Pregled izvještavanjastranih medija o trenutnim aktivnostima NATO-a: S kojim izazovima se NATO trenutno susreće?
Pripremio:Tom Crowley
Izvještavanjemedija o NATO-u zadnjih mjeseci očekivano je bilo fokusirano na dvije najvećeoperacije Alijanse: u Libiji – o kojoj traje medijska debata o prirodi ulogekoju NATO ima i o nedostatku napretka na terenu, i Afganistanu (i pored velikogekonomskog i političkog napretka, još uvijek postoji zabrinutost u pogledusigurnosti). Ipak, u medijskim izvještajima je i dalje dominantna debata obudućnosti NATO-a i njegovom postojanju. Iako je odlazeći američki ministarodbrane Robert Gates nazvao NATO „dvorednom alijansom”, naglašavajući nejednakoraspoređen teret koji zemlje članice nose i nedostatak vojnog kapaciteta ipolitičke volje, zadnjih nekoliko sedmica NATO je pokazao sposobnost da brzodjeluje, tokom sukoba na graničnom području Kosovska Mitrovica.
Meka snaga protiv vojne sile
Govorećiu junu na Programu sigurnosti i odbrane u Bruxellesu, ministar Gates je postaviopitanje očitih i rastućih podjela u NATO-u između onih, kako ih je nazvao, „voljnihi sposobnih da plate cijenu i nose teret obaveza prema Alijansi i onih štouživaju u blagodatima članstva u NATO-u, ali ne žele dijeliti rizik ili cijenu”.Kako izvještava Defence Web, Libija i Afganistan su pravi primjeri za ovo; sadakada je Norveška povukla svih svojih šest F-16 aviona iz napadačkih misija, aItalija povukla svoj nosač aviona iz regije, jedine zemlje članice koje suostale potpuno uključene u zračne napade radi zaštite civila u Libiji su VelikaBritanija, Francuska, Belgija, Danska i Kanada (iako su i drugi uključeni uosiguravanje pomorske blokade i zone zabrane letenja). U Afganistanu su stvarimalo kompliciranije; u članku nazvanom „Procjena NATO-a”, objavljenom 28. jula,Christian Science Monitor naglašava da iako su se svi članovi dogovorili oučestvovanju u operacijama i slanju trupa na teren jedan broj njih jeuključivao „opomene” koje su ograničile njihovu sposobnost da se uključe uborbu. Ovo je ostavilo zemlje kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada iDanska da se suoče s velikim gubicima u intenzivnim borbenim misijama. Premaneslužbenim podacima iCasualties.org, koja prati broj svih žrtava u Afganistanu, ovečetiri zemlje pretrpjele su najveće gubitke (npr., Danska je izgubila preko petposto od svojih 750 vojnika, dok je druga članica NATO-a – Belgija, s duplovećim brojem stanovnika, pretrpjela tek jednu žrtvu).
Osimnedostatka političke volje za korištenje snaga kojima NATO raspolaže, možda je joši veća zabrinutost zbog toga što ne postoji dovoljan vojni kapacitet u zemljamačlanicama, osim SAD-a; dok je tokom hladnog rata Amerika opskrbljivala otprilikepola NATO-ovog budžeta za odbranu, Gates kaže da SAD danas doprinosi skoro 75posto tom budžetu. Iako evropske zemlje imaju 2,1 milion uniformiranih vojnikanaprema 1,4 miliona američkih, nedostatak investicija i zastarjela vojnainfrastruktura znače da je samo djelić ovoga sposoban za međunarodni angažman;kao što je istaknuo Giles Merritt, direktor Programa odbrane i sigurnosti u Bruxellesu, ovo se jasno pokazalo tokomlibijske krize. „Imamo dva miliona uniformiranih osoba, a ne možemo skupitiozbiljnu napadačku silu.” Neki mediji ovaj problem pripisuju evropskom konceptuda „meka sila” može postići totalnu sigurnost,a ustvari, prema Patricku Kelleru, koordinatoru za vanjsku i sigurnosnupolitiku u Konrad Adenauer Fondaciji u Berlinu, „vojna spremnost ostaje kičmasvih realnih sigurnosnih dogovora” – vojna spremnost koja se i dalje smanjujeevropskim smanjenjima budžeta za odbranu. Čak su i dvije zemlje koje sutradicionalno na frontu evropske odbrane – Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska –smanjenja budžeta natjerala da srežu broj nosača aviona, borbenih aviona idrastično smanje broj trupa.
Politička i vojna alijansa
Usvjetlu ovih problema, neki mediji su započeli debatu o svrsi NATO-a u 21.stoljeću. Komentatori kao što je Adrian Hamilton iz Independenta tvrde da je „NATOmrtav”, ali ovo vide kao priliku da se Evropa „sabere” oko pitanja rezanjabudžeta za odbranu. Svakako postoje znakovi da Evropa ide u ovom pravcu, akoništa, iz finansijskih razloga. Naprimjer, Britanija i Francuska su u novembrupotpisale značajan sporazum o dijeljenju nosača aviona i osnivanju zajedničkeekspedicijske sile od 10.000 vojnika. Druge grupe manjih evropskih zemalja sutakođer započele sa osnivanjem zajedničkih ekspedicijskih snaga. Takveinicijative nisu u suprotnosti s NATO-ovim novim strateškim konceptom, kojipromovira aktivniju međunarodnu ulogu zemalja članica NATO-a, udaljavajući seod striktno vojnih misija prema kriznom menadžmentu i jačem političkomangažmanu.
Ipak, i pored ovih problema s kojima se NATO suočava,neki mediji izvještavaju o pozitivnom razvoju; dok su etnički sukobi i nasiljena granici između Srbije i Kosova nepoželjan razvoj događaja u ionako napetomregionu, hitar odgovor NATO-a i brzo pojačavanje KFOR-a pokazuju da NATO jošuvijek ima kapacitet da brzo djeluje. Operacija Okeanski štit, antipiratskamisija u Adenskom zaljevu, također je primjer saradnje s potencijalnimčlanicama, kao što je Ukrajina (ukrajinski ambasador pri NATO-u Ihor Dolhovrekao je medijima da Kijev ozbiljno razmatra učešće u misiji). Čak i njennekadašnji neprijatelj Rusija ima svoje brodove u tom regionu i sarađuje s NATO-omu sprečavanju otmica.
Gledajućimisiju u Afganistanu – za koji se kaže da je „groblje carstava” – ima napretka;Guardianova Nushir Arbabzadah, koja je živjelau Kabulu kao djevojčica, naglašava ogroman ekonomski napredak u poređenju saživotom pod talibanskim režimom. Korištenje mobitela je vrlo rašireno, žene suvidno osnažene, a i srednja klasa je počela da se stvara. Sigurnosna situacijaje i dalje nestabilna, ali dok ISAF trupe predaju nadležnost afganistanskoj vojsci(ANA) u područjima kao što je Nad-e Ali u Helmandu, ipak postoji primjetannapredak. Izvještavajući o predaji nadležnosti,Kim Sengupta iz Independenta naglašava kako je područje koje su prije 18mjeseci pobunjenici redovno napadali sada dovoljno sigurno da se preda unadležnost razvijajućoj ANA-i. Kapetan Ram Kumar iz Drugog bataljona RoyalGurkha Rifles je možda najbolje sumirao situaciju kada je rekao za medije: „Stvarisu sada sigurno mnogo mirnije i idu nabolje. Ali morate biti veoma hrabarčovjek pa da u Afganistanu dajete realne pretpostavke za budućnost.”
Svakakopostoje izazovi koji čekaju NATO kako na političkom tako i na vojnom itehničkom nivou, ali dok ovo neke medije navodi da budu izrazito pesimistični upogledu budućnosti NATO-a, drugi vide ove krize kao prilike za NATO – i posebnoEvropu – da se izgradi kao fleksibilnija institucija, u potpunosti sposobna za preuzimanjeaktivne političke i vojne uloge u 21. stoljeću.
