Šta znači seksualno uznemiravanje, kako ga prepoznati i kako reagovati, koliko rodne predrasude u pravosuđu nanose štetu pri sudskim procesima i zbog čega je važno o svemu glasno i jasno govoriti, za Graciju objašnjavaju sutkinja Svjetlana Milišić-Veličkovski, sudac Duško Miloica te Majda Halilović iz Atlantske inicijative
Udruženje građana Atlantska inicijativa iz Sarajeva je nevladina i neprofitna organizacija za promicanje evroatlantske ideje u BiH i podršku naporima za integraciju BiH u NATO i EU. Projekat “Rod i pravosuđe u Bosni i Hercegovini”, koji ovo udruženje provodi uz podršku Ambasade Kraljevine Švedske u BiH, ušao je u novi fazu. “Dosad smo bili fokusirani na pravosudni odgovor na nasilje u porodici, na uvođenje smjernica za prevenciju seksualnog uznemiravanja i na identificiranje i prevazilaženje rodnih predrasuda u primjeni prava”, govori Majda Halilović, voditeljica odjela za istraživanja u Atlantskoj inicijativi.
U novom projektnom ciklusu, iz Atlantske inicijative najavljuju angažman na razvoju praksi i znanja, naročito na jačanju vještina sudija i sutkinja da kritički analiziraju, razvijaju i unapređuju sudsku praksu kad je u pitanju nasilje u porodici i da to postane stalna aktivnost u pravosuđu. “Sada ulazimo u analizu slučajeva silovanja i već u decembru počinjemo rad s panelom profesora i sudija na detaljnom ramatranju ovih slučajeva i cijele problematike, a kasnije na razvoju edukacijskog kurikuluma i provođenju edukacija iz ove oblasti.” Projekat “Rod i pravosuđe” ima za cilj da poveća kapacitete sudija/sutkinja i tužilaca/tužiteljica da efikasno integrišu rodna pitanja u svoje procedure i prakse te da pruže nediskriminatorne pravosudne usluge. Projektom se takođe želi ojačati uloga žena u pravosuđu, posebno na nivou donošenja odluka. Projekat bi trebalo da pomogne ostvarivanju jednakog pristupa pravdi za žene i muškarce, dječake i djevojčice. Na ovom projektu vrijedno radi Gender tim Atlantske inicijative, koji, uz doktoricu sociologije i socijalne politike Majdu Halilović, čine još i Maida Čehajić-Čampara, edukatorica u oblasti ravnopravnosti spolova i projektna koordinatorica, istraživač Aner Zuković, magistar politologije, te pravna savjetnica Nejra Veljan, diplomirana pravnica i magistrica sigurnosnih studija.
Holivudska afera Stalni partneri na ovom projektu su Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, Centri za edukaciju sudija i tužilaca u RS-u i FBiH, šest javnih pravnih fakulteta, Udruženje žena sudija u BiH, te sudovi i tužilaštva. “Rad je baziran na provođenju naučnih istraživanja koja služe za unapređenje sudske prakse, razvoju edukacijskih materijala i provođenju edukacija, te na jačanju institucionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost”, dodaje naša sugovornica, napominjući kako su u Atlantskoj inicijativi, zajedno sa VSTV-om i drugim partnerima u pravosuđu, razvijeni sveobuhvatni mehanizmi za prevenciju seksualnog uznemiravanja.
Svjedočimo, napominje Majda Halilović, aferi o seksualnom uznemiravanju koja potresa Hollywood, a u kojoj su brojne glumice otkrile da ih je Harvey Weinstein, jedan od najmoćnijih holivudskih producenata i osnivač filmske kuće Miramax, seksualno uznemiravao i zlostavljao. “Njihove priče pokazuju kolika šteta je nanesena žrtvama, ali postaje nam jasno i to da se seksualno uznemiravanje temelji na opasnom i brutalnom ispoljavanju moći koje ne smije imati mjesta u današnjem društvu.” Nažalost, u našem društvu se o seksualnom uznemiravanju malo ili nikako ne govori, a šutnja ne znači da se ono i ne dešava. “U svakodnevnim razgovorima sa ženama čujemo niz primjera seksualnog ili rodno zasnovanog unemiravanja i skoro svaka žena može podijeliti iskustvo kojem je bila izložena ili kojem je svjedočila, a koje je u najmanju ruku nepristojno i uvredljivo. Međutim, reći nekome da su određene šale, aluzije ili vicevi neprihvatljivi, nije jednostavno, naročito ako vlada klima prihvatanja ili odobravanja takvog ponašanja na radnom mjestu”, objašnjava Majda.
Kod nas se pažnja ne posvećuje ni prevenciji seksualnog uznemiravanja iako je opštepoznato da se djelovanjem na shvatanju šta je seksualno uznemiravanje i koje posljedice nosi može dosta poboljšati atmosfera na radnom mjestu i tako spriječiti situacije koje narušavaju profesionalne odnose. “Nadamo se da će i druge institucije i privatne firme raditi na prevenciji seksualnog uznemiravanja, mi ćemo u Atlantskoj inicijativi sa svima rado podijeliti naša znanja o tome.” Razbijanje predrasuda u porodičnom pravu Ujedno, počinje i rad na identificiranju problema i predrasuda u porodičnom pravu, naročito u predmetima razvoda i povjeravanja djece. “Ovo je oblast prava u kojoj se tradicionalno procjenjuju uloge muškaraca i žena i njihovog odnosa prema djetetu. Naravno, važnu ulogu igra i to šta jedan sudija ili sutkinja smatra da je prihvatljivo ponašanje za majku a šta za oca. Nerijetko nailazimo na očekivanja da majka treba puno više da daje i da bude puno više posvećena djetetu i porodici da bi je društvo smatralo dobrom majkom.
To shvatanje je reflektovano i u sudskim odlukama u kojima se djeca u velikoj većini povjeravaju majkama, a nakon razvoda očevi provode dosta ograničeno vrijeme sa djecom.” Onima koji se bave pitanjima ravnopravnosti smeta praksa u kojoj se legitimizira pojava da očevi ne moraju s djecom provoditi ni približno onoliko vremena koliko i majka, jer može biti potencijalno nepravedna i prema muškarcima i prema ženama i prema djeci te dodatno ojačati rodne predrasude. “U svim ovim oblastima važna je saradnja akademije i prakse. To znači da će studenti imati priliku da uče i od praktičara i da teoriju povezuju sa izazovima u praksi, a da će sudska praksa biti obogaćena naučnim istraživanjima i analizama koju nam donose teroretičari i istraživači prava”, govori Majda Halilović.
O ovoj gorućoj temi razgovarali smo i sa sutkinjom Kantonalnog suda u Sarajevu Svjetlanom Milišić-Veličkovski, koja je ujedno i savjetnica za seksualno uznemiravanje te edukatorica za ravnopravnost spolova u pravosuđu. Ona kaže kako se u slučaju seksualnog uznemiravanja ne radi toliko o tabuu koliko o zanemarenom društvenom problemu koji se ne smatra dovoljno značajnim i ozbiljnim. “Svakodnevno smo svjedoci raznih vidova ponašanja koji predstavljaju flagrantne primjere seksualnog uznemiravanja, ali se oni podnose i prihvataju, kako od žrtve, tako i od okoline, kao uobičajeno, normalno i potpuno prihvatljivo ponašanje. Posebno je značajno raditi na iskorjenjivanju ovakvih navika i običaja u radnom okruženju, u obrazovnim institucijama, kao i u drugim sredinama koje podrazumijevaju hijerarhijsku ljestvicu ili poziciju moći jedne strane.” Sutkinju smo pitali i postoji li statisika o tome koliko slučajeva seksualnog uznemiravanja uopšte bude prijavljeno te kako se procesuiraju.
“Upravo početkom oktobra je Osnovni sud u Banjaluci izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci jednom nastavniku srednje škole zbog seksualnog uznemiravanja učenica. Međutim, generalno govoreći, broj prijavljenih slučajeva, kako u sudskim postupcima, tako i u eventualnim disciplinskim i drugim postupcima koji se vode kod poslodavaca, izuzetno je mali. Prema informacijama Agencije za ravnopravnost spolova iz 2014., u cijeloj BiH u krivičnim postupcima procesuirano je samo 11 slučajeva.” Treba imati u vidu, kaže sutkinja Milišić-Veličkovski, da seksualno uznemiravanje predstavlja krivično djelo, ali da se sudska zaštita može tražiti i u građanskom postupku, bilo zahtjevom da se prestane sa uznemiravanjem, bilo zahtjevom za naknadu štete. “Ovakvih tužbi u građanskim postupcima, koliko mi je poznato, dosada nije bilo.” Dugotrajno i složeno suđenje Činjenica je, navodi Milišić-Veličkovski, da se uznemiravane osobe teško odlučuju na pokretanje sudskog postupka, jer su ti postupci dugotrajni i složeni, seksualno uznemiravanje je teško dokazati, a sama osoba koja je bila žrtva neželjenog ponašanja je često izložena osudi javnosti usljed stereotipnog stava da je takvo ponašanje sama izazvala. “Zbog toga se ove osobe mire sa postojećom situacijom te nastavljaju trpjeti uznemiravanje.” Zakon o ravnopravnosti spolova definiše seksualno uznemiravanje kao “svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.
Slične definicije sadrže i Zakon o zabrani diskriminacije, kao i zakoni o radu. “Često ni žene ni muškarci ne razumiju u potpunosti šta tačno predstavlja seksualno uznemiravanje, pa je zbog toga uobičajeno da se i ozbiljni razgovori ili edukacije o ovoj temi okreću na šalu, uz izražavanje bojazni da žene i muškarci ubuduće više neće moći jedno drugom uputiti ni kompliment niti ispričati vic. Ovakvi ‘strahovi’ su, naravno, neopravdani”, objašnjava sutkinja Milišić-Veličkovski. U prvom redu, važno je razumjeti da je seksualno uznemiravanje neželjeno ponašanje i da je njegov bitan element taj subjektivni osjećaj uznemiravane osobe. “Ukoliko ispoljeno ponašanje nije neugodno drugoj osobi, odnosno ukoliko nije neželjeno, ne možemo govoriti o seksualnom uznemiravanju. Moramo, međutim, poći od pretpostavke da je u radnoj sredini svako ponašanje seksualne prirode neželjeno, s tim da se granice određuju u svakom konkretnom slučaju, pa svaka osoba u različitim situacijama treba procijeniti da li svojim ponašanjem stvara uvredljivo ili neprijateljsko okruženje za osobe oko sebe.” Sama radnja kojom se vrši uznemiravanje može se ispoljiti kao fizičko, verbalno i neverbalno ponašanje seksualne prirode. Seksualnim uznemiravanjem se tako smatra kako uvredljiva gestikulacija ili izlaganje slika sa seksualnim sadržajem, tako i slanje seksualno eksplicitnih ili sugestivnih poruka, neželjeno pričanje seksualno obojenih viceva, neželjeni pozivi na sastanke, pitanja i komentari o seksualnom životu, i naravno, neželjeni dodiri, zagrljaji, kao i fizički kontakt ili napad. “Da bi se nečije ponašanje okvalifikovalo kao seksualno uzemiravanje, potrebno je da se radi o ponašanju koje za posljedicu ima povredu dostojanstva druge osobe, odnosno stvaranje zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja.” Skidanje vela tajne Predsjednik okružnog suda u Prijedoru Duško Miloica dugo je posvećen jačanju ravnopravnosti spolova u pravosuđu. Na pitanje kako integrisati rodna pitanja u pravosudne procedure i prakse, sudija Miloica odgovara: “Rodna pitanja se moraju i trebaju ugraditi u pravosudne prakse, a samim tim i u sudske odluke.
Stalnom edukacijom nosilaca pravosudnih funkcija o rodnim pitanjima i predrasudama, podizat će se svijest o postojanju predrasuda o rodu, predrasuda kojih najčešće u potpunosti niko nije svjestan pa ni nosioci pravosudnih funkcija. Garancije za pravično i nepristrasno suđenje su sljedeće: otvorenost uma kada je riječ o ovim pitanjima, stečena znanja, stručna i na nauci zasnovana specijalizovana saznanja te njihova svakodnevna primjena u sudovima.” Rodne predrasude su, govori sudija Miloica, vidljive kod slučajeva nasilja u porodici, u slučajevima silovanja, pokušaja silovanja i seksualnih napada, predmetima razvoda braka, podjele imovine, povjeravanja djece, predmetma seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja na radu, u radnom pravu, kod nasljeđivanja…
Sudija Miloica govori kako su u pravosuđu donesene Smjernice za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja, skup mjera i aktivnosti preventivnog karaktera kojim su utvrđeni standardi prepoznavanja seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja kao protivpravnog i neželjenog ponašanja sa propisanim postupkom za preventivno djelovanje. “Smjernice su obavezujući dokument za sve zaposlene u pravosuđu i jedan su od rijetkih, ali vrlo značajnih preventivnih dokumenata u BiH u borbi protiv seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja na radnom mjestu. Smjernice promovišu takvo ponašanje na radnom mjestu gdje se prema svim zaposlenim postupa sa poštovanjem i dostojanstvom, s jedne strane, te omogućava zaposlenim rješavanje problema neželjenog ponašanja na povjerljiv način putem internih procedura za preventivno djelovanje, s druge.”
Ipak, jedna od najvažnijih stvari koje treba gajiti jeste svijest o tome da se slučajevi seksualnog uznemiravanja trebaju prijavljivati. “Većina žrtava misli da je to uznemiravanje prihvatljivo, dozvoljeno, pa i normalno, a što je posljedica needuciranosti, neznanja, stava okoline da je takvo ponašanje dozvoljeno”, kaže Sudija Miloica. “Naravno da postoji niz aktivnosti kako državnih, tako i nevladinih udruženja, ali je to još uvijek nedovoljno s obzirom na rasprostranjenost ovog problema.
Ovaj problem je prisutan u cijelom svijetu, što dodatno govori o njegovoj ozbiljnosti. Žrtve su većinom žene, a rjeđe muškarci. Žrtvama se mora pružiti pomoć za koju, nažalost, nemamo dovoljno obučenog i stručnog kadra, a što je prvi korak u borbi protiv seksualnog uznemiravanja. Edukacija kroz sistem obrazovanja, od najranije dobi, neizostavan je uslov za prevenciju i stvaranje svijesti za blagovremeno uočavanje i prijavljivanje, a time i procesuiranje seksualnog uznemiravanja kao neprihvatljivog ponašanja. Uloga skidanja ‘vela tajne’ s ovakvih tema, kako elektronskih tako i printanih medija je više nego značajna.”
Izvor: gracija.ba foto: gracija.ba
