Ljudi s pričom: Pukovnica Mersida Mešetović

Pukovnica-1Pukovnica Mersida Mešetović je žena sa zanimljivom vojnom karijerom i uspješnim porodičnim životom. Rasla je u porodici sa dvije sestre, i nije imala muškog uzora koji bi možda imao uticaja na odabir ovakve njene karijere. Dospjela je do pozicije zapovjednika sektora u mirovnoj misiji UN-a… 

Ono što je privuklo vojsci je, kako pukovnica ističe, prva asocijacija kada se spomene ova profesija, a to je red, rad i disciplina.

„Dobra organizacija je ono što me privuklo vojsci”, kaže pukovnica. „ Iako sam živjela u ženskom okruženju (tata je stalno bio na putu), upravo taj red koji je vladao i u mojoj porodici mi se sviđao i u poslovnom smislu”.

Fakultet za ONO 

U vrijeme kada je pukovnica trebala upisati svoje studije, opcija vojne akademije nije bila otvorena za žene, pa se umjesto toga odlučila za odsjek na Fakultetu političkih nauka, Opštenarodnu odbranu.

Ova katedra pojavila se širom tadašnje Jugoslavije, u svim glavnim gradovima republika, i po prvi put u dotadašnjoj historiji se i ženama otvorila prilika ne samo da se obrazuju u sferi odbrane, već i da, kao dio prakse, odsluže u vojsci nekoliko mjeseci, i to u kasarni „Maršal Tito“ u Sarajevu. Nakon završenom studija, pukovnica je diplomom stekla svoj prvi oficirski čin JNA, čin rezervnog potporučnika. Danas je jedna od najuspješnijih žena u Oružanim snagama BiH.

„U mojoj porodici, niko ne gaji poseban afinitet prema uniformi”, kaže pukovnica Mersida. „ Jednostavno su ravnodušni. Moj muž je također bio vojno angažovan tokom rata, ali bilo mu je drago da se prvom prilikom demobilizira i povuče iz vojske”.

Dok je bila mlađa, potreba za dokazivanjem kao žene u uniformi bila je znatno veća. Danas smatra da se na žene u vojsci ne promatra sa skepticizmom, i da je takav pristup donekle isprovociran i samim razvojem događaja. U periodu rata nije se pravila razlika između ženskog i muškog vojnika, nije bilo bitno da li si muškarac ili žena, bila je jedino pomoć bitna, logistička ili bilo koja druga. Nakon rata pogledi na ženu vojnika su pomalo antagonistički, iako je ovo period unaprijeđenja.

„Tu se frustracije kod žena javljaju u jer smatraju da su se one već u ovom poslu dokazale, pa zašto nas onda ne tretiraju jednako?…Ali to je definitivno tako i u drugim poslovima., naprimjer u zdravstvu…”, dodaje pukovnica.

Unatoč svim izazovima i preprekama ovog poziva, pukovnici nije nedostajalo podrške, i ona je nastavila da slijedi svoj san. Godine 1987. dobila je prvi oficirski čin, čin potporučnika. U tom periodu upoznala je mnoge žene vojna lica, koje su danas uspješne u obavljanju svojih poslova (pukovnica navodi primjer svoje kolegice koja se nalazi na dužnosti ministrice odbrane Slovenije).

„Kada bi me neko pitao da li bi išta u svojoj karijeri promijenila, ili bi bila spremna sve iz početka ponoviti, odgovorila bih da…”, ponosno dodaje pukovnica Mešetović.

Vrhunac njene karijere bilo je svakako učešće u UN-ovoj mirovnoj misiji Etiopija-Eritreja. Kako ona kaže, to je bilo posebno razdoblje u njenom životu. Iako se prvobitno bila prijavila za misiju u Kongo, poziv iz UN-a je insistirao da traže ženu u ovoj misiji, i pošto su njene kvalifikacije bile najbolje, prebačena je za misiju u Etiopiji.

U misiju je otputovala sama krajem 2005 godine. U misiji je zategla dvije kolegice na dužnosti vojnih promatrača iz Tanzanije i SAD-a. Pukovnica Mersida je svoju misiju obavljala u sektoru Central. Vojni promatrači su bili podjeljeni u timove od osam do deset ljudi, u kojima nije smjelo biti dvoje ljudi iz iste zemlje.

„Prvo što se sjećam sa misije je kulturološki šok koji sam doživjela. Na to te niko ne može spremiti”, kaže pukovnica. „Glad i bijeda koji su me dole dočekali, uslovi života koji su nepojmljivi za naše standarde doveli su me u situaciju da prva tri dana nisam ni sa kim razgovarala!”.

Tek nakon određenog vremena počela se polako privikavati. Kolege su je odlično prihvatile, ali kako naglašava pukovnica Mešetović, od nje se nije očekivalo ništa manje nego od muških kolega vojnih promatrača.

Nakon tri mjeseca u misiji, došlo je vrijeme da se mijenja vođa tima. Prethodni je bio iz Hrvatske, i on je preporučio našu pukovnicu za vođu, prvi put ženu.

„Posao tim lidera je iznimno teška funkcija, jer vi niste komandant već samo lider, vi nemate ovlasti da naređujete, već morate stvoriti takvu radnu klimu koja će garantovati poslušnost vaših podređenih isključivo na dobrovoljnoj osnovi” kaže pukovnica Mešetović. Za dolazak na tu poziciju, pukovnica je morala preći mnoge provjere i intervjue pred komisijom, te znati dobro odgovoriti na ključna pitanja o unaprijeđenju zajednice u kojoj radi. Pukovnica je svojim pozitivnim stavom i odličnim radnim rezultatima oduševila pripadnike komisije, te je poziciju tim lidera zaslužno dobila. Služila je na tom položaju četiri mjeseca, kada je nominovana za višu poziciju šefa centralnog sektora

{gallery}/newsletters/35{/gallery}

Na čelu sektora

„Ono što je presudilo da me odaberu za šefa sektora Central bio je moj odnos sa lokalnim stanovništvom i lokalnim oružanim snagama u mojoj zoni odgovornosti. Taj odnos sa civilima velika je prednost jednog vojnog promatrača, jer mu omogućava slobodu kretanja i informisanja”, objašnjava nam pukovnica. Zahvaljujući takvom stavu, može se dobiti veliki broj informacija za veoma kratko vrijeme, a to je od velike koristi za pripadnike misija.

Ono što je pukovnica Mešetović uradila predstavlja na neki način revolucionarni pristup vojnih lica mirovnim misijama. Ona je otvorila vrata svog sektora za sve domicilne ljude i tako pokušavala iznaći kompromis i suradnju. Pozivala je i vjerske poglavare (jer je lokalno stanovništvo bilo izuzetno vjerski orjentisano, i suradnja sa vjerskim zajednicama je istinski pomagala), čak je sakupljala i simbolične novčane svote za crkve, bolnice, sirotišta… Pomagala je sa ostalim vojnim promatračima angažovanim u sektoru organizaciji Sestara majke Tereze u radu sa napuštenom djecom, djecom koja su oboljela od AIDS-a, plućnim bolesnicima, djecom sa mentalnim smetnjama, trudeći se da im olakša nevolje sa simboličnim poklonima.

„Na takav način vi otvorite vrata sebi, a posao se puno lakše obavlja” dodaje Mersida Mešetović. Ono što joj je također posebno drago jeste da joj je bila ponuđena pozicija u komandi u Asmari, ali je ona tu poziciju odbila, jer je htjela da radi s lokalnim stanovništvom i da bude sa ljudima na terenu.

U misiji su učestvovali vojni promatrači iz 38 zemalja. Među kolegama je vladala klima međusobnog uvažavanja, poštovanja, kolegijalnosti. Nije se bilo lako nametnuti kao tim lider, ali činjenica da je ona „probila led” omogućila je i drugim ženama vojnim promatračima da nakon nje konkurišu na pozicije tim lidera i druge pozicije odlučivanja. „Kad vas ljudi prepoznaju kao vrijednog, onda nije problem što si žena vojnik”dodaje pukovnica.

Misija se ugasila 2008 godine, a pukovnica ju je napustila dvije godine ranije. Ono što je saznala od svojih kolega vojnih promatrača koji su i dalje radili u misiji je da su je se i nakon  tog perioda svi rado sjećali u zoni misije.

„ Nema većeg komplimenta od toga” govori pukovnica. „Ono čega sam bila svjesna tokom cijelog perioda u misiji jeste da ja, niti bilo koji drugi član misije, ne možemo puno pomoći tom narodu, ali onoliko koliko se može uraditi jeste da se uvaži čovjek onakav kakav jeste, te da se tako objema stranama zagarantuje lijepo provedeno vrijeme u mirovnoj misiji”. Uspostavila je i jako dobru saradnju sa Afričkom unijom u pokušaju rješavanja problematike afričkog stanovništva.

Bolja osoba

Bilo joj je jako teško napustiti misiju nakon četrnaest mjesci provedenih u Etiopiji. Prije toga je čak osam mjeseci provela u Sjedinjenim Američkim Državama, ali pukovnica odlučno kaže da, kada bi trebala birati između ova dva perioda, opredjelila bi se za rad u Etiopiji.

„Dole se nauči puno toga, kako koristiti voće i povrće i kako naći hranu, kako štedjeti vodu, kako stalno hodati u čizmama da bi se zaštitilo od škorpijona i zmija, kako obavljati higijeske potrebe u minimiziranim uslovima, itd… Naučite da se ne rasipate, ponesete sa sobom bogatstvo multikulturalnih razgovora, i ostala neprocjenjiva i plemenita iskustva… Vratite se kao bolja osoba!”. Kako danas ima jako malo vijesti o daljem razvoju događaja u Etiopiji i Eritreji, iskreno se nada da se situacija promijenila na bolje.

Pukovnica Mersida Mešetović danas radi u Ministarstvu odbrane BiH, i njene radne kolege je visoko cijene. Kvalifikovana je uposlenica, uspješno je diplomirala na NATO obrambenom koledžu u Rimu na Višem tečaju za NATO časnike.

U Izvještaju o radu pukovnice Mešetović, pored ostalog istaknuto je da je „vrlo dobro osposobljena za rad na pozicijama u međunarodnom i NATO okruženju“. Ovo se smatra kvalitetom koji se preporučuje za eventualna imenovanja na dužnosti u NATO stožerima predviđene za zemlje u programu Partnerstvo za mir ili članice NATO-a. Tokom edukacije na navedenom koledžu pukovnica Mešetović je širom otvorila vrata drugim pripadnicima OSBiH da se školuju u jednoj ovako značajnoj instituciji.

Jasna PEKIĆ

Foto: privatni arhiv