Fenomen nasilja u porodici je toliko eskalirao da je konačno, unazad nekoliko godina, prepoznat kao ozbiljan društveni problem, te mu se počinje posvećivati dužna pažnja. Međutim, analizirajući poduzete aktivnosti, može se vidjeti da se one uglavnom odnose na žrtve i na njihove životne situacije. Na ovaj način se dodatni teret stavlja na žrtve, da se zaštite, da poduzmu nešto i da na taj način poprave kvalitetu svog života i/ili produže život. Ovakav pristup na jedan vrlo suptilan način može imputirati krivnju žrtvi. S druge strane, jako malo, gotovo ništa nije urađeno s ciljem promjene ponašanja počinilaca. Čak i pri implementaciji nekih aktivnosti usmjerenih na počinioce nasilja u porodici, bilo da se radilo o različitim programima ili usmjerenim penološkim tretmanima, gotovo ništa od urađenog se nije pokazalo uspješnim.
mr. sc. Mirela Mujagić, psihologinja
Knjiga Toksična ljubav: razbijanje obrazaca ovisnosti o nasilju u porodici autora Indire Haračić-Nović i Deana Quirkea će svojom stručnom i analitičkom metodologijom biti od velike koristi ne samo struci nego i javnosti, odnosno svim zainteresiranim čitateljima, bili oni posmatrači, žrtve ili počinioci nasilja u porodici. Sa zadovoljstvom možemo pozdraviti ovo štivo kao stručno-teorijsko djelo koje, iako predstavlja naučni rad iz domena psihološko-socioloških naučnih disciplina, nadilazi okvire stručne literature i preobražava se u lako prijemčivu knjigu koja dekonstruira do sada teoretski zanemarivane a k tome i paradoksalno konstantne psihološke uzroke pojave zlostavljanja unutar najvažnije ćelije društva. Knjiga ujedno ukazuje i na nužnu potrebu revalorizacije društvene percepcije i sintagme nasilje u porodici, ali i pojmova žrtva i zlostavljač (nasilnik), te nam tako na vrlo razumljiv ali i stručno utemeljen način ukazuje na nužnost pravovremenog prepoznavanja ovisničkih obrazaca zlostavljanja unutar sfere porodičnog nasilja, te razbijanja patrijarhalnih dogmi duboko ukorijenjenih u „moderno“društvo, a koje su zasnovane na postulatu da je nasilje u porodici „porodični problem“.
Autorica Indira Haračić-Nović je klinička psihologinja kojase dugi niz godina bavi kliničkom praksom i kliničkim savjetovanjem. Također je autorica brojnih djela iz područja studija traume povezane s ratom i izbjeglištvom. U toku svoje bogate karijere bavila se savjetodavnim radom sa žrtvama torture, silovanja i nasilja. Posebno je zainteresirana za psihoedukacijski pristup u psihoterapijskom radu sa žrtvama traumatskih iskustava. Dean Quirke je edukator i facilitator specijaliziran za dobrobit i očuvanje mentalnog zdravlja muškaraca, posebno se fokusirajući na preventivno obrazovanje i razvoj zajednice. Njegovo područje ekspertize je upotreba bihevioralne nauke i primarnih preventivnih strategija pri osnaživanju dječaka i muškaraca. U svojoj bogatoj karijeri radio je sa zajednicom veterana, osnovao Grupu mladih muškaraca (Young Men’s Group), Program osnaživanja mladih (Empowering Youth), razvio i implementirao Program promjene života (Changing LivesProgram). Govornik je i facilitator na temu ranih strategija intervencije i programa promocije mentalnog zdravlja.
Da li slučajno ili ne, knjiga Toksična ljubav: razbijanje obrasca ovisnosti o nasilju u porodici objavljena je u vrijeme pandemije koronavirusa, u vrijeme kada je zabilježen porast nasilja u porodici širom svijeta. Imajući u vidu fenomenologiju nasilja u porodici, nisu iznenađujući podaci koje dobijamo iz prakse da je porast ovog fenomena posebno evidentan u zemljama koje su bile zahvaćene ratom, zemljama u kojima je populacija doživjela najteže oblike traumatskih iskustava, uključujući ratne strahote i seksualna nasilja, i gdje je PTSP prisutan u velikom broju. Upravo je to i specifičnost našeg područja, mi smo, dakle, zemlja koja je prije gotovo trideset godina doživjela traumatska iskustva rata i koja se još uvijek oporavlja od njegovih nepovoljnih posljedica. Čak i u navedenoj knjizi, iako autori žive u Australiji, neki od njihovih klijenata koje su oni odabrali kao prikaz slučaja osobe su koje su doživjele ratna traumatska iskustva.
Fenomen nasilja u porodici je toliko eskalirao da je konačno, unazad nekoliko godina, prepoznat kao ozbiljan društveni problem, te mu se počinje posvećivati dužna pažnja. Međutim, analizirajući poduzete aktivnosti, može se vidjeti da se one uglavnom odnose na žrtve i na njihove životne situacije. Na ovaj način se dodatni teret stavlja na žrtve, da se zaštite, da poduzmu nešto i da na taj način poprave kvalitetu svog života i/ili produže život. Ovakav pristup na jedan vrlo suptilan način može imputirati krivnju žrtvi. S druge strane, jako malo, gotovo ništa nije urađeno s ciljem promjene ponašanja počinilaca. Čak i pri implementaciji nekih aktivnosti usmjerenih na počinioce nasilja u porodici, bilo da se radilo o različitim programima ili usmjerenim penološkim tretmanima, gotovo ništa od urađenog se nije pokazalo uspješnim.
Mnogo je objavljene literature na temu nasilja u porodici. Dakle, opravdano bi bilo postaviti pitanje koja je vrijednost i doprinos još jedne knjige. Uvažavajući navedeno, autori ističu činjenicu da je većina literature fokusirana na žrtvu, dok je literatura koja se bavi počiniocima i mehanizmima koji leže u osnovi nasilnog ponašanja vrlo oskudna. Stoga su se autori, pri odabiru načina analize i revalorizacije do sada zanemarenog fenomena nasilja u porodici, fokusirali na obrasce nasilnog ponašanje i njegove skrivene motive, vjerujući da će rasvjetljenje ovog problema omogućiti bolje razumijevanje ponavljajućih obrazaca verbalnog i fizičkog nasilja, što onda može rezultirati efektivnijim načinima razbijanja ciklusa zlostavljanja.
Iako autori naglašavaju činjenicu da nasilje u porodici nije karakteristika samo jednog roda, da i žene mogu biti počinioci ovog oblika nasilja, oni ciljano biraju da se u ovoj knjizi usmjere na muškarce počinioce.
Cilj knjige ni u kom slučaju nije opravdanje niti umanjenje odgovornosti počinilaca ili minimiziranje patnje žrtava, rukopis je usmjeren na razumijevanje mehanizama koji dovode do ovakvih obrazaca ponašanja. Naime, kako očekivati da neko prestane s određenim ponašanjem ako ne razumije odakle dolazi potreba za tim ponašanjem. Dakle, autori se nadaju da će uvid u ponavljajuću strukturu mehanizama koji se nalaze u osnovi nasilnog ponašanja „probuditi“ iskrenu zainteresiranost kod počinilaca, prvenstveno s ciljem da razumiju šta čine svojim porodicama. Ova spoznaja će im olakšati proces donošenja odluke da potraže pomoć i prestanu s nasilnim ponašanjem. Jednako važan cilj je i pomoć žrtvama da razumiju faktore koji pokreću (engl. drive) počinioce na ponavljanje nasilja.
Knjiga se može podijeliti u tri dijela. Prvi dio knjige odnosi se na objašnjenje fenomena nasilja u porodici koji autori povezuju s poremećajima ovisnosti i ponašanjima koja prate ovisnost. U ovom dijelu knjige također se navode razlozi zbog kojih postoji tendencija povećanja učestalosti i intenziteta nasilnog ponašanja. Dakle, autori žele da znaju više o nasilju u porodici, posebno o razlozima zašto nasilje eskalira u intenzitetu i frekvenciji. Iako identificiraju situaciono nasilje (nasilje prouzrokovano konfliktom ili svađom između partnera), fokus je na trajnim obrascima nasilja u porodici (sustained patterns). Nasilje može biti strateško (proaktivno) ili instiktivno (reaktivno), međutim to je oblik zlostavljanja od kojeg žene trebaju zaštitu, čak i dugo nakon što napuste zlostavljačku zajednicu. Bilo proaktivno ili reaktivno, nasilje je uvijek ciklično, i jednom kad počne da se ponavlja samo se povećava u intenzitetu i frekvenciji.
Drugi dio knjige istražuje strategije koje bi mogle biti korisne za razbijanje ponavljajućeg ciklusa nasilja. U ovom dijelu fokus je na psihoedukaciji, stjecanju uvida, rasvjetljavanju različitih dijelova ličnosti, transgeneracijskomprenosu nasilja u porodici, identifikaciji žrtve s počiniocem i faktorima koji mogu doprinijeti prelasku žrtve iz te uloge u ulogu počinioca.
Treći dio knjige bavi se procesom zacjeljivanja i uspostavljanjem zdravijega odnosa. Autori obrađuju zamku nasilja u porodici, manipulativne strategije koje uvjetuju žrtvu da ostane zarobljena u tom nasilnom odnosu, te druge povezane psihološke teme kao što su razlika između muške i ženske psihologije.
U knjizi se postavljaju uobičajena pitanja, počevši od najčešćih: Zašto? Zašto ga nije napustila? Zašto se vraćala ako je jednom otišla? Zašto nije potražila pomoć? Zašto on nju ne pusti da ode kad toliko povređuje njegove osjećaje? Na ova pitanja autori pokušavaju da ponude određene odgovore, čitaoca navode na razmišljanje o mehanizmima, vraćaju se u period odrastanja, povezanost s roditeljima i disfunkcionalnimodnosima u djetinjstvu, nasilju nad djecom i transgeneracijskom prenosu traume. Nadalje, knjiga se bavi analizom ličnosti i razvojem različitih aspekata ličnosti, kao što su aspekti unutrašnjeg djeteta, snažnog muškarca, krhke žene, glupe i bezvrijedne osobe i slično, a koji mogu da upravljaju ponašanjem pojedinca. Neki aspekti ličnosti su nabijeni jakim emocijama, tako da mogu biti ili ljutiti ja ili dobroćudni ja. Jednom kada formiramo određeni aspekt ličnosti, skloni smo privlačenju iskustva koja potvrđuju uvjerenja tog aspekta.
Dio knjige koji je posebno privukao moju pažnju jeste kada autori iznose uvjerenje kako pojedinac može kreirati aspekte ličnosti kao što su ribar ili pušač tako isto može kreirati aspekt ovisnika koji se hrani zlostavljanjem drugih osoba. Ovaj aspekt ličnosti autori nazivaju aspekt zlostavljača. Autori tvrde da većina počinilaca nasilja u porodici nisu psihopate. Oni imaju sposobnost da osjećaju emocije kao što su krivnja, kajanje, empatija i saosjećanje. Znaju razliku između doba i zla. Svjesni su posljedica svog ponašanja, ne samo po žrtvu nego i sebe. Međutim, u vrijeme napada, odnosno nasilnog ponašanja, počinioci su do te mjere usmjereni na zadovoljavanje svoje potrebe, odnosno svoju frustraciju, unutrašnju napetost i bol, koju atribuiraju žrtvi, i jedini način da se oslobode te nagomilane napetosti je da napadnu žrtvu, da se žrtva osjeća slabije, ranjivije, poniženo, povrijeđeno, jadno i bolno. Dakle, u ovom trenutku je proces racionalnog razmišljanja zlostavljača kontaminiran razmišljanjem „aspekta zlostavljača“, tako da se unutrašnji distres doživljava kao rezultat namjernog, lošeg ponašanja partnera, a ne sebe samog. To bi značilo da se aspekt zlostavljača hrani bolom i patnjom svog partnera odnosno žrtve.
Kako bi dekontaminirali racionalni način mišljenja, autori se pozivaju na postulate ranog terapijskog rada koristeći se transakcionom analizom. Oni vjeruju da psihoedukacijakoja uključuje dekontaminaciju racionalnog razmišljanja pojedinca predstavlja osnovu za prevenciju i tretman nasilja u porodici. Kako bi dekontaminirali racionalno razmišljanje, važno je da se osvijestimo da je aspekt zlostavljača taj koji je odgovoran za kontaminaciju i da će on na sve načine nastojati onemogućiti i otežati dekontaminaciju. Dakle, zlostavljač će pokušati da učvrsti uvjerenja pojedinca da je dobro da se ponaša na nasilan način, da postoje opravdani razlozi za nasilje, a sve ovo je zasnovano na tri premise: „ti si napadnut“; „tvoje uzvraćanje napada je opravdano“; „ti ni na koji način nisi odgovoran za nasilje“ (fokus je na identificiranje partnera-žrtve kao odgovorne osobe za nasilje).
Ako počinilac želi da prestane s nasilnim ponašanjem, neophodno je da ispravi vlastite pogreške u razmišljanju, da iz uma eliminira mitove, uvjerenja i iluzije o razlozima i uzrocima zlostavljanja. Važno je da se distancira i sa određene distance promotri ponašanje „zlostavljača“ i osvijesti da je to samo jedan dio njegove ličnosti, i samim tim ne dozvoli da taj dio upravlja njegovim ponašanjem. Distanciranje od zlostavljača ni u kom slučaju ne predstavlja distanciranje od odgovornosti za nasilno ponašanje.
Dakle, neophodno je da osobe koje žele da prestanu snasilnim obrascem ponašanja počnu da promatraju aspekt zlostavljača kao zaseban psihički entitet sa svojim identitetom i agendom. Razlikovanje ovog aspekta ličnosti od sebe samog i objektifikacija istog, promatranje kao zasebne persone, olakšat će izvlačenje aspekta zlostavljača iz nesvjesnog i stavljanje u svjesno. U tom slučaju počinilac može neovisno da opservira misli, uvjerenja, emocije i senzacije koje se javljaju u tijelu kada se aktivira aspekt zlostavljača, i što je još mnogo važnije, može da identificira skrivene namjere zlostavljača.
U knjizi se iznosi teza da – kao i sa drugim aspektima, posebno aspektima ovisnosti, racionalizacija, reeduciranje ili pregovaranje, ne pomažu u rješavanju ovog problema. Nije moguće uvjeriti počinioca da zlostavljanje partnera nije OK. Ukoliko i pokušamo, oni će odgovoriti: Da, ali… Postoje programi koji su usmjereni na promjene ponašanja, isključivo usmjereni na potiskivanje ili kontroliranje ponašanja, međutim oni se nisu pokazali efikasnim. Autori iznose tvrdnju da je jedini način uništavanja aspekta zlostavljača izgladnjivanje do smrti. Dakle, ovaj aspekt može biti oslabljen i izgladnjen do smrti samo ako se uskrate prilike za zlostavljanje ili ako se adekvatno identificira i kazni.
Autori u knjizi nude konkretne alate kako za žrtvu tako i počinioca, kako prepoznati mehanizme koji leže u osnovi nasilja, kako prepoznati razvoj ciklusa nasilja, kako komunicirati s partnerom, kako proraditi traumatska iskustva i slično. Pored postulata transakcione analize koju autori koriste, logika i argumentacija se također može pronaći i u postulatima racionalno emotivno bihevioralne terapije (REBT), terapije pune svjesnosti (MINDFULNESS) i terapije prihvatanja i posvećenosti (ACT).
Dakle, s obzirom na sve navedeno u ovom kratkom osvrtu, može se slobodno reći da ova knjiga predstavlja svojevrstan pionirski rad na polju psihološko-socioloških nauka i da će svakako ostaviti traga kroz evoluciju šire društvene svijesti o nužnosti pravilne prevencije nasilja bilo u porodici bilo u ostalim društvenim sferama. Vjerujemo da će služiti prvenstveno žrtvama i počiniocima nasilja u porodici kao jedan oblik psihoedukacije te profesionalcima koji rade s ovom populacijom, kao i mnogobrojnim „laicima“ kako bi se usmjerila pažnja na stvarni problem savremenog društva.
Uzevši ovu knjigu u ruke, prirodna znatiželja, želja i volja za novim znanjima i razumijevanjem zadržala je moju pažnju i nagnala me da je gotovo u dahu pročitam. Stoga se nadam se će ovaj prikaz knjige probuditi istu želju kod ciljne populacije i motivaciju da je pročitaju i izvuku što više pouka iz nje. Što se tiče profesionalnih teza i tvrdnji iznesenih u knjizi, neka budu prepuštene relevantnoj stručnoj javnosti na potvrđivanje ili opovrgavanje.
Imajući u vidu značaj i rasprostranjenost ovog fenomena u bosanskohercegovačkoj društvenoj zajednici, smatram da bi bilo jako važno navedenu knjigu prevesti na bosanski jezik s ciljem dostupnosti što većem broju čitatelja.
Vjerujem da je ovo prava knjiga objavljena baš u pravo vrijeme i autorima čestitam na ovom rukopisu koji na vrlo razumljiv i pitak način iznose teške sadržaje. Ovu publikaciju preporučujem svima koji na bilo koji način dolaze u kontakt s fenomenom nasilja u porodici, i pritom ne mislim isključivo na profesionalce, već i na sve druge koji su osjetili, direktno ili indirektno, bol prouzrokovanu nasiljem u porodici.
Link knjige.
Izvor: www.tacno.net (30. juli 2021.)
Autor: mr. sc. Mirela Mujagić
