Od kraja 2012. do kraja 2017. godine oko tisuću osoba sa zapadnog Balkana, uključujući žene, djecu i starce, otišlo je na ratišta u Siriji i Iraku, ali malo je vjerojatno da bi u predstojećem razdoblju moglo doći do njihova masovnog povratka u hrvatsko susjedstvo.
Sažetak je to studije pod nazivom “Igra čekanja – procjena i odgovor na prijetnju povratka stranih boraca na Zapadni Balkan”, što je zajednički potpisuje dvoje sarajevskih sigurnosnih eksperata i sveučilišnih profesora, dr. Vlado Azinović i dr. Edina Bećirević.
Riječ je svakako o najsuvislijem dokumentu koji se tiče ove problematike i posve je lišen utjecaja dnevne politike. Prema autorima, od navedenih tisuću osoba, 300 ih se do danas vratilo svojim kućama, više od 200 je ubijeno, dok ih je 400 još uvijek na područjima što su donedavno poput Mosula i Deir es-Zora bila ili su još uvijek ostala pod kontrolom ISIL-a. Svakako, nakadašnja balkanska zajednica u redovima zloglasne Islamske države danas je prilično desetkovana.
Val odlazaka u Siriju i Irak iz istočnog hrvatskog susjedstva, ali i obratnom smjeru, kako navode autori, usporio je još 2015. godine, a 2016. godine gotovo se potpuno zaustavio. Za to, po njima postoje, tri razloga: intenziviranje regionalnih i međunarodnih napora u progonu kako boraca, tako i povratnika, zatim eskalacija borbi u zonama sukoba, zbog čega je u njih jednako teško ući i izaći, te iscrpljivanje regrutnog bazena od Bosne i Hercegovine do Albanije i sve manje onih koji su zbog vjerskih uvjerenja ili nekih drugih razloga spremni riskirati svoj život. – Suprotno rasprostranjenim očekivanjima i alarmantnim predviđanjima medija, masovan i nekontroliran priljev stranih boraca koji se vraćaju na zapadni Balkan iz Sirije i Iraka malo je vjerojatno da će se dogoditi – zaključuje autorski dvojac Azinović – Bećirević.
Na to ih navodi činjenica što su državne agencije u regiji kojima je u opisu posla borba protiv terorizma proteklih godina postupno poboljšale svoje istraživačke kapacitete bilo kroz ljude ili kroz opremu, ali i do jučer porozne granice učinile teže prolaznima.
– Samo od 2016. godine, sudovi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu i Makedoniji zbog terorizma osudili su desetke osoba na više od 380 godina zatvora i utamničili njih više od 70 – donosi podatak studija dvoje sarajevskih autora.
Ipak upozoravaju da sudska praksa nije standardizirana pa se zna događati da se malim kaznama može potkopati učinak kriminalizacije terorističkih aktivnosti svih vrsta. Uz to, manjkavim drže zatvorski tretman kroz koji prolaze osuđeni za terorizam.
– U rješavanju ideološki radikaliziranih i ponekad nasilnih zatvorenika sada nedostaju posebni propisi, a čini se da su zatvorske vlasti stvorile vlastite pristupe prema ovoj vrsti zatvorenika, obično ograničavajući njihove mogućnosti za društvenu interakciju s ostalim zatvorenicima – ističe se, ali i upozorava na jedan fenemon: – Slučajevi radikaliziranih zatvorenika koji utječu na ostale zatvorenike prijavljeni su u regiji, uključujući i one osuđene za zločine koje nisu povezani s terorizmom ili nasilnim ekstremizmom. Neki zatvorenici mogu čak i percipirati osuđene povratnike iz Sirije i Iraka kao dokazane vođe i heroje ili biti osjetljiviji na promocije. U takvim okolnostima čak i ograničena prisutnost povratnika-zatvorenika mogla bi stvoriti novu platforma za ideološku radikalizaciju i novačenja.
Izvori upućuju na to da su vjerski službenici rijetko angažirani sa zatvorenicima ili im se ne osigurava dovoljna skrb, što dovodi do toga da sami zatvorenici organiziraju i uspostavljaju vlastitie molitvene grupe, a glavnu riječ uzimaju samoproglašeni propovjednici. Svemu tome dr. Azinović i dr. Bećirević dodaju i kronični nedostatak rehabilitacijskih programa koji bi bili usmjereni na tzv. neborbene povratnike – žene i djecu, koji su činili trećinu “kadrovskog” kontingenta sa zapadnog Balkana u Siriji i Iraku. U svojim preporukama ističu da je ključ u kvalitetnoj praksi za rehabilitaciju bivših ratnika i njihovih čitavih obitelji kako bi ih se potaknulo da napuste radikalizam i osude nasilje. Primjer, dodaju, treba dati i osuđivanjem svakog ekstremnog nasilja ili zločina iz mržnje u društvu.
Vratilo se 30 posto „svetih ratnika“
Svakako, od prvog do zadnjeg slova studije autori nastoje zadržati objektivan pristup kada su posrijedi i brojke i moguće opasnosti što dolaze s povratnicima iz redova ISIL-a. Pozivaju se na statistike Europola i američke izvore po kojima se 30 posto europskih “svetih ratnika” vratilo na Stari kontinent, što je otprilike oko 5600 osoba iz 33 zemlje.
– Bez obzira na naizgled vjerodostojna upozorenja i nedavna zbivanja, postoji neizvjesnost što se tiče utjecaja pretpostavljenog povratka više europskih stranih boraca. Putovi koje mogu koristiti kako bi došli do svojih domova nisu jasni, kao ni to kako planiraju financirati svoje putovanje ili koje dokumente će koristiti jer su im izvorni oduzeti nakon dolaska u Siriju i Irak. I, što je važnije, nije poznato koliko se stranih boraca stvarno želi vratiti u mjesto svog porijekla. Neki su ostavili svoje odgojne zajednice zbog hijra (prelazak na kalifat) i vjerojatno nemaju namjeru vratiti se. Neki koji ostaju u Siriji i Iraku ne žele se vratiti jer znaju da mogu biti uhićeni i progonjeni – pojašnjava studija “Igra čekanja – procjena i odgovor na prijetnju povratka stranih boraca na Zapadni Balkan”.
Stvari bi kada je u pitanju masovniji povratak isilovaca u Europu mogao eventulano promijeniti jedan novi nekontrolirani migrantski val s Bliskog istoka ili sjevera Afrike, ali bez njega je to manje vjarojatno i očekuju se tek pojedinačni slučajevi. Svakako, ISIL, bez obzira što je izgubio gotovo 90 posto svoga nekadašnjeg teritorija, neće nestati preko noći. Osim toga, podaci govore da raspolažu još uvijek bazom od nekih 19 tisuća ljudi, pa je vjerojatnije očekivati pregrupiranje i nove metode rada kako bi se zadržao globalni utjecaj.
– Ova tranzicija mogla bi prisiliti ISIL da mijenja svoju strategiju i taktiku usmjeravajući više resursa na povezivanje istomišljenika u regiji, kao i ubacivanje ljudi i novca u druge države – upozorit će studija i kao neka potencijalna žarišta navesti Balkan i sjeverni Kavkaz, ali i atraktivne lokacije na Zapadu.
Izvor: http://slobodnadalmacija.hr/(16. decembar 2017.)
