Tokom okupljanja krajnje desnice na Svjetskom kongresu porodice u Italiji 2019. godine ultrakonzervativni španski aktivist je izjavio: „Ovaj kulturni rat je globalni rat. Neprijatelji su se infiltrirali u sve institucije, od političkih partija do Ujedinjenih nacija. Ali, trendovi se mjenjaju i sada moramo pokrenuti globalne kampanje u prekograničnom ultrakonzervativnom odgovoru. Moramo preuzeti vlast, direktno ili indirektno, ‘kontroliranjem okruženja’ u kojem djeluju političari.“ Te iste godine, obraćajući se Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres naglasio je potrebu za odgovorom na aktualno „protivljenje ženskim pravima“, ističući da svi trebaju „skretati pažnju na uznemirujuće zajedničko obilježje terorističkih napada i ekstremističkih ideologija: nasilnu mizoginiju počinilaca“.

Iako oba govora izazivaju strah i oprez, u samo jednom je javno opisan neprijatelj. Mobilizacija nacionalista nakon političkih uspona krajnje desnice i autoritarnih režima u zemljama istočne i zapadne Evrope, i širom svijeta, izrodila je nove oblike ekstremističkih narativa okupljene oko tradicionalnih i vjerskih ideologija, u kojima rod ima važnu ulogu i gdje rasprave o rodnim normama, pitanjima i politikama imaju značajan uticaj na političku mobilizaciju.

Rasprave o pobačaju, planiranju porodice, „prirodi“ žena i muškaraca, seksualnom obrazovanju u školama, rodnim studijama na univerzitetima i položaju seksualnih manjina, slijede linije političkih podjela – s krajnjom desnicom na jednom kraju spektra.  Evidentno je da su stavovi i kapaciteti desnice ugrađeni u nove nacionalističke politike i retoriku, kao i u populističku i ekstremističku mobilizaciju pod krinkom antifeminističkog narativa. Dominantni desničarski diskurs da su muškarci ugroženi nastojanjima da se uspostavi rodna ravnopravnost doveo je do uspona novih oblika patrijarhata, obojenog nacionalizmom, antiimigrantskom retorikom i mizoginijom. Iz navedenih razloga, rodne analize su ključne za konceptualizaciju i dublje razumijevanje ekstremističkih grupa i mogu nam pomoći ne samo da razumijemo nedovoljno istraženo pitanje intersekcije roda i politike unutar krajnje desnice – nego i da razmislimo o tome kako bi se dinamika ove pojave mogla promijeniti.

Nakon okupljanja predstavnika/ca krajnje desnice u Charlottesvilleu, SAD, koje je rezultiralo pogibijom Heather Heyer, krajnje desničarske grupe su se usmjerile protiv preminule, nazivajući je „droljom“ i eksplicitno slaveći njenu smrt.  Heyer su opisivali kao „definiciju beskorisnosti“ jer za krajnju desnicu 32-godišnja žena bez djece predstavlja „bezvrijedan teret za društvo“. Navedeni primjer ekstremističke retorike svjedoči o isprepletenom odnosu između krajnje desnice i mizoginije i pokazuje na koji način desničarske grupe i pojedinci svoja uvjerenja zasnivaju na muškoj premoći nad ženama.

Protesti u Hrvatskoj nakon ratificiranja Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija),8 uz povlačenje Turske kao potpisnice i nastojanja Bugarske, Poljske i Mađarske da se distanciraju od Konvencije, dodatno ukazuju na snažnu vezu između uspona krajnje desničarskog populizma, ekstremizma i antifeminizma. Uz uspon i sve veću promociju nacionalističke mobilizacije, povlaćenje iz međunarodnih sporazuma pojedinih država ukazuje na duboko zanemarivanje važnosti zaštite fizičkog, seksualnog, ekonomskog i psihičkog integriteta žena,  kao i želju da se dodatno ispolitiziraju ljudska prava žena, tumačeći ih kao jedan vid napada globalnih sila na tradiciju, religiju i naciju.

Umjeren politički i sigurnosni odgovor na slučajeve otvorene mizoginije i promoviranje nasilja nad ženama od strane krajnje kršćanske desnice ili selefijskih fundamentalista ukazuje na nedostatak funkcionalnih mehanizama demokratske politike za rješavanje problema nasilja nad ženama koje ove grupe (in)direktno iniciraju. U vezi sa navedenim, ovaj rad nudi nekoliko argumenata kao odgovor na predstavljenu problematiku. 

Za potrebe izrade ovog teksta autorice su koristile kvalitativnu analizu društvenih mreža, te je analizom više od pedeset Facebook grupa, YouTube kanala i web portala, sa sjedištem u BiH i regiji, utvrđena iznenađujuća univerzalnost jezi nih oblika i konstrukcija koje se koriste pri izražavanju mišljenja o ženama „koje im se ne sviđaju“.  Važno je napomenuti da su autorice prikupljale podatke korištene u ovom radu posljednjih nekoliko godina, te su pojedini nalazi (s odgovarajućim citatom) korišteni u ranijim publikacijama Atlantske inicijative. Također, autorice su se koristilile saznanjima ste enim kroz ranije provedene intervjue i fokus grupe sa selefijskim fundamentalistima i pripadnicima krajnje desnice u Bosni i Hercegovini, te su neki od evidentiranih citata korišteni u i samom tekstu. 

Policy paper je dostupan na linku.