Bosna i Hercegovina je od četvrtka, 22. travnja/aprila 2010. godine, postala članicom Akcijskog plana za članstvo (MAP). Preneseno na rječnik Europske unije – BiH je dobila kandidatski status za punopravno članstvo u NATO.
Sada, bez odugovlačenja treba ispuniti preostali uvjet kako bi BiH neometano mogla nastaviti s integracijom u NATO. Scenarij kojim se predviđa daljnja politizacija i nerješavanja pitanja nepokretne perspektivne vojne imovine i time neotpočinjanje prvog ciklusa MAP-a u rujnu/septembru 2010. godine, jednostavno je neprihvatljiv, svakom tko misli imalo dobroga svim građanima BiH.
Ova odluka se poklopila sa jedanaestom obljetnicom kreiranja MAP-a na NATO samitu u Washingtonu u travnju 1999. godine. MAP je tada stvoren sa ciljem da pomogne zemljama koje teže članstvu u NATO-u u njihovim pripremama za punopravno članstvo. Od tada su kroz ovaj mehanizam prošle Slovenija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Albanija, Hrvatska, Estonija, Litanija i Latvija, koje su sada uspješne punopravne članice NATO-a. Pored BiH, trenutačno se u ovom u mehanizmu pripreme za članstvo nalaze Crna Gora i Makedonija.
U braku sa NATO-om
Osnovni mehanizam suradnje odvija se kroz tzv. Godišnji nacionalni plan (Annual National Plan – ANP), kojeg MAP zemlja kreira u cilju priprema i prilagodbe za buduće članstvo. ANP je sveobuhvatni plan koji pokriva političke, gospodarske, obrambene, sigurnosne i pravne aspekte prilagodbe zemlje aspiranta uvjetima i standardima neophodnim za punopravno, i što je još važnije, ravnopravno članstvo u MAP.
ANP se predstavlja stalnim predstavnicima zemalja članica NATO-a na odobrenje. Nakon što je ANP odobren, počinje vrlo intenzivni i interaktivni odnos MAP zemlje i NATO-a u cilju ispunjenja planova predstavljenih u ANP-u. ANP se razmatra I odobrava početkom rujna tekuće godine i vrijedi za narednih 12 mjeseci. Nakon godine dana od odobrenja, stalni predstavnici u NATO-u, u otvorenoj i vrlo izravnoj komunikaciji, analiziraju stupanj ispunjenja ANP-a. Na kraju, ANP se prihvaća i MAP zemlja kreće u novi jednogodišnji ciklus.
Bitno je napomenuti da se suradnja jedne zemlje koja je u PfP-u, kao što je to do sada bila BiH, uspoređuje sa „medenim mjesecom“ u odnosima NATO i te zemlje, dok se odnos NATO i MAP zemlje uspoređuje sa „bračnim životom“.
Odluka Ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a u Talinu od 22. travnja da pozove BiH u MAP s uvjetom da će stalni predstavnici potvrditi ANP kada se potvrdi rješenje pitanja knjiženja perspektivne vojne imovine na državu, mora se promatrati s više aspekata i to:
Prvo, Bosna i Hercegovina je postala članicom MAP-a,
Drugo, BiH neće moći otpočeti korištenje mehanizma MAP-a dok ne riješi pitanje knjiženja perspektivne vojne imovine,
Treće, BiH se trenutačno nalazi na razini suradnje s NATO-om u okviru Individualnog partnerskog akcijskog plana (IPAP). Ulaskom u MAP, ANP treba zamijeniti IPAP, odnosno, do sada se nikada nije desilo da jedna zemlja bude u MAP-u, a da ima IPAP. Drugim riječima, nikada se nije desilo da jedna zemlja bude u MAP-u, a da nema ANP. Ovo znači da se u našem slučaju treba ili što prije ispuniti preostali uvjet kako bi bili u potpunosti u MAP-u ili iznaći neko novo, ad-hoc, rješenje o tome kako nastaviti odnos BiH i NATO-a u novonastaloj situaciji.
Četvrto, ukoliko BiH ne riješi gore navedeni uvjet, od rujna 2010. godine može se desiti – što se, opet, do sada nikada nije desilo – da jedna zemlja bude u MAP-u, a da nema nijedan mehanizam suradnje u prilagodbi za punopravno članstvo u NATO-u.
Peto, ovako definirana odluka NATO-a predstavlja kompromis njegovih članica. Ovaj kompromis postignut je između država koje su tražile bezuvjetan primitak u MAP, koje su uzimale u obzir geostrateške činjenice, s jedne strane, i onih zemalja koje su tražile da BiH ispuni sve postavljene uvjete prije ulaska u MAP, a koje su u obzir uzimale osiguranja kontinuiteta vjerodostojnosti euroatlantskog partnerstva i napredovanja prema NATO-u, zasnovanom na rezultatima reformskih procesa.
Ovakvom odlukom u značajnoj mjeri se izlazi ususret BiH, jer se zadržava dinamika u NATO integracijskom sporazumu. Ova odluka predstavlja prevagu geostrateških učinaka koju ima primitak BiH u MAP na stabiliziranje prilika u BiH i, samim time, u regionu jugoistočne Europe. Vrlo bitno je napomenuti da su ovo stajalište zastupale sve zemlje članice NATO-a iz srednje, južne i istočne Europe.
Šesto, scenarijem koji je bio vrlo aktualan u proteklom periodu,a kojim se predviđalo da NATO neće pozvati BiH u MAP na sastanku u Talinu zbog neispunjenja postavljenih uvjeta, podrazumijevano je da nova prigoda za donošenje ovakve odluke bude ili travanj 2011 godine, na narednom neslužbenom sastanku NATO-a, ili prosinac 2011. godine, kada je planiran službeni sastanak ministara vanjskih poslova zemalja NATO-a. Travanj 2011. godine bio je upitan, jer se procjenjivalo da novouspostavljena vlast, nakon održanih općih izbora u BiH u 2010. godine, ne bi za tako kratko vrijeme mogla ispuniti preostali uvjete.
Zato se kalkuliralo sa prosincem 2011. godine kao objektivno najizvjesnijom prigodom za novu odluku o primitku u MAP. Ovakav razvoj bi dovelo do toga da bi se sa implementacijom MAP-a moglo započeti tek u rujnu 2012. godine, čime posebno nisu bile zadovoljne zemlje NATO-a iz same regije, koje su potcrtavale da bi, ovakvom dinamikom, BiH u značajnoj mjeri zaostala ne samo u euroatlantskim integracijama nego, konzekventno tomu, i u euro integracijama. Ovo sve bi moglo imati negative efekte na ukupnu stabilnost u cijeloj regiji jugoistočne Europe
Sedmo, ovom odlukom NATO je potvrdio svoju “politiku otvorenih vrata” zasnovanu na individualnom pristupu i na pristupu čija se brzina približavanja punopravnom članstvu mjeri rezultatima postignutim u reformskom procesu (Perfomance Based Approach).
Osmo, ovom odlukom NATO potvrđuje opredjeljenje izrečeno u više službenih navrata da će, kada se za to stvore uvjeti, sve zemlje Zapadnog Balkana biti članice europskih i euroatlantskih integracija.
Opasnosti neprovođenja
Deveto, NATO je mogao donijeti ovakvu odluku samo nakon što su vlasti u BiH donijele više političkih odluka kojima su ispunjeni uvjeti koje je NATO stavio pred BiH. Ove odluke su se odnosile na uništenje viškova nestabilnog streljiva i naoružanja i upućivanje postrojbe OSBiH u Afganistan. Ovo predstavlja dokaz vlastima BiH da trebaju s više hrabrosti donositi neophodne odluke, kako bi ubrzali cjelokupni proces približavanja europskim i euroatlantskim integracijama.
Deseto, neispunjenjem preostalog uvjeta, vanjskopolitička kredibilnost BiH bila bi jako narušena. BiH bez odugovlačenja treba ispuniti preostali uvjet kako bi neometano mogla nastaviti sa integracijom u NATO. Scenarij kojim se predviđa daljnja politizacija i nerješavanja pitanja nepokretne perspektivne vojne imovine i time neotpočinjanje prvog ciklusa MAP-a u rujnu 2010. godine, jednostavno je neprihvatljiv, svakom tko misli imalo dobroga svim građanima BiH.
(Stručni tim Atlantske inicijative)
