Holandija je 1. avgusta 2010. postala prva NATO članica koja je povukla svoje borbene trupe iz Afganistana. Holandske trupe bile su smještene u provinciji Uruzgan, a na tu poziciju, umjesto Holanđana, raspoređeni su pripadnici SAD, Australije, Slovačke i Singapura.
Holandija ostavlja 60 pripadnika vojske, koji će raditi u međunarodnom štabu u Kabulu i neće vršiti borbene zadatke.
Holanđani su imali gotovo 2,000 vojnika u misiji ISAF (International Security Assistance Force) u Afghanistanu, od toga 1,500 u Uruzganu, 400 u Kandaharu i 100 u Kabulu.
Afganistanska vlada zahvalila se Holanđanima na pomoći koju su njeni vojnici pružili na uspostavljanju veće sigurnosti i rekonstrukciji pokrajine, te izrazila žaljenje zbog gubitaka koje je Holandija pretrpjela. Tokom protekle četiri godine, 24 holandska vojnika su izgubila život u Afganistanu, a 140 ih je ranjeno.
Do povlačenja je došlo nakon što vlada Holandije nije uspjela ubijediti opoziciju da produži mandat svojim trupama na još dvije godine, kao što su tražile SAD, što je dovelo do pada vlade u februaru.
Komandant holandskih snaga u Afganistanu, General Peter van Uhm, nedavno je izjavio da se sigurnost u Uruzganu povećala, ali da je ostalo da se uradi još puno posla.
Iako je riječ o malom procentu trupa koje se povlače, u odnosu na 145,000 međunarodnih trupa, koliko ih je trenutno u ISAF misiji, povlačenje Holanđana dolazi u veoma osjetljivo vrijeme za saveznike, obilježeno povećanim gubitcima i zabrinutošću oko izlazne strategije. Ovim potezom šalje se signal i drugim zemljama EU, ali za sada nema novih najava da će povlačenje Holanđana izazvati lančanu reakciju drugih zemalja.
Analitičari se slažu da je holandski kontingent uspješno testirao neke tehnike koje sada služe kao model i drugim međunarodnim trupama u Afganistanu. Takozvani 3D pristup: “odbrana, diplomacija i razvoj” – uključivao je borbu protiv Talibana, ali u isto vrijeme i stvaranje bližih kontakata sa liderima lokalnih zajednica, te sprovođenje brojnih razvojnih programa. Holandski vojnici su se često i bez nošenja zaštitne opreme kretali kroz gradove i sela, kako bi zadobili povjerenje lokalnih zajednica.
General Van Uhm je naveo da je kroz angažman i pomoć vlade Holandije, većini stanovništva pokrajine Uruzgan omogućena bolja zdravstvena zaštita, obrazovanje, kao i uspostavljanje farmi voća i žitarica u relativno sigurnom okruženju. Afganistanske vojne i policijske snage su ojačane, izgrađeni su putevi, te uspostavljen zračni saobraćaj od Uruzgana. Činjenica da je preko 40 nevladinih organizacija aktivno u pokrajini govori o stabilnosti i napretku, tvrdi Van Uhm. Postignutim rezultatima Holanđani su, kako se čini, izuzetno zadovoljni.
Komandanti Koalicionih snaga sve češće ističu da u Afganistanu ne može biti vojne pobjede nad ekstremistima sve dok lokalno stanovništvo ne bude imalo povjerenje u saveznike. Civilne žrtve sa jedne strane, te korupcija i loše upravljanje sa druge, dodatno slabe podršku saveznicima kod lokalnog stanovništva.
Primjer Holandije se izdvaja zbog originalnog pristupa i hrabrosti kojom je ova zemlja pokušala doprinijeti većoj odgovornosti domaćih ljudi za uspjeh u procesu tranzicije, kao i odgovornosti međunarodne zajednice prema samim Afganistancima.
Priredio: TIM “AI”
