političke odluke oko punopravnog članstva u NATO-u postoje. Drugo je pitanje kada bude usvajana konačna odluka o članstvu – do koje, ipak, treba čekati nekoliko godina – kako ćemo se opredijeliti: hoćemo li ići na parlament ili referendum. Ali, bitno je raditi na tome da je u korist države, entiteta i svih nas da podižemo nivo sposobnosti institucija koje rade uz pomoć alata koje nam, između ostalog, daje i Sjevernoatlantski savez – kazao je on.
Novi alat
Nasreću, kaže Šabeta, novi alat koji se koristi u MAP-u više nije IPAP nego ANP.
– NATO koordinacioni tim je uspio pripremiti ANP za 2010/2011. Nažalost, nismo ga mogli koristiti jer nismo formalno u MAP-u. Što se tiče izvršnog dijela, mi smo spremni, imamo gotov novi alat. Onog trenutka kada politika donese odluku o objektima možemo odmah u Bruxelles poslati godišnji plan, koji se nešto malo razlikuje od ovih alata. Da pokušam to najjednostavnije reći – kod Partnerstva za mir (PfP) vi sami, uglavnom, planirate najveći broj svojih aktivnosti, uz pomoć stručnjaka NATO-a. Kod ANP-a ima puno više zahtjeva Sjevernoatlantskog saveza. Oni preuzimaju tempo i aktivnosti za ispunjenje onoga što je potrebno. Uvijek se postavlja i pitanje koliko godina još treba u MAP-u do punopravnog članstva. Hrvatska je, naprimjer, u MAP-u provela sedam godina. Mislim da Bosni i Hercegovini ne treba toliko. Ako bi se stvorili politički uslovi, mi to možemo puno brže napraviti jer su svi propisi i zakoni koje smo donosili od 1996. naovamo u skladu sa zakonima koje zahtijeva NATO, pa imamo puno toga završenog – rekao je Šabeta.
Predsjedništvo BiH je u 2006. donijelo odluku o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga BiH, kojom je njih 69 proglašeno perspektivnim. Na tom spisku su, među ostalim, aerodromi Dubrave (Tuzla), Mahovljani (Banja Luka), Ortiješ (Mostar), kamp Butmir, kasarne Ante Bruno Bušić (Livno), Božan Šimović (Čapljina), 7. muslimanske brigade (Zenica), Žarko Zgonjanin (Prijedor), Rajlovac (Sarajevo), Miloš Obilić (Pale), Mika Bosnić (Banja Luka), Butile (Sarajevo), 3. maj (Doboj), Travnik, Zaim Imamović (Pazarić), radarski položaji Okresanica (Srebrenik), Jahorina, Kozara, Velež i Tušnica (Tomislav-Grad), stacionarna komunikacijska čvorišta Lisina Prijedor, Čubren Kiseljak, Opaljenik Travnik, objekt Konjuh Kladanj, Svinjar Prnjavor, Veliki Žep Han-Pijesak, Kmur Foča, Leotar Trebinje, Lebrešnik Gacko (nije vlasništvo OS), Velika gomila Bihać (nije vlasništvo OS), Velika Mahnjača (Zavidovići), pa Dom Oružanih snaga BiH u Sarajevu, sjedište Zajedničkog štaba OSBiH na Bistriku, Operativne komande na Butmiru, Komande za podršku OS u Banjoj Luci u kasarni Kozara… Bez upisa svih ovih objekata u državno vlasništvo daljnje koračanje Bosne i Hercegovine ka NATO-u nije moguće.
