Piše: Kristina Ljevak Bajramović
Kampanja “Srpska te voli“ predstavlja zakonom zagarantovana prava i socijalna davanja kao naročitu brigu vlasti, dok odgovornost za demografsku obnovu prebacuje na žene. Kroz analizu njenih poruka, političkog trenutka i stvarnih uslova roditeljstva, tekst propituje gdje završava podrška porodici, a počinje pritisak na žene da rađaju za budućnost Republike.
Nerijetko odnos države, entiteta i institucija općenito prema narodu podsjeća na savremeni oblik komunikacije između banke i njenih klijenata. Dok će vam za rođendan, 8. mart ili Novu godinu poslati čestitku, već sutra će pronaći način da vas “oglobe“ ili barem osmisle novi paket usluga koji je tu zbog “vaše dobrobiti“, a nikako zbog bankovnog profita.
Na tom tragu, pred početak predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini za Opće izbore 2026. go-dine, Kabinet predsjednika Republike Srpske pokrenuo je kampanju “Srpska te voli“, kojom ned-vosmisleno poručuje da je ovaj bosanskohercegovački entitet idealno mjesto za rađanje i odga-janje djece. I da je na ženama da rađaju, dok je sve ostalo entitetska briga. Što opet podsjeća na bizarni i crnohumorni slogan pogrebnog preduzeća: vaše je da umrete, ostalo prepustite nama.
Kroz promotivne spotove, televizijske priloge i objave na društvenim mrežama kampanja pred-stavlja postojeće mjere podrške porodicama i djeci. Pod sloganom “Ljubav je podrška“ obuhvata materinska i dječija davanja, podršku liječenju i školovanju djece, vantjelesnoj oplodnji, stam-benom zbrinjavanju mladih i druge mjere koje institucije povezuju s demografskom obnovom Republike Srpske.
Osim namjere da se ovdje bavimo kodovima pronatalitetne politike uvijene u patrijarhalno ruho, važno je njene poruke i širi značaj vremenski i politički kontekstualizirati.
Iako kampanju formalno realizuje Kabinet predsjednika Republike Srpske, njene poruke u predizbornom periodu najvidljivije promoviše predsjednik Vlade Savo Minić, kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske. Predstavljanje javnih davanja i zakonom utvrđenih prava kao dokaza da je vlast porodicama “sve obezbijedila“ teško se može odvojiti od političke koristi koju takva slika brižne i uspješne vlasti donosi njenom kandidatu.
Nakon što država, vidimo u spotu, proglasi svoj dio posla završenim, odgovornost za demograf-sku obnovu uredno predaje ženi. Njeno je da rodi, jer više navodno “nema opravdanja“ da to ne učini. Mnogo je lakše iz spota ukloniti nesiguran rad, male plate, nedostupne stanove i vrtiće, diskriminaciju trudnica i majki, neplaćeni rad, ponižavajuće i nasilno postupanje prema žena-ma tokom trudnoće i poroda te masovni odlazak stanovništva nego sve to ukloniti iz stvarnosti. Nestao je i otac, koji se u tradicionalno zamišljenoj porodici inače pojavljuje makar kao ukras, po obrascu “ona da rađa, on da brani“.
Na predstavljanje zakonom utvrđenih prava kao naročite državne velikodušnosti upozorava Ana Kotur-Erkić, pravnica i aktivistica, podsjećajući da u Republici Srpskoj već godinama postoji ten-dencija da se socijalna davanja predstavljaju kao vrhunac pronatalitetne politike, dok se niz dru-gih mogućih mjera potpuno zanemaruje.
“Pri tome, riječ je o pravima koja izviru iz ratifikovanih međunarodnih akata, poput prava na po-rodiljsko odsustvo, prava na adekvatan životni standard i socijalnu zaštitu te ustavne posebne zaštite porodice, majke i djeteta“, kaže Kotur-Erkić.
Svođenje žena na reproduktivnu ulogu kao evergrin
Za Jelenu Jevđeninić, urednicu banjalučkog portala Impuls, trenutak u kojem se kampanja po-javila jednako je važan kao i ono što poručuje. Ovaj videosadržaj vidi kao predizbornu propagan-du koja osjetljivu demografsku temu koristi za stvaranje nerealne slike blagostanja i prikupljanje političkih poena. Predstavljanjem Republike Srpske kao idealnog mjesta za osnivanje porodice, u kojem je vlast već osigurala sve potrebno, odgovornost se skida s institucija i prenosi na građane koji iz različitih razloga nemaju djecu, a posebno na žene.
“Svođenje žena na reproduktivnu ulogu fenomen je koji nikako da izađe iz mode. Političari čes-to tretiraju ženska tijela kao nacionalni resurs, posebno u vrijeme kriza i socijalnih problema. Žena se ne posmatra kao individua s pravima i karijerom, već se prikazuje kao da su joj majčinst-vo jedina ultimativna sreća i svrha. Time se šalje poruka da su sve ostale uloge žene sekundarne i nebitne“, kaže Jevđeninić.
Umjesto novca uloženog u promotivne sadržaje, institucije bi, smatra ona, trebale osigurati sistemsku podršku roditeljima. Ženama ne treba lekcija o rađanju, zaključuje Jevđeninić, nego “stvarna podrška i sigurnost, posebno u društvu u kojem su one pametne, vrijedne i samosvjesne, ali ih sistem uporno koči“.
Centar za jednakost i ravnopravnost polova Republike Srpske pitali smo da li je bio konsulto-van prilikom osmišljavanja kampanje “Srpska te voli“, kako procjenjuje poruku kojom se na-kon predstavljanja državne podrške žene pozivaju da rađaju, može li se time odgovornost za de-mografski pad prenijeti na njihove privatne odluke i kako pronatalitetne politike mogu podsticati
roditeljstvo uz poštovanje reproduktivne autonomije žena, bez svođenja njihove društvene uloge na majčinstvo. Zanimalo nas je i prepoznaje li Centar opasnost da se tradicionalno razumijevanje ženskih uloga i ograničavanje već dostignutih prava predstavljaju kao zaštita porodice i briga za natalitet. Umjesto pojedinačnih odgovora, dobili smo jedan nepotpisani:
“Centar za jednakost i ravnopravnost polova Republike Srpske u okviru svog mandata izvršio je uvid u Instagram profil kampanje ‘Srpska te voli’ – promotivne spotove, TV priloge i plakate – i ut-vrdio da ne postoje elementi diskriminacije po osnovu pola, a što je u nadležnosti Centra.“
Centar nije odgovorio je li konsultovan tokom nastanka sadržaja, kako tumači prenošenje de-mografske odgovornosti na žene, na koji način kampanja poštuje njihovu reproduktivnu au-tonomiju niti prepoznaje li u njenim porukama učvršćivanje tradicionalnih rodnih uloga.
Odgovornost žene za biološki opstanak zajednice
Savremeni antirodni pokreti rijetko će otvoreno poručiti da ženama treba oduzeti dostignuta prava. Oni govore o zaštiti porodice, dobrobiti djece, prirodnim razlikama između muškaraca i žena, de-mografskoj obnovi i opstanku zajednice. Problem nastaje kada se iza tih naizgled neupitnih vrijedno-sti kao jedina prihvatljiva nudi tradicionalna heteroseksualna porodica, majčinstvo predstavlja kao prirodna i najvažnija uloga žene, a ravnopravnost, reproduktivna autonomija i drugačiji porodični modeli kao prijetnja društvenom poretku. Ženska prava se postepeno potiskuju porukama koje ženu najprije proglašavaju odgovornom za porodicu, a potom i za biološki opstanak cijele zajednice.
Kampanja “Srpska te voli“ sama po sebi nije dovoljna da bismo je proglasili dijelom organizovane antirodne politike. Ipak, njeno povezivanje ženskog rađanja s budućnošću Republike opravdava pitanje gdje završava podrška roditeljstvu, a počinje očekivanje da žene svojim reproduktivnim ponašanjem služe interesima države.
Na tu granicu upozorava Željka Umičević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka. Mjere koje kampanja predstavlja, uključujući materinski i dječiji dodatak, finansiranje vantjelesne oplodnje i prenatalnih testova, pomoć za novorođenčad i liječenje djece s rijetkim bolestima, smatra važnim i nespornim. Ipak, socijalna podrška porodici nije isto što i stvaranje uslova za ravnopravan i siguran život žena.
“Ako država sigurnost žena prvenstveno definiše kroz naknade nakon rođenja djeteta i druge mjere podrške porodici, a istovremeno od žena očekuje da budu nositeljice demografske obnove, sasvim je opravdano da nam se upali crveni alarm i da prepoznamo rizik da se društvena uloga žena pokuša svesti na rađanje i majčinstvo“, kaže Umičević.
Iz odgovora Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske saznali smo da kampan-ju “Srpska te voli“ realizuje predsjednik Republike Srpske, odnosno da ju je osmislio njegov tim koristeći informacije resorno nadležnih ministarstava. Cilj kampanje je, kako navode, promoci-ja mjera podrške porodici i djeci koje Republika Srpska provodi u procesu demografske obnove.
Ministarstvo je u odgovoru pobrojalo besplatnu zdravstvenu zaštitu za trudnice, porodilje i djecu, fi-nansiranje tri pokušaja vantjelesne oplodnje i prenatalnih testova, pomoć od 500 KM za opremu no-vorođenčeta, refundaciju plate tokom porodiljskog odsustva, materinski i dječiji dodatak, naknade za treće i četvrto dijete te prava roditelja njegovatelja. Među mjerama su naveli i porodiljsko odsustvo koje može koristiti otac, besplatne udžbenike i prevoz za osnovce, stipendije te subvencionisanje jed-nog procentnog poena kamatne stope na stambene kredite za mlade i mlade bračne parove.
Posebno su izdvojili podršku nezaposlenim roditeljima četvoro i više djece, koju ostvaruje više od pet hiljada korisnika, navodeći da je mjesečno primanje od augusta 2026. povećano na 800 KM, s pripadajućim porezima i doprinosima.
Na pitanje o podacima i istraživanjima na kojima zasnivaju pronatalitetne mjere te razlozima zbog kojih mladi odgađaju roditeljstvo ili odlaze iz Republike Srpske, Ministarstvo nije ponudilo rezultate konkretnog istraživanja. Naveli su da su u stalnom kontaktu s mladima i da oni rješa-vanje stambenog pitanja izdvajaju kao jedan od najvažnijih uslova za formiranje porodice, uz zaposlenje za koje, kako ističu, također postoji institucionalna podrška.
Uprkos izostanku pokazatelja na osnovu kojih bi se mogla procijeniti njihova djelotvornost, Mini-starstvo tvrdi da su “dosadašnje pronatalitetne mjere ublažile još drastičniji mogući pad fertilite-ta, te da se apsolutno ne bi smjele dovoditi u pitanje, nego bi trebalo da se sistematizuju i intenzi-viraju“. U odgovoru nije navedeno na osnovu kojih je podataka utvrđeno koliko bi taj pad bio veći da mjere nisu postojale niti na koji način se mjeri njihov pojedinačni i ukupni učinak.
Ministarstvo odbacuje mogućnost da se odgovornost za demografski pad prenosi na žene, uz obrazloženje da Republika Srpska podstiče mlade parove da formiraju porodice i svoju budućnost planiraju u ovom entitetu.
“Odluka o roditeljstvu je lična i slobodna odluka svakog pojedinca, a uloga institucija je da stvore uslove u kojima ljudi koji žele djecu mogu da ih imaju bez ikakvog straha“, navodi se u odgovoru koji potpisuje Mirela Vujatović, stručna savjetnica za poslove planiranja informisanja i odnose s javnošću.
Upravo ta rečenica mogla bi poslužiti kao najbolji kriterij za procjenu kampanje. Ako je roditel-jstvo lična i slobodna odluka, žena nema obavezu da rađanjem uzvrati Republici za ostvarivan-je prava koja joj već pripadaju. Ako je zadatak institucija da uklone strah i prepreke, njihova us-pješnost ne može se mjeriti samo brojem pobrojanih naknada nego stvarnim iskustvom ljudi koji pokušavaju pronaći posao, riješiti stambeno pitanje, dobiti mjesto u vrtiću i odgajati djecu bez ekonomske neizvjesnosti.
Do zaključenja teksta nismo saznali ko je napisao scenarij spota i osmislio njegovu ključnu poruku, ko je producirao videosadržaje, da li je angažovana marketinška agencija, koliko je kampanja plaće-na, iz kojeg izvora je finansirana i je li za njenu realizaciju proveden postupak javne nabavke. Nisu poznati ni kriteriji prema kojima će se mjeriti njen učinak. Tako je javnosti detaljno objašnjeno šta je Republika navodno obezbijedila ženama, dok je ostalo nepoznato ko je, za koliko novca i s ka-kvim političkim i komunikacijskim ciljem odlučio saopštiti da je sada na njima da rađaju.
Polupun stomak djeteta i do pola puna čaša entitetskih davanja
Dugačak spisak naknada ne govori mnogo o životu koji počinje nakon njihove isplate. Ana Ko-tur-Erkić podsjeća da socijalna davanja služe ublažavanju materijalne nesigurnosti i po svojoj prirodi ne mogu zamijeniti redovnu platu, dostupne javne usluge i sistemsku zaštitu roditelja.
“Od svih tih naknada u praksi se mogu osigurati kruh i mlijeko za mjesec dana, a društvo je u problemu jer ne razumije da, u najboljem slučaju, polupun stomak djeteta nije mjerilo kvalite-ta života. Mjerilo je sistem koji odgovara na potrebe djeteta. Prva potreba djeteta i prva dužnost roditelja jeste kapacitet da se o njemu adekvatno stara, a to podrazumijeva ekonomsku sigurnost, redovnu platu i zakonski okvir koji, osim nominalno, i stvarno štiti pravo žene na rad tokom
trudnoće i osigurava joj jednake mogućnosti za povratak na tržište rada nakon odsustva. To kod nas izostaje“, kaže Kotur-Erkić.
Čak i kada bi podrška roditeljstvu bila sveobuhvatna, ona ženama ne bi smjela nametati rađanje kao patriotsku dužnost prema Republici Srpskoj, upozorava Umičević. Odgovorna politika ljudi-ma koji žele djecu treba omogućiti da tu odluku ostvare bez ekonomskih, zdravstvenih i drugih prepreka, uz jednako poštovanje odluke onih koji djecu ne žele.
“Podrška roditeljstvu treba da proširuje slobodu izbora, a ne da stvara pritisak i obavezu prema državi. Problem nije u tome što država podržava porodice i roditeljstvo, jer to i treba da radi, već u pitanju povećava li takva podrška autonomiju žena ili se koristi kao argument za očekivanje određenog reproduktivnog ponašanja“, kaže Željka Umičević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Kampanja je svakako izostavila terirorijalne granice brige o porodiljama. Republika Srpska zapos-lenim porodiljama garantuje godinu dana porodiljskog odsustva, odnosno 18 mjeseci za blizance, treće i svako naredno dijete, uz naknadu plate obračunatu na osnovu primanja ostvarenih to-kom prethodnih 18 mjeseci. Ta sigurnost važi dok se život žene uredno uklapa u administrativne granice sistema.
Kada žena živi u Republici Srpskoj, a posao pronađe u Federaciji BiH, može ostati bez zakonskog osnova za isplatu porodiljske naknade. Problem nastaje zbog međusobno neusklađenih propisa: Republika Srpska pravo na refundaciju vezuje za sjedište poslodavca, dok se u Federaciji ono os-tvaruje prema mjestu prebivališta porodilje.
Da se podrška porodici može promovisati bez izdavanja reproduktivnog naloga ženama pokazu-je švedski projekat “Swedish Dads“. Fotograf Johan Bävman bilježio je svakodnevicu očeva na roditeljskom odsustvu, od hranjenja i uspavljivanja djece do kućnih poslova, umora i nereda koji ne stanu u uobičajene reklamne slike porodične sreće. Švedski institut izložbu je potom pred-stavio širom svijeta kao priču o savremenom očinstvu i ravnopravnijoj podjeli brige.
Iza lijepih fotografija nalazi se politika koja roditeljsku odgovornost ne dodjeljuje automatski ženi. Roditeljima u Švedskoj pripada 480 dana plaćenog odsustva po djetetu, od kojih je po 90 dana rezervisano za svakog roditelja. Poruka države trebala bi biti jednostavna, ako ljudi odluče postati roditelji, briga o djetetu pripada oboma, a javni sistem mora omogućiti njenu adekvatnu raspodjelu.
U kampanji “Srpska te voli“ otac je nekuda izvjetrio , a ženi je ostavljena demografska budućnost Republike, da je iznese zajedno s trudnoćom. U projektu “Swedish Dads“ otac se vraća tamo gdje ga patrijarhalna razglednica sretne porodice najmanje očekuje, među pelene, flašice, neprospav-ane noći i svakodnevnu brigu o djetetu. Jedna država ženi poručuje da rodi jer je ona navodno sve ostalo završila. Druga muškarcu omogućava da bude roditelj i nakon porodičnog fotografisanja. Između te dvije poruke smjestila se razlika između ljubavi kao predizbornog slogana i podrške kao stvarne javne politike.
