Terorizam je europska stvarnost, ugroza s kojom ćemo još jako dugo živjeti

Piše: Atlantska inicijativa

Vlatko Cvrtila, ekspert za sigurnosna pitanja i geopolitiku, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i rektor Sveučilišta Vern’, dao je intervju za Atlantsku inicijativu u kojem govori o posljednjim terorističkim napadima u Evropi, koji su nas podsjetili na spiralu užasa kakvu smo mogli gledati 2015. i 2016. godine na prostorima Starog kontinenta.

Cvrtila odgovara na pitanja o reaktiviranju tzv. Islamske države (Al-Dawla al-Islamiya fil Iraq wa al-Sham) u Evropi, o mogućim “okidačima”, odnosno povodima za napade, o ulozi političke retorike u inspiriranju terorizma, ali i nedavnom terorističkom napadu u Hrvatskoj, radikalizaciji unutar tamošnjeg društva te pogledima sigurnosnih agencija Hrvatske na susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Osvrće se i na netom održane američke izbore te pitanja sve izraženijeg utjecaja Rusije i Kine na prostorima Zapadnog Balkana.

SPIRALA NASILJA

Atlantska inicijativa: Kako gledate na pojavu serije novih terorističkih napada koji su tokom oktobra i novembra pogodili Evropu, najprije u Francuskoj, a onda i u Beču? Čini se da su evropsku javnost podsjetili na val sličnih ataka kakve smo mogli vidjeti 2015. i 2016. godine na evropskom tlu, ali i ranije.

Vlatko Cvrtila: Terorizam je suvremena ugroza koju nije moguće iskorijeniti sve dok postoje razlozi ili opravdanja za poduzimanje tog oblika političkog nasilja. Ta “opravdanja” nisu nestala, upravo suprotno – pojačavaju se iz dana u dan. Reakcije i protureakcije stvaraju spiralu nasilja koju je nemoguće zaustaviti, između ostalog i zato što i jednima i drugima odgovara takvo stanje.
Terorizam potiče rasizam (ali i obrnuto), koji se pretvara u radikalne narative, pa i u političke platforme čiji politički predstavnici sudjeluju u izbornim procesima kojim stvaraju političku moć koja im omogućava širi prostor djelovanja koje ponovno može izazvati nekog pojedinca ili skupinu.

Terorizam je europska stvarnost, ugroza s kojom ćemo još jako dugo živjeti. Reakcije na terorizam i rasizam počivaju na vjerovanju u ispravno djelovanje, što smanjuje mogućnosti smirivanja tenzija.

Atlantska inicijativa: Teroristička organizacija tzv. Islamska država (Al-Dawla al-Islamiya fil Iraq wa al-Sham) preuzela je odgovornost za nedavne napade. Da li su se, na određen način, a što smatraju i pojedini eksperti za terorizam, pokazali naivnima oni koji su vjerovali da će fizičkim uništenjem njenog posljednjeg uporišta u martu 2019. nestati i ideološki narativ ove organizacije?

Vlatko Cvrtila: Političke elite država koje su sudjelovale u borbi protiv tzv. Islamske države promovirale su narativ uspješno završenih operacija i pobjede prije svega zbog svoje domaće javnosti.

Iz toga su proizlazili naivni zaključci kako je ta skupina nestala kao prijetnja suvremenoj sigurnosti.

No bilo je jasno kako je njihovo teritorijalno smještanje bilo samo jedna faza u njihovu razvoju, te da njihovim vojnim uništavanjem nije istovremeno uništena i ideologija, koja još uvijek egzistira i vrlo uspješno radikalizira pojedince i skupine.

MOBILIZACIJA PROTIV ISLAMA

Atlantska inicijativa: Kako komentirate činjenicu da je “reaktivacija” ovih krugova sada “potaknuta istupima i retorikom političkih čelnika koja u posljednje vrijeme dominira javnim prostorom na globalnom planu” i koja je, izgleda, mogla poslužiti kao “okidač”? Primjerice, posebno oštre kritike i reakcije islamskog svijeta izazvao je francuski predsjednik Emmanuel Macron svojim govorom o navodnoj krizi islama i “neophodnosti restrukturiranja” te religije?

Vlatko Cvrtila: Danas je situacija takva da bilo što može biti okidač. Čak nije nužna pojava nečeg što bi potaknulo nekog na radikalno djelovanje. Postoje pojedinci i skupine koji su radikalizirani, koji svakodnevno uočavaju pojave i aktivnosti koje potvrđuju njihovu radikalizaciju i koji su spremni u bilo kojem trenutku poduzeti nasilni čin.

Govor predsjednika Macrona primjer je iskorištavanja terorističkog čina u svrhu javne mobilizacije protiv islama kao religije, a sve zbog unutarnjih političkih potreba s obzirom na ukupnu političku, gospodarsku i socijalnu situaciju u Francuskoj.

Označavanje cijele jedne kulture i religije potencijalno ugrožavajućim akterom potpuno je promašeno i neprimjereno. Siguran sam kako će se njegov govor koristiti u svrhu radikalizacije pojedinaca i skupina u budućnosti i često će se pojavljivati kao “dokaz” svega onog o čemu pričaju teroristički ideolozi.

Atlantska inicijativa: Koja je, po Vašem mišljenju, uloga političke retorike u inspiriranju terorizma?

Vlatko Cvrtila: Velika, jer se svaka izgovorena riječ u javnom prostoru vrlo brzo širi i umnožava. U današnjim uvjetima ogromnih mogućnosti konzumiranja i stvaranja informacija te ogromnih mogućnosti komuniciranja zbog razvoja tehnologije otvoren je prostor za radikalne narative i retoriku koja poziva na nasilje.

Ona nužno ne mora biti prisutna u javnom prostoru i izrečena kao dio političkog stava pojedinaca ili skupina. Radikalne retorike sveprisutne su u posebnim Facebook grupama, kao i u komentarima na news portalima.

U takvoj situaciji čak i umjerena politička retorika živi puno duže od onog trenutka u kojem je izgovorena jer se brzo transformira u radikalnu s obzirom na činjenicu duboko usidrenih radikalnih stavova pojedinaca i skupina koje se nalaze na “suprotnim” stranama.

Atlantska inicijativa: Lider francuske opozicije Jean-Luc Melenchon kaže da u Francuskoj postoji “mržnja prema muslimanima pod maskom sekularizma”, te da “muslimane moramo poštovati”. S jedne strane imamo desni populizam, koji je u porastu u EU, nerijetko s elementima islamofobije, što, s druge strane, terorističke skupine koriste onda za radikalizaciju i samolegitimiranje. Koliko je to začarani krug u kojem se opasne krajnosti međusobno hrane?

Vlatko Cvrtila: Radikalna politička retorika sve je prisutnija u Europi jer su zagovaratelji ekstremnih političkih platformi s margine društva i utjecaja na njega došli u prostor politike, dobrim dijelom i zbog terorističkih napada, zauzimajući određenu količinu političke moći kroz izborni proces i svakodnevno su prisutni u medijima govorom mržnje i rasizmom.

Terorizam je pomogao rastu straha i pojavi ekstremnih političkih platformi i rasizma u Europi, a oni svojim djelovanjem jačaju strahove pripadnika islamske kulture, te istodobno jačaju radikalizam kod ekstremnih pripadnika u islamskoj zajednici. Čini se kako su nam radikali i s jedne i s druge strane ukrali mogućnosti normalnog dijaloga i razvoja narativa koji bi normalizirali društvene procese.

TERORIZAM I RADIKALIZACIJA U HRVATSKOJ

Atlantska inicijativa: Iako je nedavni oružani napad na Trgu svetog Marka u Zagrebu službeno okvalificiran kao pokušaj tri teška ubistva policijskih službenika, istovremeno je potvrđeno da to djelo ima teroristička obilježja. Kako gledate na navedenu pojavu?

Vlatko Cvrtila: To djelo ima obilježja terorističkog čina s obzirom na to da se iz dostupnih informacija može zaključiti kako se radilo o radikaliziranom pojedincu. No nije moguće identificirati motiv, pa je teško govoriti da se radi o klasičnom obliku terorističkog napada.

Ovaj događaj je upozorenje kako postoje radikalizirani pojedinci, te da društvo treba ozbiljno shvatiti postojanje procesa radikalizacije i razmotriti koji su to razlozi na kojima se takva radikalizacija stvara.

Atlantska inicijativa: Nedavno je, povodom navedenog napada, u Hrvatskom saboru o radikalizaciji govorio premijer Andrej Plenković. Zvučao je zabrinuto zbog porasta radikalne političke retorike u Hrvatskoj. Kako objašnjavate navedenu pojavu?

Vlatko Cvrtila: Radikalna politička retorika je obilježje svih demokratskih društava, a posljedica je različitih političkih, ekonomskih i socijalnih uvjeta. Premijer je upozorio kako bilo kakvo zatvaranje očiju i minimiziranje radikalizacije može imati nesagledive posljedice u budućnosti, te kako se trebamo kao društvo pokrenuti u smjeru suočavanja s tom pojavom i hitno djelovati na njezinom smanjivanju.

Suočavanje s radikalizacijom izuzetno je složeno za suvremene demokratske države i društva jer demokracije ne mogu kontrolirati sve društvene procese s obzirom na to da svaka povećana kontrola i upotreba represivnih mjera vodi prema autoritarizmu i totalitarizmu, odnosno prema negaciji demokracije.

NEPRIJATELJI DEMOKRATIJE

Atlantska inicijativa: Može li se i kako uspoređivati desni terorizam, odnosno nasilni ekstremizam, te terorizam temeljen na tzv. ideologiji tekfira “kao ideološkom supstratu na kojem su se razvijala nasilna ekstremistička shvatanja i djelovanja”, gdje se, jasno, zloupotrebljava islam?

Vlatko Cvrtila: Ja bih ih promatrao samo na razini radikalnog oblikovanja platformi koje isključuju druge i drugačije čak i u vlastitoj kulturi, te na razini počinjenja političkog nasilja koje izaziva strah i daljnju radikalizaciju. Za mene su oni neprijatelji demokracije i društava jednakih i slobodnih ljudi bez obzira na to kojoj kulturi pripadali. U tome ne vidim razliku između njih.

Atlantska inicijativa: Kako vidite način na koji se Republika Hrvatska i njezine sigurnosne institucije bave pitanjem prijetnji radikalizma u Bosni i Hercegovini, gdje nerijetko čujemo reakcije iz Bosne i Hercegovine o preuveličavanju i politizaciji? Koliko sve to otežava stvarno bavljenje ovim sigurnosnim pitanjem?

Vlatko Cvrtila: Ne čude me reakcije na sigurnosne procjene jer je izuzetno teško odabrati riječi kojima bi se upozoravalo na radikalizaciju a da to nekome ne zazvuči kao pretjerana ocjena ili pogrešno shvaćanje situacije u Bosni i Hercegovini.

Nažalost, ne vidim baš neku veliku mogućnost promjene u toj komunikaciji, upravo suprotno, čini mi se da se ona smanjuje i da se sve manje razumijemo. Upravo to može imati posljedice i na uspješno suočavanje s problemom radikalizacije. 

Atlantska inicijativa: Kako gledate na ishod nedavno održanih američkih izbora i što bi oni mogli donijeti našoj regiji u geopolitičkom smislu?

HIBRIDNA NADMETANJA

Vlatko Cvrtila: Vrlo vjerojatno malo povećani angažman SAD-a, koji je izostao u vrijeme administracije predsjednika Trumpa. Novoizabrani predsjednik Biden ima puno više iskustva u međunarodnoj politici, dovoljno poznaje situaciju u regiji da može utjecati na oblikovanje nekih novih politika i pristupa.

No ne treba zaboraviti kako SAD nije jedini vanjski akter koji ima interese u regiji, te kako SAD nije jedini kreator modela upravljanja krizama u regiji, što znači da će izostati jednostrani potezi i da će se svi potezi pokušati usklađivati s Rusijom, Europskom unijom i Turskom kao glavnim vanjskim akterima prisutnima u regionalnom sigurnosnom kompleksu.

Plus Kina, koja ima dugoročne strateške ciljeve prodora u Europu, a nestabilna regija s korumpiranim društvima je idealna za to. Dio aktivnosti bit će u rukama diplomacije i dogovaranja, a dio u području geopolitičkih igara, što znači da ne trebamo očekivati neke radikalne poteze i neke nove politike koje bi regiju pomaknule iz sadašnjeg manje stabilnog u veću stabilnost.

Atlantska inicijativa: Kako komentirate rastući utjecaj Rusije i Kine u regiji njihove manifestacije? Koliko je ovo područje istovremeno prostor hibridnog ratovanja i hibridnog djelovanja? Ciljevi su, kazali ste u jednom navratu, uvijek strateški.
Vlatko Cvrtila: Ruski utjecaj rastao je sa smanjivanjem interesa SAD-a za regiju i izostankom moći Europske unije da utječe na demokratizacijske procese u regiji.

Istodobno je Kina koristila i koristi svoju poziciju vanjskog aktera koji nudi investicije nužno potrebne slabim regionalnim ekonomijama.

U tim procesima strateškog pozicioniranja ne biraju se sredstva, a danas su najučinkovitija hibridna, koja koriste informacijske alate kako bi se u javnom prostoru stvorili narativi o partnerskim i prijateljskim odnosima s ciljem dugoročnog strateškog povezivanja.

Taj interes velikih sila jako godi malim državama koje nisu svjesne da on uvijek rađa određenu razinu ovisnosti iz koje se teško izvući. Uglavnom, regija će i dalje ostati prostorom hibridnog nadmetanja vanjskih aktera, što će ograničavati mogućnosti regionalnim aktera u kreiranju političkih odabira koji bi ih usmjeravali prema onome što je jedino logično – europskim integracijama.