Predstavnici Ureda specijalnog savjetnika generalnog sekretara UN-a za prevenciju genocida gostovali u Sarajevu
Naučena lekcija iz tragične prošlosti
Pripremili: Vedran Vojinović i Jasna Pekić
{artsexylightbox}U Sarajevu je od 20. do 24. juna, u organizaciji Centra za pravdu i pomirenje i Centra za postkonfliktna istraživanja, održan okrugli sto o temi „Okvir za analizu prevencije i odgovora na zločine genocida i druge masovne zločine“. Predavači su bili iz Ureda specijalnog savjetnika generalnog sekretara UN-a za prevenciju genocida u New Yorku, koji su ovom prilikom predstavili svoj osnovni alat rada – okvir za analizu prevencije genocida koji sadrži osam faktora rizika.
Osam faktora rizika
Potaknuta masovnim zločinima počinjenim na prostoru bivše Jugoslavije i Ruande te neadekvatnom reakcijom na njihovo sprečavanje, međunarodna zajednica se okrenula razmišljanju o prevenciji ovakvih dešavanja u budućnosti. Tadašnji generalni sekretar UN-a Kofi Annan je 2004. imenovao Juana Mendeza za specijalnog savjetnika za prevenciju genocida s ciljem sprečavanja budućih tragedija kao što su bile ove sredinom devedesetih godina. Time je ujedno i uspostavljen Ured specijalnog savjetnika čija je misija podizanje svijesti o uzrocima genocida, upozoravanje relevantnih aktera te zagovaranje mirnog razrješenja. Okvir za analizu prevencije genocida, koji je Ured specijalnog predstavnika sastavio, sadrži osam kategorija koje se koriste da bi se utvrdilo postoji li rizik od počinjenja genocida ili ne.
Okvir za analizu vodeći je instrument za rad ovog ureda i služi kao sredstvo za utvrđivanje da li je u određenoj situaciji prisutan rizik od genocida, za identifikaciju preventivnih mjera i utvrđivanje uzroka genocida.
Prva kategorija faktora rizika definira odnose među grupama i evidentiranu diskriminaciju, uključujući evidencije o diskriminaciji i drugim kršenjima ljudskih prava počinjenim spram određene grupe. To znači da treba istražiti odnose između i unutar grupa u smislu tenzija, moći i ekonomskih odnosa, postojeće ranije sukobe, iskazivanje grupnog identiteta kroz jezik, vjeru ili kulturu, ranije i sadašnje obrasce diskriminacije i njihovo otvoreno opravdavanje, te pozivanje na ranije kršenja ljudskih prava spram moguće grupe počinilaca kao opravdanje za buduća djela genocida protiv ciljne grupe. U svakom od faktora rizika navedene su i organizacije, procedure i procesi koji mogu pružiti pomoć i podršku zemljama, što uključuje angažiranje UN-ovih agencija i raznih međunarodnih i domaćih nevladinih organizacija. Predložene su i preventivne mjere državama koje se suočavaju s problemima navedenim u osam kategorija potencijalnih rizičnih faktora.
Druga kategorija su okolnosti koje utječu na sposobnost prevencije genocida. Takve okolnosti podrazumijevaju postojanje struktura koje mogu djelotvorno i zakonski zaštititi stanovništvo od genocida i prevenciji genocida: nezavisno pravosuđe, prisustvo međunarodnih aktera, posebice UN-a, i nezavisni mediji. Naravno, ne treba zaboraviti istražiti ni je li ugroženim grupama zaista omogućen pristup tim strukturama.
Treća kategorija je prisustvo nelegalnog oružja i naoružanih elemenata. Vezano za ovaj faktor rizika istražuje se postoje li kapaciteti za počinjenje genocida ubijanjem, kako se formiraju naoružane skupine i kakve to veze ima s vlastima u slučajevima oružanih pobuna, je li država opravdala ciljane skupine itd.
Četvrta kategorija je motivacija vodećih aktera u državi/regiji i njihova djela koja podstiču podjele među grupama (nacionalne, etničke, rasne, religijske). Tada se analizira politička, ekonomska, vojna i druga motivacija koja predstavlja osnovu za usmjerenost na određenu grupu s ciljem njenog odvajanja od ostatka populacije, korištenje isključujuće ideologije i konstruiranje identiteta u smislu nas i njih kako bi se istakle razlike, opisivanje ciljane skupine kao opasne, nelojalne, kao sigurnosnog ili ekonomskog rizika ili kao nevrijedne ili inferiorne kako bi se opravdalo djelovanje protiv te skupine, propagandne kampanje i publikacije o ciljanoj grupi koristeći dominantne, kontrolirane medije ili politiku ogledala, bilo koja relevantna uloga aktera izvan zemlje (aktivna ili pasivna) u raznim oblicima motivacije.
Peta kategorija podrazumijeva okolnosti koje omogućuju ili olakšavaju počinjenje genocida (dinamički faktori). Ova kategorija treba razmatrati svaki razvoj događaja, bilo postepeni ili iznenadni, koji ukazuje na postojanje putanje ka genocidnom nasilju ili postojanje dugoročnog plana ili politike ka počinjenju genocida. Takvi primjeri viđeni su u svijetu, a mogu podrazumijevati: postepeno i iznenadno jačanje vojnog aparata, uspostavu milicije i paravojnih formacija, nastojanje da se smanji ili iskorijeni raznolikost unutar sigurnosnih struktura, naoružavanje lokalnog stanovništva, uvođenje legislative kojom se derogiraju prava ciljane grupe, nametanje izvanrednog stanja, iznenadno povećanje zapaljive retorike i propagandne mržnje, posebno od vođa, čak i ako ti govori nužno ne podstiču direktno na djela genocida ili nasilje, olakšan pristup oružju itd.
Šesta kategorija su djela genocida, koja očito mogu pripadati definiciji genocida po Rimskom statutu (ubijanje, otimanje, nestanak, mučenje, silovanje, etničko čišćenje itd.), ali i druge manje očite metode uništavanja, poput namjernog uskraćivanja resursa potrebnih za opstanak, programa namijenjenih sprečavanju rađanja, prisilnog transfera djece, prijetnji smrću, nametanja straha i maltretiranja itd.
Sedma kategorija su dokazi o namjeri „da se uništi u cijelosti ili djelimično“. To obuhvata izjave koje se mogu tretirati kao govor mržnje od onih koji su uključeni u kampanje genocida, oružane sukobe širokih razmjera (uz sistematizaciju sukoba, vrste oružja i druge indikatore koji pokazuju usmjereno nasilje prema jednoj odabranoj grupi), u situacijama koje ne predstavljaju oružane sukobe široko rasprostranjene sistematske prakse diskriminacije i teška kršenja ljudskih prava, konkretna sredstva koja se koriste u svrhu etničkog čišćenja, surovu prirodu zlodjela, napade na kulturu ili vjersku imovinu i simbole, ciljanu eliminaciju vođa te grupe itd.
Osma kategorija su neposredni faktori koji pokreću genocid. Pitanja koja u tom smislu treba analizirati obuhvataju buduće događaje ili okolnosti koji naizgled nisu povezani sa genocidom, a koji mogu pogoršati stanje ili djelovati kao okidač. Ti okidači, između ostalog, mogu biti: izbori, promjena vlade, slučajevi kada je vojska korištena interno kako bi djelovala protiv civila, početak oružanih sukoba, prirodne katastrofe koje mogu staviti pod dodatni pritisak kapacitete države itd.
Reakcija žrtava
Na okruglom stolu u Sarajevu, pored gostiju iz New Yorka, učestvovali su i predstavnici domaćih udruženja logoraša, organizacija žrtava rata i nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Predstavnici udruženja su iznosili svoja ratna iskustva, a mnogi su izrazili nezadovoljstvo UN-ovim učinkom za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Također su pozdravili osnivanje ovakvog ureda koji – iako za Bosnu i Hercegovinu i Ruandu dolazi kasno – ipak pokazuje da je UN naučio lekciju iz prošlosti. Ostaje nada da će iskustva zemalja koje su doživjele genocid biti dovoljna UN-u da bi se takav zločin spriječio u budućnosti.
Neki od znakova upozorenja su uvijek isti – ideja da je integracija loša, potom stalna viktimizacija određene etničke ili nacionalne grupe, podjela na „nas“ i „njih“, gdje su „oni“ uvijek krivi za „naše“ patnje i slično. Iz ovoga se može zaključiti da ideje koje su i danas prisutne u politici Bosne i Hercegovine ne vode progresu, već su stare, reciklirane, destruktivne i koče brži proces integracija.
