Ove sedmice ću sjesti sa ambasadorima NATO-a kako bismo nastavili stalni dijalog između Sjedinjenih država i njihovih najbližih saveznika na temu budućnost evropske sigurnosti. To činim zato što su Sjedinjene države čvrsto posvećene opredjeljenju da svaka odluka o evropskoj sigurnosti mora biti donijeta u bliskoj saradnji sa našim evropskim saveznicima i partnerima. Nikakvu odluku nećemo donijeti o našim evropskim saveznicima i partnerima bez njih.
Sjedinjene države i Evropa mogu biti veoma ponosne na ono što smo postigli zajedno: izgradili smo najuspješniji savez u historiji, koji održava mir u Evro-atlantskoj regiji već više od 60 godina i koji pomaže da se Evropa preobrazi u stub demokratije i prosperiteta. Ta postignuća održavaju institucije sigurnosti, prvenstveno NATO i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), koje se grade kroz saradnju Amerikanaca i Evropljana već decenijama. Ali sada, od vitalne važnosti je da postavimo pitanje kako bi ove institucije, koje nam tako dobro služe, trebale da se prilagode izazovima- i mogućnostima – novog doba.
NATO vrši reviziju svog “strateškog koncepta”, koji sadrži vodeće principe za NATO strategiju za savladavanje prijetnji sigurnosti, pripremanje saveza za izazove 21. stoljeća. I Rusija je izašla sa novim idejama o evropskoj sigurnosti. Ova pitanja zaslužuju promišljeno razmatranje i raspravu. Državni sekretar Hillary Clinton je iznijela naš pristup evropskoj sigurnosti u svom govoru u Parizu u januaru. Kako je ona naglasila, Sjedinjene države ne vjeruju da Evropi trebaju novi sporazumi ili institucije, nego će umjesto toga tražiti stvaranje sigurnije Evrope koja u obzir uzima promjenljivu prirodu prijetnji sa kojima se suočavamo i poštuje suštinske principe postojećih institucija kao što su NATO i OSCE.
Tražićemo da podržimo te principe tako što ćemo krenuti naprijed po sljedećim paralelnim putevima. Prvo, trebamo raditi zajedno na proširenju svoje predanosti na recipročnu transparentnost o svim našim vojnim snagama, uključujući i konvencionalne i nuklearne snage, te svu ostalu vojnu imovinu u Evropi, uključujući raketne štitove. Nadamo se da ćemo uraditi zajedno sa Rusijom. Mi Evropu ne vidimo više kao zero-sum, rječnikom Hladnog rata.
Promicanje povjerenja u Evropi zahtijeva shvatanje kako susjedi shvataju svoje prijetnje sigurnosti i kako namjeravaju da se suprotstave tim izazovima. A novi START sporazum pokazuje da se povjerenje i sigurnost najbolje grade povećanjem razmjene informacija o našoj doktrini, snagama i namjerama.
Iznijećemo prijedloge za poboljšanje vojne transparentnosti kroz niz koraka u koje spadaju i povećane razmjene vojnih podataka i posjeta lokacijama. Upravo ove sedmice Sjedinjene države su obajvile informaciju o veličini svojih zaliha nuklearnog naoružanja. Mislimo da je u interesu naše nacionalne sigurnosti da budemo transparentni koliko god možemo o američkom nuklearnom programu. Pozivamo i druge države da urade isto.
Drugo, istražiti ćemo recipročna ograničenja veličine i lokacije konvencionalnih snaga. One bi trebale biti relevantne za svijet današnjice i sutrašnjice, a ne svijet jučerašnjice. Također bismo trebali usmjeravati svoje vojske što dalje od baziranja njihovih vježbi na scenarijima koji imaju malo sličnosti sa realnošću, te umjesto toga raditi zajedno na planiranju za stvarne prijetnje, naročito one koje dolaze izvan Evrope.
Treće, moramo posvetiti veću pažnju i resurse odvraćanju i borbi protiv prijetnji po sigurnost Evrope koje dolaze izvan Evrope. Prijetnja rata među najvećim silama koja je progonila Evropu stoljeća je prestala, čak i ako ostaju regionalna žarišta. To je veliki napredak, ali danas se Kontinent suočava sa novim i pogubnim prijetnjama: širenje oružja za masovno uništenje na pogubne režime sa pristupom tehnologiji balističkih projektila, stalna prijetnja terorističkih napada koju omogućavaju utočišta u graničnim oodručjima Afganistana i Pakistana, mogućnost kibernetičkih napada pomoću zločinačkih mreža i drugih aktera, te značajni izazovi po energetsku sigurnost. Nijedna nacija u Evropi nije imuna na takve prijetnje; one utiču na sve zemlje na Kontinentu podjednako. Naši zajednički napori, uključujući i one putem NATO-ovih snaga za pomoć pri međunarodnoj sigurnosti u Afganistanu i naši napori u borbi protiv globalnog terorizma, to podvlače. Moramo usmjeriti svoje napore na borbu protiv ovih vanjskih izazova i osavremeniti svoje sigurnosne aranžmane kako bismo se suočili sa ovim stvarnim opasnostima današnjice.
Četvrto, trebaju nam efektivniji mehanizmi za sprječavanje konflikta, upravljanje konfliktom i rješavanje kriza kako bismo ugasili krizu prije nego što se proširi. Kriza između Rusije i Gruzije u augustu 2008. godine, sve nas je podsjetila da ne možemo uzimati sigurnost u Evropi zdravo za gotovo niti postati samozadovoljni. Kako bismo spriječili takva događanja, podržavamo stvaranje mehanizma OSCE-a za sprječavanje krize koji bi, u situacijama tenzija među državama OSCE-a, težio sprječavanju kriza prije nego što do njih dođe. A u slučaju da do njih dođe, dao bi ovlast toj organizaciji da pošalje hitnu humanitarnu pomoć, pomaže u pregovorima o primirju, te osigura nepristrasan monitoring. Također vjerujemo da bi OSCE trebao voditi konsultacije u slučaju ozbiljnih energetskih i ekoloških poremećaja i poslati specijalne predstavnike da istraže prijave vanrednih kršenja ljudskih prava.
I na kraju, moramo potvrditi da je sigurnost u Evropi nedjeljiva, važnost teritorijanog integriteta svim zemalja u Evropi, kao i pravo država da same izaberu svoje sigurnosne saveze.
Održiva sigurnost u Evropi zahtijeva mir i stabilnost za čitavu Evropu – ne staru niti novu Evropu, Istočnu ili Zapadnu Evropu, NATO ili ne-NATO Evropu. Ona uključuje partnere i prijatelje koji teže stabilnosti i prosperitetu koji dolazi sa demokratskim standardima EU i NATO-a.
Težimo otvorenoj i sve više ujedinjenoj Evropi u kojoj sve zemlje, uključujući i Rusiju, igraju svoju punu ulogu. Nedjeljivost sigurnosti također znači i da sve evropske zemlje moraju poštovati određena zajednička pravila: iznad svega, predanost suverenitetu i teritorijanom integritetu država i pravo svim zemalja da slobodno izaberu svoje vlastite saveze. Prijetnja ili upotreba sile nema mjesta u odnosima evropskih sila. Niti možemo dozvoliti velikim zemljama da stavljaju veto na odluke malih. I, što je najvažnije, ne možemo dozvoliti ponovno uspostavljanje sfera uticaja u Evropi.
U posljednjem stoljeću, Sjedinjene države su dva puta prešle Atlantik u odbrani Evrope i stajale rame uz rame sa svojim saveznicima tokom Hladnog rata. To smo učinili zbog svojih zajedničkih vrijednosti i zbog naše zajedničke sigurnosti – priznanjem da su mir i stabilnost Evrope od suštinske važnosti za američku sigurnost. To je isto toliko istinito danas kao što je bilo i u 20. stoljeću i zbog toga se energično pridružujemo debati o budućnosti evropske sigurnosti.
Imamo još mnogo toga da uradimo u težnji za punu demokratsku, sigurnu, mirnu i prosperitetnu Evropu. Sa tim principima, možemo ponovo ojačati i garantovati evropsku sigurnost za novo doba.
