Estonija je jedina zemlja u svijetu u kojoj će kompletno glasačko tijelo glasati putem interneta na svim izborima, a hiljade građana Estonije već je to učinilo na izborima za Evropski parlament.
Internetsko glasanje, ili tzv. i-voting (i-glasanje), u Estoniji, zemlji iz koje je potekao Skype, postoji od 2005. godine. U njoj procenat glasača koji koriste internet da glasaju raste sa svakim izborima. Na državnim izborima u martu ovaj procent dosegao je 44 posto.
Linda Lainvoo bila je među prvim građanima i građankama Estonije koja je glasala na izborima za Evropski parlament, što je uradila u kafiću prije nego što je u četvrtak ujutro krenula na posao. Ova državna službenica glasa online otkad je stekla pravo glasa. „Ne bih mogla svoj život zamisliti drugačije“, rekla je 32-godišnja Lainvoo nakon što se logovala na sigurni online portal sa svojom ličnom kartom i PIN kodom. „Sve radim online, pa ne moram stajati u redovima i raditi stvari na papiru.“
Nakon skidanja aplikacije i identificiranja, ona je pogledala izborne liste u virtualnoj „glasačkoj kabini“ i izabrala kandidate za koje želi glasati.
Izbori za Evropski parlament se održavaju od 23. do 26. maja u 28 zemalja Evropske unije, kako bi se popunilo 751 mjesto u EU parlamentu, u kojem Estonija, zemlja sa samo 1.3 miliona stanovnika, ima šest predstavnika.
Lindi Lainvoo bilo je potrebno 30 sekundi da glasa i dok je završila, glasalo je još 2.000 ljudi u Estoniji.
Estonski sistem i-glasanja traje od desetog do četvrtog dana prije izbora i dozvoljava ljudima da glasaju više puta, dok će se računati samo posljednji glas. Na ovaj način se nastoji spriječiti ucjenjivanje glasača.
U prvih nekoliko izbora najveća glasačka grupa bili su mladi tehnološki obrazovani muškarci, rekao je šef Izbornog ureda Estonije, Priit Vinkel. Ali, nakon četiri izborna ciklusa, „izborno tijelo se razložilo i ne možemo tačno reći ko je i-glasač. Svaki podobni glasač može biti i-glasač“.
Istraživanje izborne komisije pokazuje da se internetsko glasanje dramatično povećalo kada su u pitanju Estonci koji žive van te zemlje, kao i ljudi koji žive na mjestima koja su od glasačkih mjesta udaljena više od 30 minuta.
Iako je teško procijeniti utjecaj i-glasanja na kompletnu biračku izlaznost, Vinkel kaže da je u pitanju metoda koja je „okončala otuđenost“, što znači da većina ljudi koji su glasali online barem jednom nastavljaju glasati elektronski i postoje veće šanse da će nastaviti glasati, nego kada su u pitanju prosječni glasači.
Nakon napuštanja Sovjetskog Saveza i proglašavanja nezavisnosti prije skoro 30 godina, Estonija se počela modernizirati i vrlo rano je krenula sa digitalizacijom. U zemlji je uveden sistem ličnih karata u okviru kojeg su fizičke lične karte povezane sa digitalnim potpisima koje građani koriste ne samo da bi glasali, nego kako bi plaćali poreze i pristupili podacima vezanim za zdravstvo i obrazovanje.
No, i ovaj sistem ima određene nedostatke. Veliki cyber napad je 2007. godine oštetio mreže nakon nesuglasica između Rusije i Estonije oko uklanjanja ratnog spomenika iz sovjetske ere u Talinu. Dotad neviđen obim napada je vlade širom svijeta natjerao da preispitaju sigurnost svojih interenetskih mreža.
Estoniji, koja graniči sa Rusijom, je trebalo vremena da u ovaj model ugradi sigurnost i privatnost, ali je kreirala platformu koja potiče elektroničku provjeru vjerodostojnosti i digitalne potpise, te omogućava komunikaciju bez papira, u odnosu na, primjerice, propale pokušaje privatnih kompanija da omoguće sigurno online glasanje u Sjedinjenim Američkim Državama.
Transparentnost i sigurnost ugrađeni su u sistem tako što ljudi mogu provjeriti da li je njihov glas zabilježen pravilno, dok sistem bilježi rezultate koji se onda porede sa glasanjem i koji mogu otkriti bilo kakva nepoklapanja.
