VasingtonskiSporazumU martu 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, kojim je najprije okončan rat između HVO-a i Armije BiH, te stvorena Federacija BiH. Bio je to prvi korak ka Daytonskom sporazumu i završetku rata u Bosni i Hercegovini. Analitičari i posmatrači društvenih zbivanja u BiH kažu kako je, 20 godina poslije, BiH zaglibila u etnonacionalističkim podjelama, što ima za posljedicu nefunkcionalnu državu, sa oko 45 posto nezaposlenih, masovnim siromaštvom, te raširenim kriminalom i korupcijom.

Prvi marta 1994. godine je u Washingtonu, od strane predstavnikâ bh. Hrvata i Bošnjaka, potpisan preliminarni sporazum, a 30. marta je Ustavotvorna skupština velikom većinom glasova izglasala Ustav Federacije BiH.
 
Washingtonskim sporazumom jeste zaustavljeno ubijanje, rat između HVO-a i Armije BiH, ali je više loših strana tog sporazuma, smatra sociolog sa Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof.dr. Slavo Kukić:
 
“Washingtonskim sporazumom utemeljena je jedna megalomanska državna struktura, koja od 1994.do danas opterećuje građane ovog dijela zemlje, ona proždire silne mase novca“
, ocjenjuje Kukić.

Analitičari bh. društvene zbilje smatraju da je Washingtonskim sporazumom, zapravo, dato zeleno svjetlo za institucionaliziranje etničkih podjela u daytonskoj BiH, smatra Zekerijah Smajić, ugledni novinar, ekspert za evropska pitanja:
 
„Dvadeset godina nemamo svoj vlastiti ustav kojim bi se naša zemlja ustrojila kao savremena, građanska država, koja će biti po svim bitnim elementima ravnopravna i ugledna kao i sve druge države Evrope“,
konstatuje Smajić.

„Jedan moj kolega, koji je radio sa mnom na fakultetu i koji je sada u mirovini, mi je prije koji dan rekao:’Znaš, Slavo, pravo da ti kažem – bilo mi je bolje u ratu nego danas. Kako odoh u penziju, Slavo, ja se osjećam poniženim čovjekom, a bogami sam sve češće i gladan!’”, kaže Kukić.

Tako posmatrači bh. zbilje podsjećaju na ovih dana obznanjene podatke da je 2013. godina završena sa stopom nezaposlenosti od 45 posto, a ta stopa je čak 63,1 posto među mladima. Stopa zaduženja na godišnjem nivou u 2013. godini je 71 posto bila veća u odnosu na 2012. godinu.
 
Pored toga, ambijent u kojem država živi, tvrdi prof. dr. Slavo Kukić, podsjeća na onaj s početka 90-ih:
 
“BiH je danas na vrhu piramide europskih zemalja po kriminalu i korupciji. Pri tome je važno da nositelji kriminala i korupcije nisu narko-bosovi ili neki drugi, nego da postoji popriličito čvrsta, sigurna povezanost između njih i političke klase.”
 
Prof. Kukić podsjeća i na nedavnu izjavu otpravnika poslova Američke ambasade u BiH Christophera Hilla, koji je otprilike kazao da odmah gleda gdje mu je novčanik kada vidi neke od bh. političara, pa se postavlja pitanje zašto niko od prozvanih nije reagirao:
 
„To je takva uvreda na koju će svaki pošten čovjek, neokaljan, javno regirati. Svatko, bojim se, od njih pomalo strahuje da Hill nema jockera u rukavu za njega, kojeg će onda obznaniti.“
 
Štaviše, postoje i brojni znaci bolesti uma bh. društva, tvrdi sarajevski prof. dr. Senadin Lavić. Prof. Lavić tvrdi i da mediji samoubilački ponavljaju katastrofične, skandalozne, defetističke priče, a kritizira i profesore na univerzitetima širom BiH:
 
“Umjesto da rade naučna istraživanja i da pišu knjige, oni su pretvorili u glavne ideologe etnopolitika, ili etnopolitičkog modela života“, kaže Lavić.
 
Analitičari smatraju da krivicu snosi i međunarodna zajednica, koja je u godinama nakon rata imala sasvim drugačiji angažman. Zekerijah Smajić smatra da je u BiH došlo do konflikta interesa velikih sila:
 
„Fokus međunarodne zajednice bio je pogrešno usmjeren kada je u pitanju BiH. Umjesto da se obnavljaju tvornice, ulagalo se u ono što je demokratizacija društva, političke organizacije i institucije, nevladin sektor, koje danas kada treba da se govori o socijalnim problemima ne rade svoj posao.“
 
Prof. dr. Slavo Kukić upozorava:
 
„Budemo li čekali, može nam se dogoditi ono što se sada događa od Stoca do Livna – svaki tjedan ‘ispari’ nekoliko stotina mladih ljudi koji odoše, jer imali su sreću pa imaju hrvatska dokumenta, u Njemačku, Francusku, Dansku.“
 
Suština je da nema vizije budućnosti koja će objediniti ljude u BiH, tvrdi prof. dr. Senadin Lavić:
 
„Ne vjerujem da će dosadašnje politike Čovića, Dodika i sličnih među Bošnjacima, uspjesti bilo šta bitno napraviti u ovoj zemlji. Dakle, nemojte se, građani, ljutiti na političare, jer vi ih birate i vi im omogućavate da vladaju vama.“

Izvor: RSE (26. mart 2014.)