Bosna i Hercegovina i njeni građani plaćaju visoku cijenu trenutnog političkog zastoja. Kompletan region je ispred nas na putu ka evroatlantskim integracijama. Spominje se i mogućnost da ostanemo bez znatnih sredstava koja su već obezbijeđena iz IPA fondova.
Državna vlast mora biti formirana što je prije moguće, jer bez nove vlade vrlo je teško baviti se važnim pitanjima koja našu zemlju očekuju na putu ka Evropskoj uniji i NATO-u. U ovom trenutku (kada su bosanskohercegovački političari na (ne)zasluženom odmoru) BiH je zaustavljena na tom putu ka svjetlijoj i boljoj budućnosti.
Osim političke, BiH plaća zbog neformiranja državne vlasti i visoku ekonomsku cijenu. Blokada na reformskom putu šalje izrazito loše signale potencijalnim investitorima, zbog čega je agencija za kreditni rejting već poslala upozorenje.
Sve što rade izborni pobjednici, na kojima je odgovornost za blokadu u koju je BiH zapala, nije recept za njen napredak koji građani željno iščekuju, već naprotiv.
Naravno, svojstveno političarima u Bosni i Hercegovini, uvijek se nalazi ovaj ili onaj izgovor što već 10 mjeseci građani čekaju da dobiju državnu vladu. Nikako da shvate da ovo nije uređena zemlja poput Belgije, koja sebi može dopustiti taj luksuz da godinu dana nema formiranu vlast.
S obzirom da političari ništa ne čine da formiraju Vijeće ministara BiH, građani su sve više skeptični prema njihovim izjavama da su za evropske integracije.
U suštini, sve se svodi samo na deklarativnu spremnost. Konkretnih pokazatelja na terenu nema. Kako protumačiti ovakvu inertnost bosanskohercegovačkih političara, osim da im savršeno odgovara okvir u kojem se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi, a za očekivanja građana i odgovornost koju imaju prema njima apsolutno ih nije briga.
S druge strane, nevladin sektor, mediji i sami građani kroz djelovanje civilnog društva ne koriste dovoljno instrument koji imaju u rukama i kakav je normalan svugdje u demokratski uređenim zemljama – a to je pritisak javnog mnijenja na političku elitu da napokon nešto dobroga urade za ovu zemlju.
Deset mjeseci je izgubljeno u njihovim ispraznim pričama, sastancima i razgovorima bez konkretnih rezultata, a zvanični Bruxelles čeka da se formira Vijeće ministara i krene što je brže moguće u ispunjavanje preuzetih evropskih obaveza.
Građani žele da BiH postane dijelom velike evropske porodice, ali su i oni sami indiferentni i potpuno apatični da nešto urade po tom pitanju, odnosno da izvrše snažan pritisak na one koje su zaokruživali 3. oktobra 2010. godine da počnu izvršavati svoje zadaće, odnosno predizborna obećanja.
Evropska unija svakodnevno izražava svoju zabrinutost što je BiH još uvijek bez Vijeća ministara. Program koji nude evropske integracije može poboljšati život u BiH, ali program se ne može realizirati bez državne vlasti. Hoće li je ova zemlja dobiti napokon u septembru, kada se s odmora vrati politička elita, pitanje je na koje u ovom trenutku zasigurno niko ne može dati tačan odgovor. Jedno je sigurno: BiH je na mrtvoj tački sa koje se ne pomjera. Najveću cijenu zbog toga plaćaju građani.
Izvor: http://www.reci.ba/reciba_glasnik/dokumenti/tema_sedmice/Default.aspx?id=13205&template_id=60&pageIndex=1 (11. avgust 2011.)
12.00 Normal 0 21 false false false BS-LATN-BA X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4
Bosna i Hercegovina i njeni građani plaćaju visoku cijenu trenutnog političkog zastoja. Kompletan region je ispred nas na putu ka evroatlantskim integracijama. Spominje se i mogućnost da ostanemo bez znatnih sredstava koja su već obezbijeđena iz IPA fondova.
Državna vlast mora biti formirana što je prije moguće, jer bez nove vlade vrlo je teško baviti se važnim pitanjima koja našu zemlju očekuju na putu ka Evropskoj uniji i NATO-u. U ovom trenutku (kada su bosanskohercegovački političari na (ne)zasluženom odmoru) BiH je zaustavljena na tom putu ka svjetlijoj i boljoj budućnosti.
Osim političke, BiH plaća zbog neformiranja državne vlasti i visoku ekonomsku cijenu. Blokada na reformskom putu šalje izrazito loše signale potencijalnim investitorima, zbog čega je agencija za kreditni rejting već poslala upozorenje.
Sve što rade izborni pobjednici, na kojima je odgovornost za blokadu u koju je BiH zapala, nije recept za njen napredak koji građani željno iščekuju, već naprotiv.
Naravno, svojstveno političarima u Bosni i Hercegovini, uvijek se nalazi ovaj ili onaj izgovor što već 10 mjeseci građani čekaju da dobiju državnu vladu. Nikako da shvate da ovo nije uređena zemlja poput Belgije, koja sebi može dopustiti taj luksuz da godinu dana nema formiranu vlast.
S obzirom da političari ništa ne čine da formiraju Vijeće ministara BiH, građani su sve više skeptični prema njihovim izjavama da su za evropske integracije.
U suštini, sve se svodi samo na deklarativnu spremnost. Konkretnih pokazatelja na terenu nema. Kako protumačiti ovakvu inertnost bosanskohercegovačkih političara, osim da im savršeno odgovara okvir u kojem se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi, a za očekivanja građana i odgovornost koju imaju prema njima apsolutno ih nije briga.
S druge strane, nevladin sektor, mediji i sami građani kroz djelovanje civilnog društva ne koriste dovoljno instrument koji imaju u rukama i kakav je normalan svugdje u demokratski uređenim zemljama – a to je pritisak javnog mnijenja na političku elitu da napokon nešto dobroga urade za ovu zemlju.
Deset mjeseci je izgubljeno u njihovim ispraznim pričama, sastancima i razgovorima bez konkretnih rezultata, a zvanični Bruxelles čeka da se formira Vijeće ministara i krene što je brže moguće u ispunjavanje preuzetih evropskih obaveza.
Građani žele da BiH postane dijelom velike evropske porodice, ali su i oni sami indiferentni i potpuno apatični da nešto urade po tom pitanju, odnosno da izvrše snažan pritisak na one koje su zaokruživali 3. oktobra 2010. godine da počnu izvršavati svoje zadaće, odnosno predizborna obećanja.
Evropska unija svakodnevno izražava svoju zabrinutost što je BiH još uvijek bez Vijeća ministara. Program koji nude evropske integracije može poboljšati život u BiH, ali program se ne može realizirati bez državne vlasti. Hoće li je ova zemlja dobiti napokon u septembru, kada se s odmora vrati politička elita, pitanje je na koje u ovom trenutku zasigurno niko ne može dati tačan odgovor. Jedno je sigurno: BiH je na mrtvoj tački sa koje se ne pomjera. Najveću cijenu zbog toga plaćaju građani.
Izvor: http://www.reci.ba/reciba_glasnik/dokumenti/tema_sedmice/Default.aspx?id=13205&template_id=60&pageIndex=1 (11. avgust 2011.)
