Nasilni ekstremizam je zahtjevna tema za istraživanje a jednako je izazovno obavljati terenski rad u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim ideologijama. Razlozi za to su brojni, a ovaj rad će se pozabaviti nekim od najozbiljnijih izazova na osnovu autorovih ličnih iskustava iz istraživanja i terenskog rada u nasilnim i opasnim okruženjima. Nažalost, ne postoji jedinstven recept za bezbjedan, etički i uspješan terenski rad niti se mi možemo pripremiti za sve situacije koje bi se moglo desiti pri obavljanju terenskog rada u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim idejama ili među akterima koji su takve ideje prihvatili. Mada nas svi tipovi istraživačkog rada, bilo da su zasnovani na terenskom radu ili ne, na jedan ili drugi način suočavaju sa pitanjima etike ili rizika. Međutim, u radu u nasilnim kontekstima gdje su prisutne ekstremističke ideje to postaje vrlo očito. Istraživanje na nasilnim i opasnim mjestima je komplicirano i terenski rad koji uz njega ide često podrazumijeva konfuziju, neuspjehe i greške, dok istovremeno od istraživača zahtijeva kreativnost, fleksibilnost i refleksivnost.
Postoji nekoliko teških pitanja koja trebamo sami sebi postaviti prije, tokom i nakon terenskog rada na nasilnim i politički nesigurnim mjestima. U ovom radu autor govori kako se on u prošlosti nosio sa praktičnim i etičkim izazovima rada na terenu na nesigurnim mjestima i kakav je efekat to imalo na njegov rad u zemljama Sahela, kao što je Mali, gdje su religijske ekstremističke ideje u obliku selefijskog džihadizma bile izvor inspiracije za nekoliko pobuna. Bavi se pitanjima koja se tiču lične sigurnosti istraživača i njihovih sagovornika na terenu – uključujući anonimnost doušnika, poziciju istraživača, i kako možemo osmisliti i generirati metode terenskog istraživanja koje pružaju sigurnost za istraživače kao i za njihove sagovornike, a da se ne kompromitiraju kvalitet podataka i etički standard.
Ovaj rad stoga nije tek još jedna rasprava o tehničkim specifičnostima određenih istraživačkih metoda niti da li se ciljevi istraživanja najbolje postižu kroz kvalitativni ili kvantitativni pristup. Umjesto toga, fokus autora je na haotičnim realnostima terenskog rada na nasilnim mjestima.
Rad je dostupan na ovom linku.
