Ana Dominik Rodić,
glavna urednica mKlik Media
Policijska digitalizacija bez zajedničkog pravila
Bosna i Hercegovina ulazi u novu fazu digitalizacije policijskog rada. Kamere koje policijski službenici nose na uniformama, poznate kao body-worn kamere (BWC), postaju dio savremenih sigurnosnih sistema širom svijeta, sa ciljem povećanja transparentnosti, zaštite policijskih službenika i građana, ali i unapređenja dokaznih postupaka.
Međutim, dok evropske države razvijaju jedinstvene standarde koji regulišu način upotrebe ovih tehnologija, Bosna i Hercegovina ih uvodi kroz različite institucionalne pristupe. Iako pojedine policijske agencije razvijaju vlastite interne instrukcije i procedure, pravila se razlikuju među institucijama, zbog čega ne postoji jedinstven standard primjene body-worn kamera na nivou Bosne i Hercegovine.
U Bosni i Hercegovini, gdje nadležnosti dijele kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, Federalna uprava policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, državne policijske agencije i Brčko distrikt, digitalizacija policije razvija se fragmentirano i usporeno. Zbog toga se nameće pitanje ne samo koliko kamera policija posjeduje, nego kako izgleda digitalizacija policije u zemlji bez jedinstvene policijske strukture.
Prvi koraci: Sarajevo i Srednjobosanski kanton
Prvi javno vidljivi koraci uvođenja body-worn kamera u policijsku praksu napravljeni su u Kantonu Sarajevo i Srednjobosanskom kantonu.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo pokrenuo je pilot-projekat korištenja body-worn kamera 2024. godine, a njihova primjena proširena je tokom 2025. godine. Kamere su uvedene kao dio šireg procesa modernizacije policijskog rada, sa obrazloženjem da mogu doprinijeti većoj transparentnosti postupanja policijskih službenika i zaštiti svih učesnik a u policijskim intervencijama.
Prema odgovorima dostavljenim mKlik Media, zvanična primjena body-worn kamera u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona/KSB započela je u novembru 2025. godine nakon ispunjavanja pravnih i tehničkih uslova te provedene obuke policijskih službenika. Ministarstvo navodi da do sada nisu evidentirani proceduralni propusti niti ozbiljniji problemi u primjeni sistema. Za razliku od ova dva primjera, u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine nema javno potvrđenih informacija o sistemskoj primjeni body-worn kamera.
Stanje ćemo jasnije prikazati u infografiku:
Digitalizacija policije u Bosni i Hercegovini: body-worn kamere i druge tehnologije
| Policijska institucija | Body-worn kamere (BWC) | ANPR/LPR sistemi | Video nadzor / kamere | Digitalni kapaciteti | Šta može značiti za građane |
| MUP Kantona Sarajevo | Uvedene (2024 pilot, šira primjena 2025) | U upotrebi | Razvijen sistem video nadzora | Digitalni nadzor saobraćaja i sigurnosni sistemi | Veća mogućnost objektivnog uvida u policijske intervencije |
| MUP Srednjobosanskog kantona | Uvedene tokom 2025. | LPR sistemi | Video nadzor | Kombinacija više digitalnih sistema | Tehnologija kao alat za zaštitu građana i policajaca |
| MUP Zeničko-dobojskog kantona | Nema javno potvrđen BWC sistem | Nema javno potvrđenih podataka | Fiksni i drugi sistemi nadzora | Razvijeni postojeći sistemi kontrole i nadzora | Prostor za buduće standarizovanje digitalne opreme |
| MUP Tuzlanskog kantona | Nema javno potvrđenog sistema | Nema javno potvrđenih podataka | Video nadzor | — | Potreba za javno dostupnim informacijama o digitalizaciji |
| MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona | Nema javno potvrđenog sistema | Nema javno potvrđenih podataka | — | — | Potreba za većom transparentnošću podataka |
| MUP Unsko-sanskog kantona | Nema javno potvrđenog sistema | Nema javno potvrđenih podataka | — | — | Otvoreno pitanje razvoja digitalnih standarda |
| MUP Republike Srpske | Nema javno potvrđen BWC sistem | ANPR/automatska kontrola saobraćaja | Različiti sistemi video nadzora | Digitalni saobraćajni nadzor | Tehnologija može pomoći efikasnosti, ali zahtijeva jasna pravila zaštite podataka |
| SIPA | Nema javno potvrđenog BWC sistema | Nema javno dostupnih podataka | — | Digitalna forenzika i kriminalistički sistemi | Potreba za jasnim standardima korištenja digitalnih dokaza |
| Granična policija BiH | Nema javno potvrđen BWC sistem | Sistemi kontrole vozila i putnika | Nadzor graničnih prelaza | Biometrijske provjere putnika | Digitalni sistemi već postoje, pitanje je upravljanja podacima |
Digitalizacija nije samo body kamera
Body-worn kamere predstavljaju samo jedan dio šire digitalne transformacije policijskog rada. Policijske institucije u Bosni i Hercegovini već koriste različite oblike digitalnog nadzora, uključujući fiksni video nadzor, kamere u vozilima, sisteme automatskog prepoznavanja registarskih oznaka (ANPR/LPR), biometrijske sisteme na graničnim prelazima i druge tehnologije koje prikupljaju i obrađuju podatke.
U Kantonu Sarajevo, pored body kamera, razvijani su sistemi automatskog prepoznavanja registarskih oznaka i naprednog video nadzora.
Republika Srpska nema javno potvrđen sistem body-worn kamera, ali koristi različite oblike digitalnog saobraćajnog nadzora, uključujući ANPR tehnologiju. Zeničko-dobojski kanton također nema javno potvrđen sistem body-worn kamera, ali koristi druge oblike video nadzora i digitalne policijske opreme. Ovi primjeri pokazuju da digitalizacija policije u BiH postoji, ali se razvija kroz različite modele, bez zajedničkog standarda.
Regionalna slika: BiH između evropskih standarda i novih sigurnosnih tehnologija
Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja regiona koja se suočava sa izazovima uvođenja body-worn kamera. Iskustva susjednih država pokazuju da se razvoj policijske tehnologije uglavnom odvija postepeno, uz različite modele primjene i različit nivo javne dostupnosti informacija.
U Srbiji su body-worn kamere uvedene kroz pilot-projekte Ministarstva unutrašnjih poslova, prvenstveno u radu saobraćajne policije. Njihova svrha je dokumentovanje policijskog postupanja, zaštita policijskih službenika i građana, kao i stvaranje objektivnijeg dokaznog materijala. Međutim, kao i u drugim državama, uvođenje kamera otvorilo je pitanja koja prevazilaze samu nabavku opreme – od načina aktiviranja uređaja do upravljanja i zaštite prikupljenih podataka.
Iako javno dostupne informacije ne pokazuju jednaku vidljivost i stepen implementacije body-worn kamera kao u nekim drugim evropskim državama, pitanje njihove primjene u Hrvatskoj otvoreno je kroz perspektivu transparentnosti policijskog rada i zaštite ljudskih prava. U svom izvještaju, Pučka pravobraniteljica Republike Hrvatske istakla je potencijalnu korist body kamera za naknadni uvid u policijsko postupanje, smanjenje rizika od kršenja prava građana, ali i zaštitu policijskih službenika od neosnovanih pritužbi. Istovremeno, naglašena je važnost jasnog uređenja načina korištenja i upravljanja ovim sistemom.
Zanimljiv primjer dolazi iz Irske, države Evropske unije sa razvijenim institucionalnim standardima, koja je body-worn kamere počela uvoditi tek kroz pažljivo dizajniran pilot-proces. Nacionalna policijska i sigurnosna služba Republike Irske An Garda Síochána je 2024. godine pokrenula fazu testiranja body-worn kamera zajedno sa sistemom za upravljanje digitalnim dokazima (Digital Evidence Management System), pri čemu cilj nije bio samo provjera tehničke funkcionalnosti opreme, nego i testiranje načina korištenja, obuke policijskih službenika, procedura i upravljanja snimljenim materijalom.
Ovaj primjer pokazuje da čak i države sa razvijenijim pravnim okvirima ne posmatraju body-worn kamere samo kao pitanje nabavke tehnologije. Ključno pitanje ostaje kako uspostaviti ravnotežu između transparentnosti policijskog rada, zaštite građana i upravljanja velikom količinom osjetljivih digitalnih podataka. Upravo zbog toga, iskustva regiona i Evrope pokazuju da izazov nije samo u tome ko će prvi uvesti kameru, nego ko će razviti sistem koji će osigurati da tehnologija bude praćena odgovornošću i zaštitom ljudskih prava.
Transparentnost ili novi oblik nadzora?
Jedan od glavnih razloga za uvođenje body-worn kamera u policijsku praksu jeste povećanje povjerenja između građana i policije.
Iskustva drugih država pokazuju da sama tehnologija ne rješava pitanja povjerenja i odgovornosti. Nakon ubistva Winstona „Boogieja“ Smitha u Minneapolisu 2021. godine, javnost je oštro kritikovala činjenicu da policijski službenici uključeni u akciju nisu koristili body-worn kamere, zbog čega su se otvorila pitanja transparentnosti, dokazne vrijednosti snimaka i povjerenja u službene izvještaje. Iako ovaj slučaj nije direktno doveo do donošenja jedinstvenog pravilnika na nivou Sjedinjenih Američkih Država, značajno je intenzivirao raspravu o obaveznoj upotrebi body-worn kamera i potrebi za jasnijim pravilima u zajedničkim policijskim operacijama. Ovaj primjer pokazuje da objektivan video zapis može predstavljati važan mehanizam zaštite i građana i policijskih službenika, ali da bez jasnih procedura i nezavisnog nadzora body-worn kamere ne mogu same po sebi garantovati veću odgovornost institucija niti automatski dovesti do većeg povjerenja javnosti.
Za razliku od primjera koji su otvorili ozbiljne rasprave u međunarodnoj praksi, iskustvo MUP-a SBK/KSB pokazuje drugačiju perspektivu. Ovo ministarstvo navodi da su se policijski službenici u potpunosti prilagodili korištenju body-worn kamera, dok kontrole do sada nisu pokazale odstupanja od propisanih procedura. Takvi podaci ukazuju da uspješnost sistema ne zavisi samo od tehnologije, nego i od kvaliteta obuke i jasno definisanih pravila primjene.
Povjerenje građana i policijska tehnologija
Uvođenje novih tehnologija posebno je značajno u društvima gdje postoji potreba za jačanjem povjerenja između institucija i građana. Body-worn kamere mogu imati pozitivan efekat ako građani vjeruju da se snimci koriste transparentno i jednako prema svim stranama.
Međutim, ako građani ne znaju ko kontroliše podatke, koliko dugo se oni čuvaju ili da li se snimci mogu selektivno koristiti, tehnologija koja je trebala povećati povjerenje može proizvesti suprotan efekat. Zbog toga pitanje body kamera nije samo tehničko pitanje nabavke opreme. To je pitanje pravne sigurnosti, zaštite privatnosti i odnosa između države i građana.
Ministarstvo unutrašnjih poslova SBK/KSB navodi da je nakon uvođenja body-worn kamera uočen korektniji odnos građana tokom policijskih kontrola, uz smanjenje konfliktnih situacija. Posebno naglašavaju da je policijski službenik dužan upozoriti građanina da se službeni postupak snima, osim u zakonom predviđenim izuzecima, čime se povećava transparentnost postupanja i predvidivost procesa za obje strane.
Evropski standardi i pitanje BiH modela
U evropskoj praksi korištenje body-worn kamera uglavnom je povezano sa principima zaštite podataka i odgovornosti institucija. Najčešće se primjenjuju pravila koja definišu:
– jasne uslove uključivanja kamere;
– evidenciju pristupa snimcima;
– ograničene rokove čuvanja podataka;
– kontrolu korištenja materijala;
– zaštitu privatnosti građana.
U Evropskoj uniji primjena body-worn kamera sve češće se posmatra kroz princip „privacy by design“, odnosno „zaštite privatnosti ugrađene u sam dizajn sistema“. To znači da zaštita podataka nije naknadna mjera, već sastavni dio tehnologije od samog početka – od jasno definisanih pravila aktiviranja kamere, ograničenog perioda čuvanja snimaka i evidencije o tome ko je i kada pristupio podacima, do tehničkih mjera koje sprečavaju neovlašteno kopiranje ili dijeljenje snimaka. Takav pristup zasniva se na odredbama GDPR-a, prema kojima institucije već u fazi planiranja moraju procijeniti kako nova tehnologija utiče na privatnost građana i prava osoba koje mogu biti snimljene.
Za Bosnu i Hercegovinu ostaje otvoreno pitanje da li će različite policijske institucije razvijati vlastite modele ili će postojati zajednički standardi koji bi osigurali jednak nivo zaštite prava građana.
Kako trenutno funkcioniše pravni okvir u BiH?
Uprkos činjenici da Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon kojim se uređuje korištenje body-worn kamera, njihova primjena nije izvan pravnog sistema. Policijske agencije koje koriste ovu tehnologiju oslanjaju se na kombinaciju internih instrukcija, Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH te odredbi zakona o krivičnom i prekršajnom postupku.
Iskustvo MUP-a SBK/KSB pokazuje da se snimci mogu koristiti kao dokazni materijal isključivo uz poštovanje zakonskih procedura i odluka nadležnog suda, dok je pristup pohranjenim zapisima ograničen na ovlaštene osobe uz evidenciju svakog pristupa. Takav model predstavlja pokušaj uspostavljanja ravnoteže između operativnih potreba policije i zaštite privatnosti građana.
Upravo zbog toga pravna sigurnost ne zavisi samo od postojanja tehnologije, nego i od jasno definisanih procedura pristupa, čuvanja i korištenja digitalnih dokaza.
Tehnologija napreduje brže od pravila
Body-worn kamere nisu izolovana tema. One su dio šireg procesa u kojem policijske institucije uvode nove tehnologije – od sistema prepoznavanja registarskih oznaka do napredne analize podataka. Iskustvo MUP-a SBK/KSB pokazuje da se pojedina policijska tijela već oslanjaju na detaljne interne instrukcije i razvijaju vlastite standarde primjene body-worn kamera. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li će Bosna i Hercegovina u budućnosti razviti zajednički okvir koji bi osigurao ujednačenu zaštitu prava građana, interoperabilnost sistema i jednake standarde upravljanja digitalnim dokazima.
Pitanje usklađivanja tehnologije i zaštite ljudskih prava nije izazov samo za zemlje koje tek uvode body-worn kamere. U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su ove tehnologije već godinama dio policijske prakse, i dalje se provode kontrole koje ukazuju na probleme u njihovoj svakodnevnoj primjeni. Tako je nezavisna Komisija za nadzor policije u Philadelphiji 2026. godine objavila reviziju korištenja body-worn kamera koja je pokazala nedostatke u poštivanju procedura aktivacije kamera od strane policijskih službenika. Ovaj primjer pokazuje da tehnološka oprema sama po sebi nije dovoljna – potrebno je kontinuirano nadgledanje, jasna pravila i institucionalna odgovornost kako bi snimci zaista služili kao mehanizam zaštite građana, a ne samo kao još jedan oblik prikupljanja podataka.
