Naslovnice glavnih srbijanskih dnevnih novina u posljednjih mjesec dana obilovale su proruskom propagandom.O Ukrajini se izvještavalo kao gubitničkoj u ratu, žrtve su potpuno ignorisane, a Ukrajinci su predstavljani kao neonacisti.

Donosimo analizu nekih provladinih dnevnih listova koji imaju značajan uticaj na formiranje javnog mnjenja ili pak direktno vrše utecaj na građane u Srbiji. Također, analizirani su i neki nedeljnici u periodu od 25. februara do 14. marta, ove godine.

Izabela Kisić

Dolaskom Srpske napredne stranke (SNS) na vlast u medijskom prostoru Srbije  napravljen je zaokret prema Rusiji koji promoviše njen globalni značaj, ali i značaj za balkanski region. Reč je o narativimakoji opravdavaju imperijalne ambicije kako Rusije tako i Srbije. „Ruski svet“ i „Srpski svet“ su dva po metodologiji slična iredentistička projekta. Prvi je orijentisan na povratak Rusije kao globalne sile, a drugi na ujedinjenje srpskih teritorija.  

Najveći deo medijske scene,[1] posebno one provladine, plasira teze o istorijskoj, kulturnoj i religijskoj bliskosti srpskog i ruskog naroda. Rusija se promoviše kao  zaštitnica srpskih interesa, pre svega u Savetu bezbednosti UN, zatim kao vodeća  vojna, nuklearna i energetska sila. Istovremeno, piše se o EU i NATO-u kao projektima kojima se bliži kraj. U aktuelnoj situaciji dominira teza o ugroženosti „ruskog naroda“ u Ukrajini, ali i teza o potrebi „zaštite srpskog naroda“ u regionu jer je izložen diskriminaciji. Pridobijanje podrške za realizaciju „Srpskog sveta“ prati i govor mržnje i demonizacija svih susednih naroda, uz istovremeno spinovanje negativnog imidža Evropske unije i posebno NATO-a.

Imajući to u vidu, bilo je očekivano da će dominantni mediji u Srbiji podržati prorusku verziju rata, oslanjajući se gotovo isključivo na ruske izvore. Proruska propaganda je već u prvim danima ruske invazije postigla efekte u Srbiji i uspela da navede najveći deo javnosti da prihvati stavove da je Rusija u pravu. Recimo,  dnevni list Danas donosi informaciju iz razgovora sa profesorima istorije da veliki broj srednjoškolaca o ovoj temi već ima izgrađen stav i mahom su na strani Rusije, te su mnogi od njih zabrinuti da bi sukob mogao da se proširi i na Srbiju.[2]

U izveštaju koji sledi analizirano je pet provladinih dnevnih listova koji imaju značajan uticaj na one koji formiraju javno mnjenje ili pak direktno na građane: Politika, Večernje novosti, tetabloide Informer i Srpski telegraf. Ostali dnevni listovi Alo, Objektiv i Kurir dele istu uređivačku politiku. Jedini nezavisni dnevni listovi su Danas i Nova u vlasništvu američkog United Media. Dnevni list Blic je jedini provladin štampani medij koji nije proruski, ali je oprezan u kritici zvanične pozicije „neutralnosti“. Od nedeljnika su analizirana dva broja Pečata, najznačajnijeg proruskog medija u Srbiji, čiji su saradnici antievropski intelektualni krugovi. Mediji su analizirani u periodu od 25. februara do 11. marta. U uzorak je unet i 14. mart.

Rat u Ukrajini  i medijska ofanziva protiv Srbije

Od početka ruske invazije na Ukrajinu provladini mediji malo pišu o regionu, pre svega o Bosni i Hercegovini. Dominirajući narativ je onaj o jakoj Rusiji i „Ruskom svetu“ ili sve češće „Tvrđavi Rusiji“ koji hrani očekivanja i nade za ostvarivanje „Srpskog sveta“. Razvijaju se teorije o hibridnom ratu protiv Srbije koji se vodi iz zapadnih centara i zemalja regiona. Srpski mediji „brane“ Srbiju od procena da bi mogla da iskoristi rat u Ukrajini da destabilizuje Balkan uz pomoć Rusije. Mediji sugerišu i optužuju susede da upravo oni destabilizuju region. Izrazito negativno se komentarišu inicijative za ubrzane evroatlantske integracije Bosne i Kosova, promoviše se negativan odnos prema „drugima“ i implicira protivljenje evroatlantskim integracijama suseda.

Politika u štampanom izdanju (1. mart) i online, ali i drugi mediji pišu da se protiv Srbije vodi hibridni rat „na talasu antisrbizma“ i da su „otkako je počela kriza u Ukrajini pojačane i propagandne odnosno hibridne aktivnosti protiv Srbije iz Prištine i regiona“.[3]

Posebno se optužuje Priština, koja predstavlja Srbiju kao produženu ruku Rusije, da  sa „bošnjačkim političkim faktorom“ pokušava da iskoristi rat u Ukrajini kako bi se preporučili za članstvo u NATO. Srpski telegraf (25. februar)  piše da će „svi politički takmaci Srbije na jugoistoku Evrope, a naročito na Balkanu, pokušati da zloupotrebe mučnu situaciju u Ukrajini da pokušaju Srbiju da predstave u neispravnom svetlu. To upravo gotovo sinhronizovano čine Priština, političko Sarajevo, Zagreb, pa i delovi crnogorskog establišmenta koji su protivnici Demokratskog fronta. Cilj je da spreče ekonomski napredak Srbije, njenu političku težinu, stabilnost i uticaj. Srbija, međutim, ni do sada nije reagovala na pritiske i provokacije, pa neće sada menjati mudru državnu politiku koju predvodi predsednik Aleksandar Vučić“.

Pečat u tekstu „Udar protiv Moskve“ (11. mart) piše kao o „iznuđenoj vojnoj operaciji oružanih snaga Ruske federacije protiv natovsko nacističkog režima u Ukrajini“ koja je izazvala  „ne samo histeričnu reakciju kolektivnog Zapada, već je produbila krizu u duboko podeljenoj Bosni i Hercegovini“. Banjaluka nastoji da „smiri strasti i zadrži dejtonsku tvorevinu što dalje od opredeljivanja za strane u sukobu“. Pečat, a u tome nije usamljen, susednim zemljama pripisuje da žele da rat u Ukrajini iskoriste protiv Srbije, a za sopstveni ulazak u Evropsku uniju i NATO.  U tom kontekstu Pečat tumači i inicijativu bivših predstavnika za BiH Incka i Švarc-Šilinga da Bosna po hitnom postupku bude primljena u EU. Autor teksta piše da je upozorenje njih dvojice „da bi Vučić i Dodik mogli da iskoriste agresiju na Ukrajinu i isprovociraju agresiju ili novi rat u Bosni ili na Kosovu“ njihova „izmišljotina (…) izrečena u cilju realizovanja zacrtanih antisrpskih ciljeva“, te da „podseća na neistine koje je firer Trećeg rajha koristio kao opravdanje za zločinačke agresije u Drugom svetskom ratu“. Autor zaključuje da „u vremenima intenziviranja rata Zapada protiv ‘velikih’ i ‘malih’ Rusa, ovaj za sada samo hipotetički scenario (zeleno svetlo za prijem BiH u NATO) nažalost nije i nerealan“.  

Povodom zahteva da se BiH dodeli status kandidata za članstvo u EU Politika (6. mart) piše: „Iako analitičari i dobri poznavaoci prilika ovakve teze opisuju kao ‘marketing bošnjačkih lobista’, uglavnom sugerišu srpskim zvaničnicima na potrebu posebnog opreza u izjavama i postupcima, strahujući da bi Zapad mogao da iskali bes tamo gde za to ima resurse zbog frustracija usled nemoći u Avganistanu i Ukrajini.“ Politika prenosi izjavu stručnjaka za bezbednost Dževada Galijaševića, poznatog po svojim islamofobnim tezama: „Predstavnici Bošnjaka u institucijama u Sarajevu koriste krizu u Ukrajini da obnove hajku Zapada na Republiku Srpsku zbog njene neutralnosti u ovoj situaciji.“ On dodaje da će se „vojna operacija u Ukrajini brzo završiti“, ali će „ostati duboka politička kriza koju već koriste političari iz Sarajeva“.

Srpski telegraf (25. februar) piše da su „mediji u regionu, prema nalogu svojih vlada, pokrenuli  žestoku medijsku ofanzivu protiv Srbije, koju optužuju da želi da iskoristi ruski napad na Ukrajinu da bi, navodno, ostvarila svoje ciljeve: povratila Kosovo i pripojila Republiku Srpsku“. “Koordinisana akcija vodi se iz više pravaca, prvenstveno iz Prištine i Zagreba, pa su tako juče pripadnici specijalnih jedinica kosovske policije prekopali sve alternativne puteve ka administrativnoj liniji sa Srbijom, tobož strahujući od upada naše vojske“, piše Telegraf.

Novosti (2. mart) zaključuju: „Od Vučića prave Putina da bi se ugurali u NATO: Iza horskih optužbi iz Prištine da su Beograd i predsednik Aleksandar Vučić ‘ratna pretnja za region’ kriju se opasni planovi kosovskih Albanaca i njihovih saveznika da se silom zauzme sever Kosova, a Srbija natera da se priključi sankcijama Rusiji.“

Među naslovima/podnaslovima i glosama su: „Nemcima se priviđa srpsko carstvo“ (Srpski telegraf, 26. februar); „Lažna država koristi krizu u Ukrajini: Šiptari hoće u NATO i stalnu bazu na KiM.“ „Vučić: Ovo nije nimalo naivna situacija, ovo je pokušaj da se naša država stavi pred svršen čin“ (Informer, 1. mart); „Pretnja po mir jedino Kurti. Priština se drznula da ‘opomene’ Beograd zbog neuvođenja sankcija Rusiji“ (Novosti, 7. mart); „Nove provokacije ekstremista iz Prištine, Šiptari lažu da će ih Srbija napasti“ (Informer, 7. mart); „Kurti, Vjosa i Viola pale fitilj koji može da uzdrma Balkan – Beograd upozorava da su težnje Prištine i njenih lobista da tzv. Kosovo uđe u NATO opasne.“ (Novosti, 2. mart); „BiH na silu bez RS uvela sankcije Rusiji; Dodik – ono što se desilo je strašna podvala muslimana u Sarajevu. Sarajevo bez saglasnosti Banjaluke uvelo sankcije Rusiji.“ (Informer, 2. mart).

Ekskluzivno: Autorski tekst ratnog zločinca Karadžića

Srpski mediji, posebno provladini, u kontinuitetu već duže vremena najavljuju propast Zapada, kao i novi svetski poredak u kojem će Kina i Rusija imati dominantno mesto. Ruska agresija na Ukrajinu je povod za recikliranje takvih teza.

Politika (14. mart) anticipira vraćanje Evrope „možda ne svojom voljom“ ustrojstvu i vrednostima iz vremena pre Prvog svetskog rata. „Doduše bez Austrougarskog carstva, ali sa obnovljenim uticajem turske imperije. I, naravno, bez britanske monarhije, koja sve ubrzanije tone u sopstvenu nemoć.“ „Vojna potčinjenost Americi u velikoj meri se ukorenila i u poslovima ekonomije. I to više nije zasnovano na ideološkim sličnostima. Ukoliko se ne prene, Evropi preti opasnost da u svemu potpadne pod uticaj zapadnog komšije. A jedna Amerika svetu je sasvim dovoljna“, piše Politika.

U Novostima (6. mart) pojavio se i „ekskluzivno“ tekst ratnog zločinca Radovana Karadžića „Čiji je ovo svet, šta pričaju vrapci?“ koji piše u zatvoru u Velikoj Britaniji: „Sadašnji hegemoni odlučno gaze putem prethodnih u trenutku njihovog silaska sa trona – vuku ceo svet u provaliju rata, nakon koga će organizovati ‘mirovni kongres’ i ustanoviti ‘novi svetski poredak’, a koji će trajati, u najboljem slučaju, tri do pet decenija. Zatim će sve biti opet isto.” Predlaže da mirovni kongres „novog početka sveta“ bude u Beogradu (…) taj grad „dobro zna, stradao je u svakom ratu, a još je neutralan“.

Brojni portali i mediji pišu o projektu „Ruska tvrđava“. Srpski telegraf (4. mart) na naslovnoj strani najavljuje da će „Ruska tvrđava“ „koju gradi Putin postati najveća sila na planeti“. „Vojna intervencija u Ukrajini je prvi korak ka stvaranju ruskog sveta o kojem je Putin već govorio“. „Ako Rusija uspe da vojno stavi Ukrajinu pod svoju kontrolu, onda je ona učinila istorijski korak… koji znači potpuni prekid sa Zapadom za naredne decenije. (…) Ukoliko ne uspe u onome što je počela, posledice će biti jednako kolosalne jer će se naći na ivici istorijske beznačajnosti.“ Ova poruka širi se srpskim medijima. Putin želi da povrati ono što je bila istorijska Rusija, bilo carska bilo sovjetska.

Provladin ali antiruski Blic (4. mart) predviđa „rađanje novog svetskog poretka“ sa drugačijim ishodom: „Brisanje Rusije iz UN nam donosi svet u kojem se tri džina (SAD, Rusija i Kina) pitaju više nego ikad, autsajder je samo jedan, a Srbija je vezana za njega.“ Blic,pozivajući se na diplomatski izvor, piše da će Putin pre ili posle izgubiti ovaj rat. „Čak i ako pregazi Ukrajinu – izgubiće. Njegova pozicija je dugoročno neodrživa. Čak je i Rusija odavno ušla u 21. vek i iskusila sve njegove pogodnosti. Prosečan Rus više nema ni snage ni volje za bratoubilački rat sa svojim komšijama, niti za međunarodnu izolaciju, niti za uništenu ekonomiju.“

Blic, pozivajući se na svoje izvore, spekuliše sa tezom da ukoliko dođe do „još ozbiljnije eskalacije sukoba u Ukrajini može se očekivati uspostavljanje novog svetskog poretka u kojem će UN kakve su danas, i njihovi principi, pripadati prošlosti“, što bi značilo „urušavanje međunarodnog liberalnog poretka koji je Zapad uspostavio posle pobede u Hladnom ratu“. „U novoj arhitekturi sveta možda bismo gledali nešto sasvim novo, a u stvari manje-više očekivano – poredak koji se zasniva na tri džina: Sjedinjenim Državama, Rusiji i Kini, i njihovim međusobnim odnosima. To bi, ukratko, bila nova borba za staru dominaciju.“ Među njima, kako piše Blic pozivajući se na diplomatske izvore, nema favorita: „SAD su oslabljene dvojicom slabih predsednika u nizu (Tramp i Bajden), te unutrašnjim političko-kulturološkim rascepima. Kina (još) nema meku moć da se nametne svetu, a Rusija je u ovom društvu možda prosjak, ali sa najvećim nuklearnim arsenalom na svetu.“ S druge strane, sagovornik Blica kao autsajdera vidi Evropu, oslabljenu unutrašnjim previranjima, neslaganjima, zaustavljanjem procesa proširenja na Zapadni Balkan i krizom liderstva između Nemačke i Francuske. „A Srbija je politički, kulturno i privredno neraskidivo vezana upravo za takvu Evropu.“

Diskreditacija NATO, SAD i EU: Zapad odgovoran za nuklearnu katastrofu?

Svi mediji gotovo svakodnevno upozoravaju da je potrebna „samo varnica, pa da se svet nađe na rubu trećeg svetskog rata i nuklearne katastrofe“. Provladini mediji odgovornost za eventualnu nuklearnu katastrofu, međutim, prebacuju na Zapad, odnosno NATO. Tako se javno mnjenje priprema da u slučaju nuklearne katastrofe ili rata prihvati da je Zapad odgovoran za katastrofu.

Večernje novosti, npr., 4. marta u naslovu ističu „Zapad planira nuklearni sukob“ i citiraju šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova, koji kaže da je „uveren da se protiv Rusije pripremaju ratni planovi, da se vodi razgovor o mogućnosti pokretanja nuklearnog rata“, ali da „o tome ne govori Rusija, nego NATO i Ukrajina“.

„Jasno je da treći svetski rat može biti samo nuklearni. Međutim, želim da skrenem vašu pažnju na to da nećemo dozvoliti da nas bilo kakve provokacije izbace iz ravnoteže“, poručio je Lavrov. Dodao je i da je „tema nuklearnog, ili trećeg svetskog rata potrebna Zapadu da bi održavao rusofobiju“.[4]

Informer objavljuje 28. februara da je Putin spreman i na nuklearni rat, a nekoliko dana kasnije prenosi izjavu njegove portparolke istaknute u naslovu: „Zaharova: Rusija neće prva pritisnuti dugme“ (Informer, 2. mart). I Srpski telegraf piše 3. marta da je svet na ivici katastrofe, ali da je Rusija spremna za nuklearni rat s celim svetom. Informer nastavlja 10. marta da Rusija upozorava da „ekstremisti imaju planove da dignu neke od reaktora te da su Rusi zauzeli Černobilj i nuklearku u Zaporožju „da bi sprečili provokacije Kijeva koji je planirao napad na neki od reaktora“.

Mediji u Srbiji koriste nemoć Zapada da spreči rat u Ukrajini da bi diskreditovali Evropsku uniju te ulogu NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država u razvoju demokratije i mira u regionu. Cilj ovakvog narativa je da „ubije“ proevropsku orijentaciju u javnom mnjenju.

Mediji doprinose stvaranju slike kod građana da su zemlje Zapadnog Balkana nepoželjne u EU. Upečatljiv je naslov u Novostima 8. marta: „Poruke iz Evropske unije da bi ukrajinska kriza mogla da bude šansa za približavanje Zapadnog Balkana Briselu, u najvećoj meri su ‘dimna zavesa’ koja za cilj ima da zemljama sa ovih prostora pruži nekakvu nadu i ne gurne ih u zagrljaj Rusije“.

Povodom zahteva Ukrajine da po specijalnom postupku, što pre, bude primljena u EU, Novosti u pomenutom tekstu pišu da će takav zahtev proći „samo uz verbalnu podršku i saosećanje sa zemljom u kojoj se odvijaju ratna dejstva. Proces prijema traje godinama, pa možda i decenijama, prečice nema, a to je i Srbija najbolje osetila na svojoj koži“.

Predviđa se ekonomski krah Evropske unije zato što je uvela sankcije Rusiji. Insistira se na sadržajima poput ovog u Informeru (14. mart):„EU u haosu zbog svojih sankcija:U Nemačkoj se zatvaraju najveće fabrike, cene goriva u celoj Evropi najviše u istoriji; u Bugarskoj litar ulja triput skuplji nego u Srbiji, čak 4,7 evra.“ „Cene goriva i hrane u Evropi nastavile su da nezaustavljivo rastu iz sata u sat, što je posledica sankcija koje su EU i SAD uvele Rusiji zbog rata u Ukrajini. Osim što su gorivo i hrana skuplji, dramatično se smanjuju i dostupne količine.“ Ponavljajući istu poruku gotovo iza dana u dan, Informer navija za ekonomski krah Evrope. U broju od8. marta, na naslovnoj strani objavljuje: Evropa ostaje bez nafte i gasa!? Pod pritiskom SAD, EU najavljuje da će zabraniti uvoz ruske nafte. Rusija na to uzvraća: Prekinućemo isporuke gasa Evrope. A onda veliki naslov: Ako se to desi, zatvoriće se silne fabrike, milioni će izgubiti posao.

Sjedinjene Američke Države i NATO pojavljuju se kao glavni neprijatelj i krivac za rat u Ukrajini. Novosti (27. februar) pišu da je Ukrajina „žrtva planova NATO-a da slomi Rusiju!” Nemački političar koji je tokom bombardovanja SRJ bio zamenik predsedavajućeg OEBS-a Vili Vimer „ekskluzivno za Novosti“objašnjava da je „nasilna transformacija NATO, do koje je došlo usled agresije Alijanse na tadašnju SRJ“, 1999. godine „trasirala put današnjoj situaciji u Ukrajini“. „Oružanim napadom na Jugoslaviju SAD su vratile rat u Evropu. Na tome se, međutim, nisu zaustavile. Napadale su, narednih godina, brojne države i protiv njih ratovale, sve do njihovog potpunog uništenja. Američka vlada drži se pravnog stanovišta po kome je njeno ratno delovanje protiv SRJ u to vreme predstavljalo presedan u smislu međunarodnog prava. Svaka druga država mogla bi da se poziva na takav američki pristup u ovom pogledu i ‘maše’ njime kao opravdanjem za svoju agresiju“, kaže Vilmer za Novosti.

Propaganda protiv NATO-a u Srbiji, još od 1999. godine, ističe da je intervencija bila usmerena  protiv srpskog naroda, a ne protiv režima Slobodana Miloševića i njegove mašinerije. Ta teza se sada posebno podvlači. Večernje novosti 6. marta u tekstu pod naslovom „NATO nije mirotvorac, Srbija to dobro zna“ prenosi izjavu Žaka Ogara, pukovnika koji je sa svojim specijalcima prvi ušao na Kosovo posle bombardovanja NATO-a:  „Imam utisak da se ponovo događa 1999. godina. Rat je užasna stvar. Lično sam se prevario. Mislio sam da će se Putin zaustaviti na republikama Donjeck i Lugansk. Ali, otišao je mnogo dalje.“ Novosti prenose njegovu izjavu da „svedočimo ljudskim dramama, kao što je to bilo u Jugoslaviji, počev od Republike Srpske Krajine, o čemu niko danas ne govori. Odgovornost za ovo što se događa danas snose i SAD i NATO, koji ništa nisu učinili da do toga ne dođe i koji su gurnuli Rusiju u rat“.

Propaganda o Ukrajincima kao neonacistima

O ukrajinskoj strani se piše isključivo kao gubitničkoj u ratu, žrtve se potpuno ignorišu, a Ukrajinci predstavljaju kao neonacisti. Od prvog dana rata medijski naslovi su: Ukrajinska vojska obezglavljena nakon invazije: Ruske snage izvršile su napad sa tri strane na Ukrajinu, eksplozije u brojnim gradovima (Novosti, 25. februar).

Ukrajinski predsednik je usamljenik u borbi koji nema podršku spolja te je spreman na brzu predaju. „Dok ruska vojska odnosi pobede, za to vreme, najviši ukrajinski rukovodioci definitivno su se razočarali u NATO i sada bez imalo ustezanja predsednik Vladimir Zelenski i ministar spoljnih poslova Dmitrij Kuleba pred domaćim i stranim novinarima kritikuju rukovodstvo zapadne Alijanse. Politički nedovoljno iskusni Zelenski, koji je kao glumac humorističkih filmova i predstava uleteo u za njega vrlo teške državničke poslove, očigledno se nadao da će se Amerika i NATO umešati u rat u Ukrajini.“ (Novosti, 6. mart); „Zelenski izgubio interes za NATO i spreman na razgovore o pitanju Krima i Donjecke i Luganske ‘narodne republike’. Ukrajinski predsednik nema dovoljno autoriteta da prihvati odluku da je Krim zauvek ruski i da Donbas nije više deo Ukrajine. Pitanje kako bi na to reagovali njegovi mentori u Vašingtonu“. (Novosti, 9. mart); „Zelenski se predaje? Razočaran u NATO i zapadne zemlje, nudi Putinu dogovor;  Kako je Bajden nasankao EU, Ukrajinu i Rusiju i najviše prifitirao“ (Srpski telegraf, 8. mart); „Zapad očekuje poraz ukrajinske vojske i sprema se za scenario ukrajinske vlade u egzilu”.  (Politika, 8. Mart)

Politika i Novosti sugerišu da Ukrajinci sami sprečavaju evakuaciju civila. Novosti pišu 6. marta da su „neonacistički bataljoni držali civile, među kojima i oko 5.000 stranaca vlade u egzilu“ (Politika, 8. mart) kao živi štit, u „danu kada je Ministarstvo odbrane Ruske Federacije objavilo ‘režim tišine’ kako bi humanitarnim koridorima mogli iz gradova da izađu građani“. Pozivajući se na ruske izvore, Novosti tvrde da su primirje koje je dogovoreno sa Rusijom sabotirali neonacisti. Politika 8. marta pretpostavlja u tekstu „Ko sprečava evakuaciju civila iz Ukrajine“ da to čini Ukrajina. List prenosi Putinovu izjavu da „Ukrajina krši humanitarno pravo, da ruska vojska preduzima sve mere da spasi živote civila i da ukrajinski nacionalistički bataljoni sprečavaju evakuaciju civila. Glavna pretnja Ukrajini dolazi od nacionalista“.

Gotovo svakodnevno se piše o neonacistima u Ukrajini, a Večernje Novosti su 7. marta objavile pamflet na 4 strane: „Unuci nacista, posledice puzećeg fašizma i nacifikacije bivše sovjetske republike. Skrnavljenje spomenika herojima, u Kijevu rehabilitacija Hitlera, dve decenije podilaženja nacistima, ratni zločinci pod kišobranom Vašingtona, duboka država neguje naciste.“

Da bi se opravdao napad na Ukrajinu, srpski tabloidi preuzimaju sa ruskih medija čitave tekstove o navodnim zločinima Ukrajinaca u Donbasu i Lugansku.[5] „Nacisti su Ruse žive spaljivali – Ukrajinske snage, neskriveno pomagane novcem, oružjem i opremom sa Zapada, od 2014. do 2021. godine samo u Lugansku ubile su najmanje 2.000 civila, uključujući i oko 150 dece, dok ukupan zbir stradalih u Donbasu nadmašuje 13.000, računajući i stradale u borbama.“ (Novosti, 2. mart)

Prema pisanju Glasa Amerike tabloidi i portali u Srbiji preneli su tekst o tome šta su zatekli ruski vojnici po ulasku u Donbas, u kojem se tvrdi da su otkrivene masovne grobnice sa skoro 300 žrtava, a koje su počinili, kako se tvrdi, ukrajinski nacisti nad ruskim stanovništvom. „Već na prvi pogled vidi se da se u tekstu ne navode izvori za tvrdnje koje se iznose, niti ima sagovornika koji govore o navodnim zločinima.“[6]

Novosti (6. mart) su „optužile“ Ukrajinu da je ubila svog pregovarača: „Služba bezbednosti Ukrajine ubila je u subotu člana ukrajinske pregovaračke delegacije Denisa Kirejeva“, pozivajući se na pojedine ukrajinske medije. Sledećeg dana istu vest prenosti i Informer: „Pregovarač sa Rusijom, ubijen zbog izdaje?“ Novosti (6. mart) pišu da „predstavnici jednog od bataljona teritorijalne odbrane u Kijevu maltretiraju i prete opozicionom poslaniku u Vrhovnoj radi Ukrajine Nestoru Šufriču. Njega i obezbeđenje su uhapsili na ulici, stavili mu lisice na ruke i crni povez na oči.“

Moćna Rusija i krhki Zapad

Srpski mediji Rusiju prikazuju kao moćnu silu spremnu za treći svetski rat. Provladini mediji ne izveštavaju o otporu Putinovoj ratnoj politici u samoj Rusiji. Ona se bori za „humane ciljeve“ (Novosti, 25. februar): Cilj operacije je „zaštita ljudi koji su osam godina maltretirani“.

To najbolje ilustruju naslovi u Informeru (2. mart) na naslovnoj strani: „Putin će zgaziti Kijev!? Rusi odlučni da nateraju Ukrajinu na bezuslovnu kapitulaciju“; „Ruska armija ide do kraja“; „Putin napada Moldaviju, hoće da uđe u rat sa NATO“; „Medvedev zapretio oružjem Evropi kao odgovor na sankcije“; „Na Kijev krenulo 3000 tenkova, u koloni bacači raketa grad i smerć. Putinovih 3000 tenkova krenulo na Kijev“(Telegraf, 2. mart).

Izveštava se o koloni tenkova dugoj 65 kilometara, o broju uništenih ukrajinskih aviona, dronova, objekata vojne infrastrukture.

Novosti (6. mart), pozivajući se na ruske izvore, pišu da je za deset dana specijalne operacije ruska armija osvojila mnogo. „Poređenjem sličnih akcija američke vojske“, kako pišu Novosti, „vidi se velika razlika: Amerikanci su rušili civilne objekte u svim ratovima pa su tek onda išle pešadija i motorizovane jedinice. Ali američka napredovanja u Iraku, Siriji i Avganistanu su bila daleko sporija od ruske vojske u Ukrajini.“

U razgovorima između ruskih i zvaničnika zemalja EU daje se moćna prednost predstavnicima Rusije: „Medvedev zapretio Francuskoj ratom! Francuski ministar ekonomije Bruno le Mer rekao je da Evropa i SAD objavljuju ‘finansijski rat’ Putinu i da će to uništiti rusku ekonomiju, nakon toga se oglasio bivši premijer Rusije, Dmitrij Medvedev, Pazite na jezik, gospodo! I ne zaboravite da su se u ljudskoj istoriji ekonomski ratovi često pretvarali u prave; Pritisci na Srbiju su ogromni! Vučić ne odustaje od neutralne politike, ne uvodimo sankcije Rusiji.“ (Informer, 2. mart)

Rusija može godinama da izdrži sankcije Zapada, dok Zapad ne može da izdrži sankcije Moskve na duži period: „Sankcije Rusiji ne samo što će se rikošetirati već će Zapad verovatno i udariti kao maljem“, kaže zamenik šefa ruske diplomatije Aleksandar Pankin On ističe da Zapad uvođenjem sankcija ima jasan cilj, a to je da uništi Rusiju i ceo njen narod, ali smatra da će se to njima dvostruko vratiti, a da će prvi posledice sankcija osetiti Evropljani. „Rusija je ogromna zemlja koja ima na raspolaganju 1600 nuklearnih bojevih glava. Baciti Rusiju na kolena jednostavno je nerealno, nemoguća misija.“ Slično misle i stručnjaci iz SAD. (Informer, 14. mart)

Ruska izdržljivost se dodatno potcrtava narativom o „ekonomskoj odmazdi“ Zapada i pritiscima na Rusiju i Putina. „Zapad istražuje imovinu ruskog predsednika: Putinovo carstvo. O bogatstvu koje Putin ima. Pišu: Imeprija Vladimira Putina je pod totalnom opsadom Zapada. I da rovare preko njegovih neprijatelja iz ruskih opozicionih krugova kako bi otkrili šta sve ima. Takođe pišu kako je Evropa rekla njet Bajdenu te o prokletstvu zloj kobi ukrajinskih predsednika.“ (Telegraf, 10. mart)

Predsednik Vučić kao vešti zaštitnik Srbije

Glavni medijski narativ u situaciji kada je Srbija pod pritiskom i jedne i druge strane svodi se na sledeće: Srbija se zbog ukrajinske krize našla pred jednim od najvećih političkih i bezbednosnih izazova, uz sužen manevarski prostor da donese odluku koja je u najboljem interesu zemlje i građana. Čuvanje interesa Srbije i naroda je na prvom mestu. Objektivnu situaciju da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izložen pritiscima i sa Zapada i iz Rusije da se opredeli njegovi mediji koriste da predstave predsednika kao veštog igrača na međunarodnoj sceni.  

Novosti na sajtu (25. februar) prenose Vučićeve reči o tome kako je Srbija donela odluku povodom situacije u Ukrajini: „Srbija ima svoje vitalne i nacionalne interese, ali poštuje i tradicionalna prijateljstva i ne zaboravlja šta se dešavalo ni 2015. i 2009. Nismo jurili, već smo na najozbiljniji način odgovorili u ova izazovna vremena. Znajući da će svako moći da kaže nešto protiv, mi smo uradili najbolju mogući stvar za našu zemlju. Beograd zastupa stav o poštovanju međunarodnog prava koji nam je najveća brana u očuvanju Kosova i Metohije (…) Naš stav je isti od 1999 i agresije NATO, mora da se poštuje međunarodno pravo.“

Medijskim sadržajima dominiraju poruke o otpornosti Srbije na pritiske spolja, ali i ekonomske izazove: Beograd spreman za krizu i

Medijskim sadržajima dominiraju poruke o otpornosti Srbije na pritiske spolja, ali i ekonomske izazove: “Beograd spreman za krizu i jačanje pritisaka na medjunarodnom planu“ (Politika, 5. mart). „Vreme koje dolazi biće teže nego ikad“ (Politika, 2. mart); „Mudra odluka državnog vrha, Srbija podržala Rezoluciju UN“ (Novosti, 3. mart). „Predsednik ističe da su pojačani pritisci, ali veruje da ćemo odoleti: Izbeći bes velikih, a ne ukaljati svoj obraz. Imamo samo jednu stolicu, Čuvamo nacionalni ponos i dostojanstvo; Predsednik rekao da je do kasno pričao sa predstavnicima više zemalja što će nastaviti da čini” (Novosti 2. mart). Proevropski i provladin Blic (2. mart)piše: “Najteži pritisci iz EU: Preti nam  se vizama i sankcijama”; „Vučić celu noć razgovarao sa svetskim i evropskim zvaničnicima o stavu Srbije oko ruske invazije na Ukrajinu“.

Mediji svakodnevno ponavljaju poruku da cene goriva rastu u svetu, dok je u Srbiji cena stabilna: „Dovoljno hrane i goriva: Nadležni još jednom apeluju na građane da ne prave nepotrebne zalihe različite robe; Vučić: Nema razloga za brigu u vezi sa snabdevanjem namirnicama i energentima (Novosti 6. mart); „Srbija čak i u vreme beznađa i histerije dovodi investitore u Srbiju. Ukoliko započne brzi prijem Kosova u međunarodne organizacije, Srbija će iznenaditi brzim i snažnim odgovorom“ (Politika, 8. mart).

Blic, koji ima ulogu da drži „prozapadnu stranu“ predsednika, takođe piše o pritiscima na predsednika (5. mart), te da je Srbija mogla da izgubi više od 40.000 radnih mesta da nije glasala za Rezoluciju UN. Izvori Blica bliski nemačkom ministarstvu privrede navode da su predstavnici najvećih nemačkih kompanija koje posluju u Srbiji uoči glasanja u UN razgovarali sa ministarstvom i dogovorili mogućnost zatvaranja svojih kompanija u Srbiji zbog „nejasnog stava Srbije o ukrajinskoj krizi“.

Srpski mediji pokazuju visok stepen empatije za Ruse i upoređuju srpska stradanja sa ruskim patnjama, potpuno ignorišući zločine nad ukrajinskim građanima. Među porukama su: „Kao što su „u martu 1999. i godinama kasnije lovljeni Srbi, tako je danas na ceni lov na Ruse“ (Politika, 6. mart). Provladini mediji pišu i o rusofobiji i hajci na Ruse u svetu. Politika na naslovnoj strani objavljuje tekst dopisnika iz Norveške (2. mart) „o hajci na decu poreklom iz Rusije“, a Novosti 5. marta da je Zapad izgubio kriterijum u određivanju meta za sankcije prema Moskvi i da su neprijatelji i deca u vrtiću.

Puno se piše o sankcijama ruskim umetnicima i izbacivanju ruskih sadržaja sa kulturnih scena. U izjavi za Sputnik koju prenose Novosti (2. mart) poznati srpski dramski pisac i nacionalista Dušan Kovačević komentarišući odluku „čelnika prestižnih operskih kuća i festivala uperenu protiv Rusije“, kaže: „Ta količina mržnje odavno nije viđena i ne sluti na dobro (…) Ovih dana obeležavamo 190 godina od postojanja Narodne biblioteke. Ona je 6. aprila 1941. sravnjena kao ciljana meta. Gađana je i pogođena da bi bile uništene knjige. A oni su vrlo dobro znali da se među tim knjigama čuvaju lični predmeti, pisani dokumenti i arhiva jednog naroda, lična karta jednog naroda. Tako da nije to što se događa sa zabranama umetnosti ništa novo.“

Teorije zavere i konsenzus u podršci Rusiji

Provladini mediji podstiču izgradnju konsenzusa u podršci Rusiji. Pečat u broju od 11. marta objavljuje tekst „NATO agenti i rusofobi: Kvislinški serkl“ kojim targetira neistomišljenike u vezi sa ratom u Ukrajini. Novosti (5. mart), sledeći zvaničnu politku da nema nestašica, targetira „deo opozicije da zloupotrebljava ukrajinsku krizu plasirajući priče o nestašicama goriva i namirnica: Dižu paniku da podignu rejting“.

Srpski telegraf (1. mart) plasira teoriju da „političari i analitičari takozvane duboke države Evropske unije, ali i Amerike, prizivaju krvavi scenario i nasilno preuzimanje vlasti u Beogradu“: „Ukrajinska kriza ujedinila je mrzitelje Srbije, koji otvoreno prete našoj zemlji. Pritisci idu dotle da prizivaju krvavi scenario i najavljuju nasilnu smenu vlasti u Srbiji poput one na ukrajinskom Majdanu, koja je bila uvertira za rat koji sada vode Kijev i Moskva. Na čelo kolone su poznati mrzitelji Karl Bilt, Januš Bugajski, Florijan Biber, Danijel Server…“ To, kako piše Telegraf, potvrđuju i Vučićeve reči da su „pritisci snažni, da su protekli dani bili kao noćna mora, te da su mu nekoliko prethodnih dana najteži u karijeri“.

Na naslovnoj strani Politike 9. marta objavljen je tekst pod nazivom „Ko sakuplja DNK etničkih Rusa” u kome je izneto niz netačnih tvrdnji vankontekstualno izvučenih iz izjave direktora Kooperativnog programa za smanjenje biološke pretnje u Ukrajini Roberta Poupa za Bilten nuklearnih naučnika. Iako su tragači za činjenicama poput portala Istinomer[7] raskrinkali ovu „vest“ kao lažnu, ona se ponavlja i u drugim medijima, a Politika nikada nije objavila tekst u kome bi se to negiralo. Robert Poup je u Biltenu istakao da, iako se „patogeni čuvaju na niskim temperaturama bez mogućnosti repliciranja, infektivni rizik tih patogena se značajno uvećava oštećenjem laboratorija ili gubitkom električne energije u objektima“. „Ako je ventilacioni sistem u laboratorijama oštećen, patogeni sa kojima se radi na sobnim temperaturama se mogu brzo proširiti i biti potencijalno zarazni i van oštećenog objekta“, dodaje se u nastavku. Ni u jednom delu intervjua Poup ne navodi da su u pitanju laboratorije za sistemsko uništenje „etničkih Rusa“, kako se navodi u tekstu koji se širi Srbijom.

I ne samo u Politici, lažne vesti o laboratorijama na kojima rade Ukrajinci, NATO i SAD izveštavali su i drugi mediji kako bi se demonizovala ukrajinska strana i zapadni saveznici. Novosti 8. marta objavljuje tekst „Rusima hteli da podmetnu kugu i koleru iz epruvete“. Tabloid Alo je nekoliko dana ranije, 2. marta, objavio tekst „NATO baze i Pentagonove laboratorije“ u kome se navodi da je indikativno da su se u okolini Pentagonovih laboratorija u Ukrajini pojavile epidemije bolesti koje su u Evropi odavno iskorenjene, kao što su kolera i mišija groznica, kao i da je saradnja ukrajinskog ministarstva zdravlja i Pentagona počela 2005. Alo je i dan posle Politike, 10. marta, objavio tekst „Ameri pravili biološko oružje. SAD zabrinute što bi ruska vojska mogla da preuzme kontrolu nad tajnim istraživačkim centrima.“ List Objektiv na naslovnici za 11. mart prenosi tekst „Tajni poslovi SAD u Ukrajini, pripreman biološki rat protiv Rusije.“

Istraživanje portala Istinomer ukazuje da dezinformacije koje se šire ruskim, kineskim, ali i domaćim medijima o razvijanju biohemijskog oružja u Ukrajini nemaju osnova u realnosti. „U pitanju je teorija zavere koja se do sada reciklirala u različitim oružanim sukobima, ali i tokom pandemije.“[8]

Zaključak: Mediji u Srbiji kao deo ruske propagande

Srpski mediji su deo ruske propagandne mašinerije koja stvara antizapadnu atmosferu koja sve više udaljava Srbiju od evropskih  integracija. Javno mnjenje, koje je ionako godinama zatrpavano raznim teorijama zavera, većinski je na ruskoj strani kada je reč o ukrajinskom ratu.

Ruska propaganda postigla je mobilizirajuću moć. Brojni protesti koji se svakodnevno održavaju u znak podrške Rusije uglavnom su u organizaciji opozicionih stranaka te ekstremnih desničarskih organizacija, ali i same Rusije. Srbija je jedina zemlja u Evropi u kojoj je održan skup podrške politici iz Kremlja na koji je došlo oko 2.000 ljudi.  

Moskva ima veoma razrađenu obaveštajnu mrežu u Srbiji, RS i Crnoj Gori, što realno predstavlja potencijal za generisanje haosa, odnosno otvaranje drugog fronta. Medijska podrška je već stvorena. Srpski mediji imaju ključnu ulogu u produbljivanju proruskog pogleda na svet. Odgovornost za takvo stanje snosi i lično predsednik Vučić, koji drži medije ‘čvrsto pod svojom kontrolom, jer od dolaska na vlast promoviše tu orijentaciju, dok navodno deklarativno stremi članstvu EU.

O AUTORICI:

Izabela Kisić je izvršna direktorica Helsinškog komiteta za ljudska prava u Srbiji, jedne od vodećih organizacija civilnog društva na Zapadnom Balkanu. Autorica je niza dokumentaraca od kojih su poslednji o tragičnim posledicama desničarskah idelogija danas: “Šta hoće žene na desnici” i “Žene koje su ubile svoje nasilnike”. Devedesetih godina je radila kao novinarka “Naše Borbe” i “Danas-a”.


[1] Većina štampanih i elektronskih medija u Srbiji je pod kontrolom režima. Izveštaji međunarodnih i lokalnih organizacija upozoravaju na gušenje medijskih sloboda u Srbiji, opstruisanje rada profesionalnih medija i na napade na nezavisne novinare. Portal Raskrinkavanje, koji se bavi otkrivanjem lažnih vesti i analizom medija u Srbiji, u aprilu 2021. godine objavio je analizu pet dnevnih listova: Srpski telegraf, Informer, Alo, Kurir i Večernje novosti. Analizom sadržaja koje su ti listovi objavljivali tokom 2020. godine portal Raskrinkavanje utvrdio je da je svih pet listova bilo „izuzetno naklonjeno“ predsedniku Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandru Vučiću, koji je, kako su naveli, predstavljen „gotovo bez izuzetka uvek u pozitivnom kontekstu“. Prema izveštaju Freedom House za 2021, mediji su pod pritiskom pretnji tužbama novinarima, netransparentni o vlasništvu medija, pod uredničkim pritiskom od strane političara i politički povezanih vlasnika medija. Regulatorno telo za elektronske medije je kritikovano zbog nedostatka nezavisnosti. Novinari su se susretali sa fizičkim napadima, prljavim kampanjama, kaznenim poreskim inspekcijama i drugim vrstama pritisaka.

[2] Danas, 9. mart 2022, https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srednjoskolci-mahom-na-strani-rusije/

[3] Povod za ovu izjavu bila je tviter informaciju sarajevskog novinara i analitičara Mirnesa Kovača da ruski predsednik Vladimir Putin šalje svog najvišeg bezbednosnog izaslanika u Beograd i da ga čeka predsednički avion. (Tim povodom se javio i srbijanski predsednik Aleksandar Vučić: „Tu histeriju protiv naše zemlje mogli ste da vidite i u nedelju povodom izmišljenog aviona s Patruševom, ali i izmišljene vesti da ne podržavamo teritorijalni integritet Ukrajine… Situacija je užasno teška.” (Politika, 8. mart). Vest o dolasku Patruševa predsednikovim avionom je demantovana. Međutim, dolazak Patruševa u Beograd bio je planiran. Samo nekoliko dana ranije,  Pečat, koji ima dobre izvore u Moskvi, u broju od 25. februara pisao je da je poruka „koju će današnja Rusija 28. februara uputiti posredstvom Patruševa Srbiji teško da može biti drugačija (…): Rusija neće da Srbija izađe iz svog neutralnog položaja i da čini kakve žrtve a da ne dobije što više nego što ima. Za sve što Srbija već ima ne treba ništa drugo da čini no da ostane u znanom i neutralnom svom položaju“.

[4] Novosti, 4. mart 2022.

[5] Glas amerike, 2. mart 2022, https://www.glasamerike.net/a/srbija-lazne-vesti-ukrajina-rusija-rat-pandemija/6466774.html

[6] Glas amerike, 2. mart 2022, https://www.glasamerike.net/a/srbija-lazne-vesti-ukrajina-rusija-rat-pandemija/6466774.html

[7] Istinomer, 11. mart 2022, https://www.istinomer.rs/facebook-provere/razvijanje-biohemijskog-oruzja-za-unistenje-rusa-reciklirana-teorija-zavere/

[8] Istinomer, https://www.istinomer.rs/facebook-provere/razvijanje-biohemijskog-oruzja-za-unistenje-rusa-reciklirana-teorija-zavere/