Sportsko huliganstvo prijetnja sigurnosti u BiH
Nasilje i nacionalizam
Pripremio: Senad Omerašević
Huliganstvo u sportu podrazumijeva grupu ili skupinu ljudi koji nanose štetu, bol drugoj protivničkoj grupi ili skupini. Želimo li svesti ovu definiciju na nivo empirijskoga, doći ćemo do diskriminacije, narušavanja slobode za sve koji se nađu „na putu“ huliganima, ugrožavanja života i zdravlja ljudi i društvenih dobara…
Huliganstvo je prisutno na sportskim terenima širom svijeta, predmet je proučavanja sociologa i psihologa kako u Evropi tako i u svijetu. Sa psihosocijalnog aspekta, ove društvene grupe su jako opasne upravo zbog fenomena kolektivne (ne)odgovornosti. Dakle, u grupama, svi se osjećaju sigurno da čine što i ostali, ma koliko to destruktivno i nezakonito bilo, jer se ne doživljava osjećaj odgovornosti. Naprotiv, u ime grupe mogu se učiniti i najstrašniji zločin a da se pritom niko ne osjeća krivim. Ovo se pokazalo istinitim kroz historiju više puta.
Izostaju primjerene kazne
U državama u kojima ne postoje (ili su loše regulirani) pozitivnopravni propisi o navijanju i navijačkim skupinama huliganstvo lakše dolazi do izražaja, ekstremno je tamo gdje se ne sankcionira na vrijeme.
Nažalost, posljednjih dana svjedoci smo huliganstva na nogometnim terenima u Bosni i Hercegovini. Tri utakmice su pogotovo privukle pažnju šire javnosti i iziskivale su veću policijsku intervenciju. Prvo je u Banjoj Luci prekinuta utakmica između Borca i Željezničara, potom je nekoliko dana kasnije u Mostaru došlo do prekida susreta Zrinjski – Velež, dok prijateljski duel Željezničara i Hajduka u Sarajevu nije ni odigran zbog žestokih „navijačkih“ sukoba. U svim slučajevima vinovnici nereda koji su se prenijeli na gradske ulice su bili huligani, koji se kriju iza navijačkih grupa. U erupciji nasilja zabilježeno je na desetke povrijeđenih i pričinjena je veća materijalna šteta, a strah je posijan. Tek pukom srećom nije bilo smrtnih ishoda.
Potaknuta ovim dešavanjima, Vlada Federacije BiH izjasnila se da je spremna raditi na donošenju zakona o sprečavanju navijačkih nereda, i to u saradnji s Vijećem ministara BiH i vlastima u Republici Srpskoj. Zakon bi trebalo donijeti na državnom nivou, ili, za početak, barem na nivou entiteta. Najavljeni su i sastanci s rukovodstvom Nogometnog/fudbalskog saveza BiH odnosno Komiteta za normalizaciju N/FSBiH. Jedna od prvih konkretnih mjera koja je donesena poslije posljednjeg talasa nasilja je zabrana odlaska gostujućih navijača na utakmice.
Čini se da je i policija naučila lekciju. Direktor Federalne uprave policije (FUP) Dragan Lukač održao je 10. oktobra u Sarajevu sastanak s načelnicima Sektora uniformirane policije iz svih 11 uprava policije, na kojem je zaključeno da se pristupi izradi strateškog operativnog plana za postupanje policije u FBiH na sprečavanju nereda i osiguranju sportskih manifestacija. Formiran je tim za izradu strateškog operativnog plana koji čine načelnici Sektora uniformirane policije FUP-a, Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, MUP-ova Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadnohercegovačkog, Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona. Preciziran je i krajnji rok za izradu plana – 31. oktobar 2011.
Dan kasnije o ovoj temi u Sarajevu su razgovarali šef Policijske misije EU (EUPM) Stefan Feller i ministar unutrašnjih poslova FBiH Predrag Kurteš. Feller je podržao inicijativu o donošenju strategije za sprečavanje nasilja na sportskim terenima, dok je Kurteš ocijenio da nepostojanje zakona o sprečavanju nereda na državnom nivou otežava rad policije u ovoj oblasti.
Francuski primjer
U Bosni i Hercegovini huliganstvo poprima posebnu dimenziju jer se isprepliće s nacionalizmom. U kolektivnom pamćenju naroda s ovih prostora ova dimenzija huliganstva budi izuzetno negativne emocije. Ponekad i s katastrofalnim posljedicama, gdje stradaju i ljudski životi. Navijačka udruženja ograđuju se od svih incidenata koje njihovi navijači naprave, a njih je sve više.
Sa sociološkog aspekta, ovi prizori su izuzetno opasni, pogotovo za mlade, koji se uče da mrze – u školama za segregaciju, u organizacijama gdje je fašizam ideal, u političkim partijama, putem medija, na sportskim terenima… Time se promovira zlo i mržnja prema drugom i drugačijem, što ni u kojem slučaju ne smije biti tolerirano.
Iako reakcije političkih elita uvijek dođu kasno, nakon što se problem pojavi, pohvalno je što su uvidjeli da je ovo problem kojem, iz više razloga, treba dati prioritet u rješavanju. A rješenja ima. Francuska je, naprimjer, prošle godine zabranila djelovanje sedam navijačkih udruženja u cilju sprečavanja i smanjivanja incidenata na stadionima. Ekstremnije mjere potrebne su za ekstremnije vrste huliganstva, pogotovo ako su povezane s govorom mržnje i izuzetno opasnim oblicima nasilja. Bosna i Hercegovina bi trebala u skladu s tim ekstremno i kažnjavati nasilnike, principom nulte tolerancije.
