Uprkos otpisu dugova, Grčka iznova tone u dužničku krizu. Iz ove klopke ne može izaći bez novog otpisa duga. To je međutim tabu tema za javne kreditore.
Eurogrupa Grčkoj najprije ne želi davati nove kredite. To je u ponedjeljak (27.01.2014) u Briselu izjavio šef eurozone, nizozemski ministar finansija Jereon Dijsselbloem.
Ministri finansija i dalje čekaju na odlučujući izvještaj takozvane Trojke, odnosno predstavnika Evropske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Evropske centralne banke. Tojka s druge strane čeka na pouzdane podatke iz Atine.
Tako grčka vlada rado ukazuje na takozvani primarni suficit u budžetu od 691 milion eura, ostvaren prošle godine, odnosno na omjer prihoda u odnosu na rashode. Pri tome u obzir nisu uzete kamate i otplata glavnice ogromnog državnog duga. Eksperti međutim suzdržano kažu, da je do ostvarenja suficita došlo samo zato što Atina u posljednjim sedmicama godine nije više plaćala račune.
Povratak na tržište kapitala?
Primarni suficit je preduvjet za ovu zemlju kako bi tokom ove godine i sama na finansijskim tržištima mogla uzimati kredite. Atina to u svakom slučaju želi, kako bi sama mogla odlučivati o svom budžetu i kako bi se oslobodila stiska neomiljene Trojke.
Grčki ministar finansija želi izvršiti jedan test sa kupovinom trogodišnjih ili petogodišnjih državnih obveznica, iako zna da time mora platiti mnogo veće kamate, nego za kredite iz Fonda za spas eura (ESM) koji iznose oko 1,5 odsto.
Eksperti predviđaju da Grčka u svakom slučaju, na jedno određeno vrijeme više neće moći plaćati svoje dugove. “Udio dugova u godišnjoj ekonomskoj proizvodnji raste. Dugovi se generalno povećavaju, a Grčka nema mogućnosti, a to je ono što me brine, da sopstvenim snagama plati te dugove”, kaže Jens Bastian, bivši član radne grupe Task Force for Greece, koju je osnovala Evropska komisija (EK) i koji već 16 godina živi u Atini.
Međunarodna konferencija
I zaista, zaduženje Grčke od kada je 2012. otpisan dio duga, drastično je porastao – prema posljednjim podacima na 175 odsto od bruto društvenog proizvoda. U prvom otpisu, Atina je svoja dugovanja u privatnim bankama umanjila za 110 milijardi eura. Sada međutim najveći dio duga leži u javnom sektoru i Evropskoj centralnoj banci. “Primjer zemlje kao što je Grčka nam pokazuje, da se ona tek tako ne može izvući iz dugova. Ni danas, a ni sutra. Potencijal njenog privrednog rasta je isuviše nizak, nakon recesije koja je trajala pet godina. Grčka neće moći podmirivati dugove čak i ako joj pođe za rukom da proširi svoju poresku osnovu”, kaže Jens Bastian za Deutsche Welle.
Dugogodišnji ekpert za ekonomiju je stoga ubijeđen: “Potrebna nam je međunarodna dužnička konferencija, slično kao i 1952. u Londonu, kada se govorilio o Njemačkoj. Ona bi morala početi s Grčkom, ali ne bi smjela isključiti ni druge zemlje poput Kipra, Portugala, Španije, koje imaju različite programe za spas od bankrota.” 1952. je oprošten dio duga ratnom gubitniku Njemačkoj koja je onda preostali dio duga morala vratiti u jednom dužem vremenskom periodu. Jako obezvrijeđeni kurs njemačke marke i brzi uspjesi u oblasti izvoza, doveli su do toga da je Njemačka bila u stanju vraćati dug. Posljednja rata londonske dužničke konferencije Njemačka je platila u 3. oktobra 2010. – nakon 57 godina.
“Novca odavno nema”
Bastian naravno zna da političari još uvijek isključuju mogućnost još jednog otpisa duga Grčkoj. Ali, najkasnije kada ova zemlja dostigne visinu duga koju je imala prije prvog otpisa, i javni povjerioci će morati početi razmišljati o drugom otpisu. “Ne znam zašto im to pada toliko teško”, čudi se Oliver Landmann, profesor na Institutu za opća ekonomska istraživanja, na Univerzitetu u Freiburgu. “Novca svakako odavno nema”.
(30. januar 2014.)
