ANALIZA
Priznanje Kosova stiže na dnevni red
Pripremio: Tim Atlantske inicijative
Iako je nedavno šef srpskog pregovaračkog tima Borislav Stefanović rekao da je kriza na sjeveru Kosova završena i da je srpska strana dobila garancije međunarodne zajednice da neće biti novih pokušaja Prištine da promijeni situaciju na terenu, posljednji događaji ukazuju da još dugo neće biti stvarnog mira na tom dijelu Balkana.
Komandant KFOR-a Erhard Buehler, koji uskoro odlazi s te dužnosti, bio je primoran prije nekoliko dana, nakon što je postignut privremeni sporazum između albanske i srpske strane na Kosovu, ponovo razgovarati s mještanima Prilužja u općini Vučitrn, koji su protestirali zbog početka gradnje mosta koji bi ovo većinsko srpsko selo povezao s albanskim s druge strane rijeke Sitnice.
Srbi su ipak odustali od najavljene blokade lokalnog puta koji selo povezuje sa susjednim većinskim srpskim selom Plemetina i magistralnim putem Priština – Kosovska Mitrovica.
Sporan i most
Mještani strahuju da bi izgradnja mosta značila početak dodatnih nevolja za oko 2.500 stanovnika Prilužja u kome je smještena srpska općina Vučitrn. Izgradnju mosta preko rijeke Sitnice finansira kosovska vlada. Jedan dio radova izvodit će pripadnici inžinjerijske jedinice kosovskih sigurnosnih snaga.
I ovaj slučaj dokazuje koliko je nepovjerenje i danas na Kosovu, premda je Stefanović poslije dramatičnih događaja krajem jula izjavio kako je kriza završena i da je vrijeme za ulazak u dijalog.
„Vjerujem da ćemo uspjeti da riješimo problem carinskih pečata, iako je to potpuno odvojeno pitanje od administrativnih prijelaza. To je naša crvena linija. Ne možemo dozvoliti da Priština uspostavi svoje institucije na sjeveru, niti da država Srbija bude istjerana sa Kosmeta“, rekao je Stefanović za beogradski „Blic“.
Ranije je Stefanović poručio Srbima sa sjevera Kosova da ni po koju cijenu ne napuštaju svoje kuće, jer bi njihov odlazak značio i konačno povlačenje Srbije s tog prostora. Stefanović je pozvao i na suzdržavanje od incidenata, ali taj poziv se nije odnosio i na povlačenje s barikada.
„Onemogućeno je uspostavljanje prištinskih institucija na sjeveru. Ako neko prekrši sporazum, vratit će se barikade“, rekao je Stefanović.
Govoreći o sljedećoj rundi pregovora s predstavnicima Kosova u Bruxellesu 5. septembra, Stefanović je rekao da će srpska strana po pitanju carinskih pečata prihvatiti rješenje koje ne prejudicira, kako je kazao, tzv. državnost Kosova i nema njihove simbole.
„Rješavanjem tog pitanja riješit će se i promet robe i onemogućiti Priština da nastavi s embargom. Ovo je borba koja se mora dobiti glavom, ne srcem“, naveo je Stefanović.
Ljajićevo upozorenje
Stefanović je rekao da postignutim sporazumom s KFOR-om srpska strana nije dobila sve što je htjela, ali da se država Srbija legitimirala kao suverena na Kosovu jer je sporazum postignut sa srpskom državom, a ne s lokalnim organima. No, ministar rada i socijalne politike Srbije Rasim Ljajić smatra da Kosovo sada izbija kao glavni uslov za pristupanje Srbije Evropskoj uniji i da se to građanima mora otvoreno reći.
„Nažalost, obistinile su se moje slutnje da je haški uslov bio samo paravan za Kosovo. To je bilo evidentno dan poslije izručenja Karadžića 2008, kada se na sastanku Savjeta ministara EU u Bruxellesu gotovo nisu ni osvrnuli na to. Kada smo izručili Mladića, odmah su tražili Hadžića. To je svojevrsna hipokrizija koju Evropa demonstrira prema nama“, izjavio je Ljajić.
Navodeći da EU insistira na rješavanju kosovskog pitanja, Ljajić je rekao za beogradske „Večernje novosti“ da to u ovom trenutku nije formulirano kao izbor između Kosova i članstva u Uniji, ali da ne bi smio garantirati da Kosovo neće biti postavljeno kao uslov u kasnijim fazama integracija Srbije. On smatra da je Slobodan Milošević bio posljednji srpski političar koji je mogao diktirati rješavanje kosovskog problema, jer je imao faktičku vlast i na Kosovu, ali da je tada propuštena velika šansa za mnoge povoljnije solucije.
„Da je tada neko Albancima ponudio podjelu, vjerujem da bi se većina izjasnila za to. Sad imamo nove okolnosti i spominjanje podjele je potpuno kontraproduktivno“, zaključuje Ljajić.
On ocjenjuje da Beograd ne treba javno da govori o bilo kom konačnom rješenju za Kosovo, jer su mu pozicije slabe, pa se čak i najbolje ideje u startu osujećuju. I Ljajić je svjestan da Srbija treba da nastavi pregovore sa EU, da učini sve da poboljša kvalitet života ljudi na Kosovu, da ih zadrži tamo, jer je samo zahvaljujući njima ta država u poziciji da pregovara. Napomenuo je i da bi Srbija morala kazati da članstvo u Evropskoj uniji ostaje vanjskopolitički prioritet i da tu nema dileme.
„Ne bi bilo pametno da se konfrontiramo s Evropom. Ipak, postoje i neke crvene linije ispod kojih ne možemo da idemo“, dodao je.
U javnost polako izlaze i detalji o tzv. supstancijalnoj autonomiji, koju, kako se navodi, pripremaju u Evropskoj uniji. Međunarodni predstavnici predložili su kosovskim institucijama da osiguraju specijalni status za sjeverni dio Kosova, izjavili su diplomatski izvori za prištinski dnevnik “Zeri”, ističući da je i Beograd upoznat s ovim prijedlogom. I “Koha Ditore” navodi da u EU pripremaju plan za sjever Kosova po kojem bi srpske općine imale jedan zajednički mehanizam pomoću kojeg bi same odlučivale, a dobile bi i stepen finansijske samostalnosti. List navodi da će drugi detalji, kao što su dokumenti, tablice, sudovi i ostali problemi, biti riješeni dijalogom Beograda i Prištine uz posredovanje EU.
Prema preliminarnom dogovoru o rješenju krize na sjeveru Kosova, koji su početkom augusta postigli komandant KFOR-a Erhard Buehler i predstavnici Srbije Borislav Stefanović i Goran Bogdanović, međunarodne snage bi do sredine septembra, a ako je potrebno i duže, kontrolirale granične odnosno administrativne prijelaze Brnjak i Jarinje.
Prema saopćenju Glavne komande KFOR-a u Prištini, nacrt dogovora predviđa da trenutni sistem kontrole na prijelazima Jarinje i Brnjak ostane isti do sredine septembra i ako bude potrebno da se to i produži. KFOR ima komandu na prijelazima i kontrolira procedure. Dogovoreno je i da automobili, kamioni do tri i po tone težine i kamioni koji prevoze humanitarnu pomoć, uključujući hranu, mogu proći nakon provjere identiteta i pretresa u potrazi za oružjem.
Premijer Kosova Hashim Thaci izjavio je da je postignut dogovor s KFOR-om o očuvanju novonastale situacije na graničnim prijelazima 1 i 31, Brnjak i Jarinje. Thaci je kazao da sve odluke Vlade Kosova ostaju na snazi i da će one biti primijenjene, što znači da i dalje važe recipročne trgovinske mjere sa Srbijom i kontrola granica.
„Kosovo je uspjelo da svoje granice stavi pod kontrolu, a to garantira cijela međunarodna zajednica, koja je u potpunosti posvećena teritorijalnoj cjelovitosti i uspostavljanju reda i zakona na cijeloj teritoriji Kosova“, kazao je Thaci.
Donacija EK za granične prijelaze
Njegove riječi potvrđuje i odluka Evropske komisije da Kosovu dodijelili opremu za rad granične policije, vrijednu 1,1 milion eura. Evropska komisija je saopćila da je donacija realizirana u okviru projekta „EU oprema za kosovsku graničnu policiju“.
„Granične vlasti instalirale su komunikacioni sistem koji je veoma sličan šengenskom sistemu i primile su opremu za kontrolu granice“, navodi se u saopćenju i dodaje da će upotreba ovog sistema omogućiti lakše pronalaženje i otkrivanje kriminalaca.
Ministar unutrašnjih poslova Kosova Bajram Rexhepi rekao je da je ova pomoć Evropske komisije bitna u boljoj primjeni zakona, te da je realizacija projekta „važan korak za Kosovo ka liberalizaciji viza i evropskim integracijama“.
Sjedinjene Američke Države također su pozdravile postignutu saglasnost KFOR-a sa dvjema vladama – Kosova i Srbije. Pomoćnik državnog sekretara Thomas Countryman je izjavio da cijeni činjenicu što su Beograd i Priština izrazili spremnost da riješe situaciju dok su se vodili razgovori o tome.
„Želim zahvaliti KFOR-u koji je uradio nevjerovatan posao tokom posljednje dvije nedjelje u ispunjavaju svog mandata te u očuvanju mirnog i sigurnog ambijenta na Kosovu. Želim zahvaliti EU za njegov važan doprinos oko ove saglasnosti i u smirivanju situacije“, kazao je Countryman.
Po njemu, saglasnost omogućava nekoliko stvari: smiruje situaciju između dvije strane, važna je u očuvanju mirnog i sigurnog ambijenta na Kosovu, dozvoljava ne samo KFOR-u nego i ljudima na Kosovu slobodu kretanja, što je osnovni princip za koji se zalažu SAD i EU, kao i da je u skladu s potrebom uspostavljanja reda i zakona na cijelom Kosovu.
Vlada Kosova je odlučila krajem jula da na osnovu reciprociteta, zato što Srbija ne priznaje pečat kosovske carine, uspostavi embargo na uvoz robe iz Srbije. Navedeno je i to da je Vlada Kosova „donijela odluku o primjeni recipročnih mjera kao odgovor na blokadu izvoza s Kosova od strane Srbije“.
Odluka o zavođenju embarga je, piše dalje, posljedica „neuspjeha u postizanju sporazuma o priznavanju carinskih pečata Kosova i o slobodnoj trgovini“. Do toga je došlo odgađanjem šeste runde pregovora Prištine i Beograda za septembar, koji se vode u Bruxellesu uz posredovanje Evropske unije. Prema nezvaničnim podacima, vrijednost robe koja se na Kosovo izveze iz Srbije godišnje je iznosila oko pola milijarde eura.
Mjere reciprociteta su stavljene na snagu i prema Bosni i Hercegovini, a carinska taksa za uvoz robe iz naše zemlje na Kosovo iznosi od sada 10 posto. Vlada Kosova od 20. jula primjenjuje odluku o uvozu carina za bh. proizvode jer, kako stoji u obrazloženju, ni Bosna i Hercegovina, kao ni Srbija, ne priznaje pečate kosovske carine. Uvođenje carine značit će milionski gubitak za bh. izvoznike, jer će ovo učiniti nekonkurentnom robe iz Bosne i Hercegovine.
Naša zemlja je samo u prvih šest mjeseci ove godine izvezla robu u vrijednosti od 80 miliona eura, koliki je do sada bio godišnji izvoz na Kosovo. Radi se o jedinoj zemlji s kojom je Bosna i Hercegovina imala suficit.
Podjele i oko Palestine
Rasplamsavanje najnovije krize na Kosovu dovelo je i do novih političkih sukobljavanja u Bosni i Hercegovini. Odranije je poznato da u Bosni i Hercegovini ne postoji konsenzus oko priznanja Kosova. Odluku o tome donosi Predsjedništvo BiH, koje se još u prethodnom mandatu saglasilo samo oko toga da se pitanje kosovske nezavisnosti neće tako brzo naći na dnevnom redu. Jasno je i kako bi izgledalo glasanje u Predsjedništvu BiH. Za nezavisnost Kosova, kako danas stvari stoje, dignuli bi ruke članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić, dok bi Nebojša Radmanović glasao protiv. Kosovo nije jedina tema o kojoj ne postoji jedinstven stav državnog vrha Bosne i Hercegovine. Nedavni dolazak palestinskog predsjednika Mahmuda Abbasa u Sarajevo, koji je pokušao izlobirati podršku za nezavisnu Palestinu, pokazao je da ni u ovom slučaju ne postoji jedinstveno mišljenje u Bosni i Hercegovini.
„Ovakve odluke na sjednicama Predsjedništva se donose konsenzusom, i tu nema nikakve dileme. Svi predstavnici RS-a u institucijama Bosne i Hercegovine su za trajan mir, ali taj mir može biti trajan samo pod uslovom da se postigne bilateralni sporazum između Izraela i Palestine. Svaka jednostrana odluka može dovesti u pitanje mir na tom području“, rekao je prije nekoliko dana u Banjoj Luci Radmanović, naglasivši da u Bosni i Hercegovini moramo posebno voditi računa o jednostranim priznanjima, očito aludirajući na Kosovo, zbog vlastitih iskustava i problema koje imamo u regiji.
No, neutralan stav Bosne i Hercegovine o Kosovu mogao bi doći u iskušenje tokom skore rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a, čija je Bosna i Hercegovina nestalna članica, o situaciji na Kosovu i zahtjevima Srbije u pogledu stabilizacije prilika na tom području.
Zanimljivo je da predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra kako je podjela Kosova, kojom bi sjeverni dio ostao u Srbiji, a preostala srpska područja u južnom dijelu dobila određenu autonomiju, uz reguliranje statusa vjerskih objekata SPC-a, rješenje koje bi donijelo dugoročnu stabilnost. Dodik ističe da podržava Srbe s Kosova i da je spreman podržati svako rješenje za Kosovo u kome Srbija ne bi bila ponižena i potcijenjena i koje bi Beograd prihvatio.
„Svidjelo se to nekome ili ne, na Kosovu funkcioniše vlast koju podržavaju SAD i veliki broj zapadnih zemalja, a do konačnog rješenja tog problema može se doći stabilizujućim i destabilizujućim metodama“, rekao je Dodik za „Pres RS“.
On je naglasio da bi princip podjele donio stabilnost cijeloj regiji.
„Drugi način je destabilizujući, i to je ovo što radi kosovski premijer Hashim Thaci uz podršku međunarodnih predstavnika koji ne daju Srbima pravo da se brane. Međunarodna zajednica nije bila pravedna prema Srbima, ali mi moramo da razgovaramo sa njima, i moja podrška je na strani Srba i svih koji tamo pate Mi u Srpskoj sebe smatramo dijelom nacionalnog korpusa na Balkanu. Živimo u Republici Srpskoj, ali smo zainteresovani za sudbinu Srba na Kosovu i dajemo im podršku“, zaključio je Dodik, vidjevši u podjeli Kosova šansu da realizira ideju o podjeli Bosne i Hercegovine i secesiji Republike Srpske.
Dodik je ovih dana izjavio i da Bosna i Hercegovina nikada neće priznati Kosovo.
„Odluku o priznanju Kosova treba da donese Predsjedništvo BiH. Da bi se takva odluka donijela, potreban je konsenzus, a ukoliko bude preglasavanja član Predsjedništva BiH iz RS-a pokrenut će pitanje vitalnog nacionalnog interesa“, rekao je.
Kazao je i da je Kosovo mimo međunarodnog prava proglasilo nezavisnost, napomenuvši da iza toga stoje velike sile.
„Negativni scenario koji je nekada smišljen prema Srbima ostvaruje se na gotovo identičan način, jer ova dešavanja na Kosovu smo mogli vidjeti u završnim danima postojanja autonomne oblasti Istočna Slavonija i Baranja, kao i u BiH kada je RS imala na granicama svoju policiju i koja je prijelaze ustupila zajedničkim službama koje su formirane suprotno Dejtonskom mirovnom sporazumu“, dodao je Dodik.
I profesor sociologije na Univerzitetu u Banjoj Luci dr. Ivan Šijaković potvrđuje za Atlantsku inicijativu da se posljednja kriza na Kosovu odražava negativno na Bosnu i Hercegovinu. On smatra da su sada došle do izražaja mnoge okolnosti, stanja, pretpostavke poput pitanja spornih granica i prijelaza koje mogu da djeluju na dosta širem prostoru nego što su Srbija i Kosovo.
„U prethodnom periodu se vjerovalo da se to malo stišalo, ali sada se opet postavlja pitanje da mogu da se jave apetiti i na drugim prostorima zapadnog Balkana. Znate da je ovo jedno rovito područje gdje svako od drugih može da kaže zašto ne bismo i mi potražili neku vrstu više autonomije, vlastite neke slobode. Taj zahtjev može da postavi Sandžak, Republika Srpska, sjeverni dio Crne Gore, zapadni dio Makedonije. Svako može da vidi da je problem nedovršenih, neutvrđenih granica, stvar koja zavisi od okolnosti ili od međunarodne situacije, krize ili nečega drugoga, a ne od međusobnog dogovora, dijaloga, tolerancije, razumijevanja i tome slično. Dakle, uvijek se može postaviti pitanje zašto se ne bi primijenilo malo sile kada vidimo da to prolazi“, veli Šijaković.
Kaže i da se Bosna i Hercegovina nalazi u specifičnoj i nezgodnoj situaciji, „jer jedan dio BiH, posebno Republika Srpska, ima drugačiji odnos prema tome nego što bi se imalo možda u nekoj potpuno drugačijoj situaciji da nemate tu vrstu etničke solidarnosti koja postoji između RS-a i Srbije“.
„I tu je sada problem. Stalno se pritiska na Bosnu i Hercegovinu da i ona bude među zemljama koje će priznati nezavisnost koju je Kosovo proglasilo, a sa druge strane to se ne može uraditi jer je potreban konsenzus unutar BiH. Ovo može da bude stalni izvor spora ili unutrašnje trgovine između političkih snaga u BiH da vi na jednoj teritoriji ne možete da napravite dvije države, u ovom slučaju Kosova i Srbije, za šta ja mislim da je moguće i što će, vjerovatno, Palestina i Izrael potvrditi na jednoj palestinskoj zemlji. To je sada taj problem koji izaziva neke dublje asocijacije“, veli Šijaković.
Uvjeren je i da bi za Bosnu i Hercegovinu bilo najbolje da zadrži neutralan stav, bez, kako kaže, posebnog miješanja i navijanja za ove ili one, niti priznavanja Kosova dok to, eventualno, ne učine svi, odnosno vjerovatno jednog dana i sama Srbija. Pritom bi se, smatra Šijaković, s pozicije mirnog i neutralnog stava pozivalo da je najbolje rješenje ono koje u međusobnom dogovoru postignu Beograd i Priština, ili Srbija i Kosovo, uz međunarodnu asistenciju.
Prof. dr. Asim Mujkić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu ističe da je, najopćenitije govoreći, posljednja kriza na Kosovu nastavak srpske politike destabilizacije šire regije, koristeći se već viđenim mehanizmima tzv. balvan revolucije, kojima smo svjedočili devedesetih godina.
„Mislim da se takav vid djelovanja, kojemu u temelju leže etnoteritorijalni zahtjevi, prilično negativno odražava na situaciju u Bosni i Hercegovini, jer se kroz instalaciju marionetske vlade RS-a pokušava skrenuti pažnja na srpski problem i postići određeni ustupci vezano za budućnost statusa Kosova, koji je po mom sudu riješen. Kosovo je suverena i nezavisna država. Kako se i očekivalo, preko institucija i predstavnika iz RS-a opstruira se ne samo funkcionalnost bh. države nego i donošenje ključnih odluka koje suverena država ima zadatak da donese, kao što je priznavanje drugih država, odnosno ispoljavanje svog mišljenja na Vijeću sigurnosti UN-a, što se vidi ne samo na Kosovu nego i na pitanju Palestine. Ta politika je u konačnici osuđena na propast, jer je destruktivna. Izbjegava se suočavanje sa stvarnošću, a to izbjegavanje, prije svega srpskih političara i političke elite u posljednjih 20 godina, odnijelo je stotine hiljada nedužnih života“, kaže Mujkić.
Prostor se sužava
Bosna i Hercegovina će, uvjeren je Mujkić, biti prva zemlja koja će priznati Kosovo kao nezavisnu državu nakon što to učini Srbija.
„Beograd će priznati Kosovo. Sve je manji prostor za neki manevar kada je u pitanju srpska politička elita. Put ka EU integracijama bezuvjetno podrazumijeva priznanje Kosova, samo se sada traži način kako to učiniti najbezbolnije po postojeću političku garnituru u Srbiji. Mislim da govorimo o narednih nekoliko godina kada će se to konačno i desiti“, veli Mujkić.
Konkretne koristi od toga su opipljive. Srbija će otkloniti možda i najveću prepreku za članstvo u Evropskoj uniji, a otvorile bi se obilate mogućnosti za ekonomsku saradnju zemalja u jugoistočnoj Evropi. Uostalom, to najbolje znaju privrednici iz Hrvatske koji su, nakon kosovskih „sankcija“ Srbiji i Bosni i Hercegovini, iskoristili nenadanu priliku da višestruko povećaju izvoz svojih proizvoda na Kosovo.
Međutim, odnosi se dodatno kompliciraju i najavom srbijanskog šefa diplomatije Vuka Jeremića da će Srbija u septembru priznati Palestinu, očekujući da će u tom slučaju dobiti pomoć arapskih zemalja u vezi s nepriznavanjem Kosova, čime bi se po prvi put nacionalni interesi Srbije i vladajućih političara u entitetu Republika Srpska razišli. Uostalom, i Moskva je za palestinsku nezavisnost, a poznato je da Srbija i Rusija djeluju koordinirano u pitanjima koja bi mogla da odrede sudbinu Kosova. Zato ne bi čudilo ni da se Radmanović ubrzo predomisli.
