U razgovoru sa Aleksandrom Rusetskijem, ekspertom za sigurnost Južnog Kavkaza
Aleksandar Rusetski je direktor Instituta za regionalnu sigurnost Južnog Kavkaza, ekspert u političkoj psihologiji i trener iz oblasti rješavanja konflikata već 10 godina. Autor je knjige „Gruzija: informacijski rizici i pitanja sigurnosti” (originalno Gruzia: informacionnjie ugrozji i voprosji bezopasnosti), u kojoj se, po prvi put u konfliktnoj teoriji, uvodi pojam informacijske agresije. S njim smo razgovarali u Gruziji.
Institut za regionalnu sigurnost Južnog Kavkaza trenutno radi na realizaciji projekata edukacije o informacijskoj sigurnosti. Prema knjizi Gruzija: informacijski rizici i pitanja sigurnosti (Georgia: Informational Risks and Security Issues), čiji je autor upravo Aleksandar Rusteski, informacijska agresija je prvi put definisana i dovedena u vezu sa sigurnošću, krizama i sličnim.
Informacijska agresija predstavlja ilegalnu upotrebu informacijskih proizvoda kao sredstava za verbalni uticaj, koji stvara psihološki i fizički rizik i opasnost za normalni ljudski život. Motivacija za ovakvu zloupotrebu informacija je najčešće političke prirode (što je posebno relevantno za regije sa konfliktnom prošlošću ili sadašnjošću), ekonomske ili čisto psihološke. Žrtve mogu biti pojedinci, grupe ljudi, organizacije, šire društvo, država ili čak više država. Kanali za vršenje informacijske agresije su masovni mediji.
Institut za regionalnu sigurnost Južnog Kavkaza, pored ovog projekta radi u tri pravca, od kojih je prvi i najbitniji proces pomirenja i rješavanje konflikata u Gruziji i regionu. Druga sfera interesa su međunarodni odnosi (pitanja članstva u NATO), dok je treća sfera pitanje privatne sigurnosti. Institut je osnovan 2001. godine sa sjedištem u Tbilisiju (Gruzija), sa današnjim širokim spektrom djelatnosti, od međunarodnih odnosa i kontakata do lokalnih istraživanja i konkretnih projekata na rješavanju problema postkonfliktnih društava, poput programa pomoći izbjeglicama i raseljenim licima, problema sa minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS), nestalim osobama i slično.
{gallery}newsletters/7/5/1{/gallery}Kao direktor ovog značajnog Instituta, Aleksandar nastoji prodrmati širu javnost po pitanju problematike informacijske agresije i realizovati konkretne projekte (edukacijske i druge prirode) u saradnji sa drugim sigurnosnim organizacijama koje također imaju za cilj da širu javnost u svojoj zemlji osvijeste i upozore na ovakvu vrstu opasne manipulacije. U Bosni i Hercegovini su, također, česti primjeri tumačenja jedne, objektivne, istine na više načina. Narod koji ne raspolaže sa pravom informacijom sklon je zabludama i međusobnom nepovjerenju prema „stranama” koje imaju drugu vrstu informacije. Upravo zato konflikti traju, a široke narodne mase je moguće i politički izmanipulirati.
Aleksandrova ideja je oformiti i Međunarodnu asocijaciju žrtava informacijske agresije, te je proširiti na što veći broj zemalja, posebno onih koje su se sretale sa sličnim problemima u prošlosti. U daljem su planu i seminari, naučne konferencije, lobiranje na međunarodnom nivou i upoznavanje sa različitom legislativom iz oblasti informacijske distribucije i medija. Partneri u ovom procesu će, kako očekuje, prvenstveno biti organizacije iz država Balkana, istočne Evrope, Kavkaza, Turske, itd.
Tekst i foto: Jasna PEKIĆ
