Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić

Nakon što su ministri vanjskih poslova članica NATO-a odlučili Bosnu i Hercegovinu primiti u Akcijski plan za članstvo (MAP), pod uvjetom da se razriješi pitanje knjiženja perspektivne vojne imovine na državu, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić napominje kako bi samo trebalo slijediti logiku međunarodnog sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ.
U intervjuu datom izvjestiteljskom timu Atlantske inicijative, ministar izjavljuje kako očekuje da će jedinica OSBiH u Afganistanu brojati manje od 100 ljudi, te da se ne boji novog bunta vojnika, kojima ističu ugovori o službi, ali bez otpremnine.

   
Kako gledate na činjenicu da je Bosni i Hercegovini ipak uvjetno dodijeljen MAP?

– Zapravo sam očekivao da će Sjeveroatlantski savjet biti ovlašten da nam dodijeli MAP tek kada riješimo pitanje nepokretne vojne imovine. Ali ovo je svakako bolja odluka i vrlo sam zadovoljan, jer mi se čini da je međunarodna zajednica konačno odlučila da cijeni one snage u BiH koje rade ka napretku i reformama.

Šta je zapravo s nepokretnom imovinom? Navodno su sporne četiri lokacije koje su već uknjiženje kao državna imovina bez konsenzusa srpske strane. Da li je to tačno ?

– Ja sad od vas prvi put čujem te informacije. Govorim ovo iz razloga  zato što se zalažem da se postigne politička saglasnost i jasan pravni akt u okviru kojeg će se nedvosmisleno riješiti status perspektivne vojne imovine, na način da to bude vlasništvo BiH, a da MOBiH ima pravo korištenja. Mislim da je oko toga ranije postizana politička suglasnost, ali nije napravljen sporazum. Bili smo blizu da ga postignemo, ali uvijek se to na određen način postavlja uslovno. Saglasnost se veže za neke druge aranžmane, pa ako drugi element aranžmana propadne, onda ni ta saglasnost više nema snagu. Ja ne vidim suštinski ni jedno drugo riješenje ovog pitanja, ako slijedimo logiku međunarodnog sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ. Činjenica je da ovdje uglavnom govorimo o imovini koja je bila vlasništvo tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO). Ne postoji drugi način nego da se ta imovina knjiži na BiH.
Šta će biti sa neperspektivnom imovinom, na koga će se ona dalje knjižiti, to nije problem ni predmet Ministarstva odbrane. Mi se bavimo onom imovinom koja nastavlja da služi Ministarstvu odbrane. Ali se zbog konteksta u koji se ovo pitanje često dovodi javljaju problemi, ili se to stavlja u ukupan kontekst državne imovine, pa se onda kaže da, dok se ne riješi sva državna imovina, nećemo riješiti ni vojnu.

Višak naoružanja

U vezi sa viškom oružja, na putu je bilateralni sporazum sa SAD, i postoje informacije da će SAD uložiti čitavih 10 miliona dolara za uništenje oružja. Koliko ovo ohrabrenje da se riješe neke prepreke ima veze sa činjenicom da bi prema nekim špekulacijama bh. glas mogao presuditi u vezi sa sankcijama u Iranu ?
– Izbjegavam da komentarišem stvari koje nisu moja kompetencija, iako naravno, imam svoje mišljenje. Mislim da to jedno s drugim, naravno, prirodno ima veze. Međutim, što se stava američke vlade tiče, on ima namjeru da poveća sigurnost BiH i prevenira moguće zloupotrebe procesa prodaje i eventualne mogućnosti da to naoružanje završi u pogrešnim rukama. Tako razumijem tu ideju i mislim da je u suštini dobro postavljena.

Koje su trenutno najveće barijere napredovanja BiH prema članstvu u NATO ?

– BiH u mnogim aspektima svog unutrašnjeg razvoja i nadogradnje postojećeg sistema ka euroatlantskim integracijama najviše barijera ima u smislu postizanju relevantnog političkog konsenzusa i ostvarivanja konkretnih mjera koje su potrebne za unutrašnji progres i progres na vanjskom planu. Dakle, različita mišljenja o tome kako neke stvari urediti, kako neke stvari organizirati, i kojim putem i pravcem ići su najveći problem. Činjenica da zemlja nije rekonstruirana ni u sferi duha, međunacionalnih i društvenih odnosa, ni u sferi uspostave institucija države, a posebno u razvoju ekonomije i mnogih drugih relevantnih oblasti je vrlo praktična prepreka bilo kakvog napretka.

Kada očekujete da bi jedinica OS BiH, koja će u sastavu danskog kontigenta ISAF-a raditi na osiguranju objekta, mogla biti upućena u Afganistan i koliko će vojnika brojati?

– Predsjedništvo je zadužilo Ministarstvo odbrane da u okviru Vijeća ministara napravi studiju opravdanosti. U okviru te studije mi ćemo procjeniti veličinu jedinice i moguće vrijeme upućivanja ove jedinice. Mislim da će ta jedinica u svakom slučaju brojati ispod 100 ljudi, te da i u situaciji da Vijeće ministara donese procjenu o opravdanosti misije, Predsjedništvo potvrdi odluku, Parlament je ratificira, proći će nekoliko mjeseci dok se cijela procedura provede. Nezahvalno je baviti se nekom konkretnijom futuristikom, ali u svakom slučaju ja očekujem da bi u nekom periodu od mjesec-dva mogli da završimo ovu studiju opravdanosti. Nakon toga će praktična odluka Parlamenta i konkretni aspekti spremnosti danskog kontigenta da primi jedinicu BiH u odnosu na neke svoje cikluse i rotacije determinirati sam datum upućivanja jedinice BiH u Afganistan.

Ponuda Turske za Afganistan bila je, čini se, najpovoljnija i najsigurnija ponuda za bh. vojnike. Da li su za odbijanje te ponude presudili neki historijski mitovi te je tako propagandna sfera ispala puno značajnija od sigurnosti ?

– Ja sam zahvalan što ste mi postavili to pitanje i mislim da je jako relevantno za jednu ozbiljniju analizu naših odnosa, ili možda bolje razumijevanje konteksta u kojem se odvija i događa odbrambena reforma. Na temelju više ponuda koje smo dobili, Ministarstvo odbrane je napravilo tim, na čelu sa mnom, u kome su bila još tri generala iz tri različita naroda. Otišli smo do Afganistana, sagledali stanje na terenu, vratili se i Predsjedništvu jednoglasno uputili prijedlog da jedinicu BiH pošaljemo u sastav turskog kontigenta u Kabulu. Predsjednik Radmanović je taj prijedlog osporio, s obrazloženjem da on ne može glasati za turski kontigent, pa smo mi na osnovu svih procjena koje smo imali, svih ograničenja, svih ponuđenih uslova, pokušali napraviti jednu osnovu za kompromis za Predsjedništvo. Poslali smo prijedlog da polovinu jedinice pošaljemo u turski kontigent, a drugu polovicu u danski kontigent. Ideja je bila da i jedna i druga jedinica budu multietničke sa paritetnom zastupljenošću sva tri konstitutivna naroda. Nakon toga je Predsjedništvo donijelo odluku na hitnoj sjednici (bez mog prisustva, tj. bez prisustva bilo koga od predstavnika MO) o tome da jedinica ide u sastav danskog kontigenta. Vi ste govorili o historijskim razlozima, predsjednik Radmanović na jednoj od sjednica to nije obrazlagao time, ali kontekst svih komentara koji dolaze iz politike koju praktično predstavlja Predsjedništvu predsjednik Radmanović sugeriraju upravo taj kontekst. Ja mislim da, ako je to tako, onda će realnu, zajedničku budućnost teško biti graditi s nekim ko živi u vlastitom mitu ili u prošlosti. Ja želim da vjerujem da je i ovo pitanje jedno od testova koje mi ne moramo uspješno položiti u prvom pokušaju. Ali mislim da će racionalna logika vremenom prevladati, jer bez neke vrste fleksibilnosti, ne mislim da možemo naprijed. Ako se sličan kriterijum primjeni na bližu prošlost i na bliže okruženje, onda bismo bili praktično potpuno paralizovani.

Bojite li se novog bunta vojnika kojima po zakonu ističe služba, a koji neće dobiti otpremninu?

– U odnosu na zakon i na sadržaj ugovora, vojnici kojima ove godine ističu ugovori nemaju osnova za bilo kakvu vrstu bunta. U ljudskom smislu, ministarstvo odbrane je učinilo daleko više od onoga što je u zakonskom smislu bilo obavezno i nastavit će da preduzima napore, ali na jedan konstruktivan, vrlo odgovoran način. Što se moje pozicije tiče, ja sa tim vojnicima imam potpuni konsenzus.

Mislim da se ovdje više govori o špekulacijama onih koji pokušavaju ili barem očekuju da u periodu predizborne kampanje kupe neki poen. Međutim, koliko god poena kupe na jednoj strani, izgubit će više na drugoj, zato što idejom da se zaustavi odbrambena reforma, da se ukine koncept profesionalne vojske i zaustavi napredak BiH prema NATO-u, gubi se praktično i mogućnost da nekoliko stotina ili možda više od hiljadu mladih ljudi svoje prvo zaposlenje dobije u BiH, nego što će biti prinuđen da ga traži negdje u Kanadi, Australiji, Švedskoj ili Americi.

Ministarstvo odbrane pristupa ovom pitanju vrlo odgovorno još od maja 2008. Nekoliko puta je sve svoje aktivnosti testiralo pred Parlamentom, Predsjedništvom, Vijećem ministara i zajedničkom komisijom oba doma BiH za odbranu i sigurnost i ima punu saglasnost, preduzima puno aktivnosti za koje nema ni kompetencije, ali ima ljudsku obavezu, zato što se radi o bivšim saborcima. U tom smislu, ja sam u potpunom uvjerenju da smo na najboljem kursu da ovo izvedemo odgovorno, racionalno i zakonito te da osiguramo prohodnost za organizaciju i neku vrstu šanse za zapošljavanje za sve one kojima ove godine ističu ugovori.

{gallery}newsletters/1{/gallery}

Odnosi s javnošću

Šta Ministarstvo odbrane radi da široj javnosti predstavi prednosti ulaska u NATO ?
– Ministarstvo odbrane ozbiljnim odnosom prema svojim obavezama i prema većini institucija koje rade najozbiljniji posao u tom smislu, te konkretnim rezultatima rada pokazuje interesovanje na ovom polju. Sarađujemo sa institucijama BiH, sa velikim brojem nevladinih organizacija, sa velikim brojem fakulteta, univerziteta, vladinih institucija na različitom nivou, a sve u smislu komuniciranja konkretne strategije, prednosti i nedostataka napretka BiH prema NATO-u. Imamo informativnu kampanju u okviru koje organizujemo aktivnosti, gdje se angažiraju nevladine organizacije, studenti i fakulteti, te predstavnici medija. Preduzimamo čak i neke dodatne aktivnosti sa NATO-om da pojačamo tu kampanju. U Republici Srpskoj jeste težište te kampanje, zato što je tamo nešto niži stepen podrške za napredak BiH prema NATO-u. Međutim, mislim da ono što mi apliciramo kroz suštinska događanja i aktivnosti Ministarstva odbrane, gdje su pripadnici Oružanih snaga shvatili da se etnički interesi najbolje promoviraju i štite izgradnjom efikasnih i snažnih institucija koje su sposobne da zemlju uvedu u NATO i EU, nakon čega će svima biti bolje, da je to najbolji način uvjeravanja pripadnika MOBiH i Oružanih snaga o prednostima. Oni onda ta svoja uvjerenja i osjećanja šire u krugovima porodice i među rodbinom. Mislim da je to najubjedljiviji i dugoročno najsigurniji način komuniciranja naše strategije prema NATO-u.

Tekst i foto: Izvjestiteljski tim Atlantske inicijative