Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici je odavno prepoznato kao oblik diskriminacije žena i najdrastičnijeg kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda na globalnom nivou. Ne postoji nijedan dio zemaljske kugle na kojem ne postoji nasilje u porodici u kojem se dominantno žena javlja kao žrtva nasilja. Svjesni ove činjenice, kao i duboko ukorijenjene nejednakosti žena i muškaraca širom svijeta, predstavnici značajnih međunarodnih organizacija preduzeli su niz aktivnosti u cilju sprečavanja i suzbijanja ove negativne društvene pojave. Bosna i Hercegovina se među prvim državama pridružila ovim naporima, stavljajući svoj potpis na sve relevantne međunarodne i regionalne dokumente iz ove oblasti. Međutim, i pored tako proklamovane posvećenosti borbi protiv nasilja u porodici, izostali su stvarni efekti na terenu. Mnoga istraživanja koja su provedena od strane NVO i nekih drugih organizacija na teritoriji BiH pokazuju da i pored postojanja normativnih rješenja koja omogućavaju efikasnu reakciju na ovaj oblik nasilja, još uvijek izostaje adekvatna reakcija svih subjekata zaštita. To je posebno došlo do izražaja u situaciji izazvanoj pandemijom virusa korona COVID-19 koja je u Bosni i Hercegovini nastala početkom 2020. te godine. U nastojanju da spriječi širenje bolesti izazvane ovim virusom, nadležni državni organi donose različite epidemiološke mjere i preporuke koje se uglavnom odnose na smanjivanje kretanja i međusobnih kontakata sa licima sa kojima se ne živi u zajedničkom domaćinstvu, na organizaciju rada od kuće u svim organima, institucijama i poslovnim subjektima u kojima je to moguće, ne vodeći pri tome računa o efektima takvih mjera na žrtve nasilja u porodici. Opravdano je konstatovati da nadležne institucije u entitetima, u tom početnom periodu pandemije, nisu adekvatno reagovale ne problematiku vezanu za nasilje u porodici, odnosno na specifične potrebe žrtava nasilja u porodici. Naime, žrtve nasilja u porodici, nakon uvođenja mjera ograničenja kretanja i rada od kuće, dolaze u nezavidnu poziciju. Svakodnevni boravak sa nasilnikom u atmosferi straha, nezaštićenosti i nemoći da se, bez znanja nasilnika, potraži pomoć od nadležnih institucija, značajno utiču na njihovu poziciju. S druge strane, takvo stanje djeluje podsticajno na nasilnika, što rezultira povećanom stopom nasilja u porodici u svim državama, pa i u Bosni i Hercegovini.
„Priručnik – COVID-19 i nasilje u porodici” je publikacija koja je nastala kao izraz potrebe da se stručna javnost, ali i svi građani Bosne i Hercegovine, upoznaju sa problemima sa kojima se susreću žrtve nasilja u porodici za vrijeme pandemije COVID-19, te da se ukaže na najbolje prakse u postupanju subjekata zaštite u ovakvim i sličnim situacijama. Psihičko nasilje kao oblik nasilja u porodici je čest pratilac svih ostalih vidova nasilja. Međutim, ovaj vid nasilja prolazi neprimijećeno, često i od same žrtve, a ostavlja dugoročne posljedice na zdravlje i radnu sposobnost žrtve nasilja u porodici. Istraživanja potvrđuju da je tokom pandemije u BiH došlo do porasta psihičkog nasilja, naročito u onim porodicama u kojima ranije nije zabilježen bilo kakav oblik nasilja. Najčešće se manifestuje kroz omalovažavanje, zabrane, kontrolisanje kontakata sa drugim licima itd, što tokom vremena dovodi do nesigurnosti žrtve, narušava njeno mentalno zdravlje i stvara osjećaj straha i anksioznosti. Ekstremna posljedica psihičkog nasilja je samoubistvo ili pokušaj samoubistva žrtve. Stoga je neophodno pružiti psihosocijalnu pomoć i podršku žrtvama nasilja, a istovremeno je neophodno provesti i psihosocijalni tretman učinioca nasilja u porodici. Izuzetan značaj u provođenju svih normativnih akata kojima se na bilo koji način tretira oblast sprečavanja i suzbijanja nasilja u porodici ima postupanje policije u slučajevima nasilja u porodici. Ovo iz razloga što se prvi kontakt žrtve sa subjektima zaštite najčešće ostvaruje preko intervencije policije te od načina na koji policija interveniše i njihovog odnosa prema žrtvi često zavisi i daljnji tok postupanja ne samo žrtve, već i svih ostalih subjekata zaštite.
Obzirom na specifičnost državnog uređenja BiH, u publikaciji „Priručnik – COVID-19 i nasilje u porodici” su obrađena normativna rješenja vezana za postupanje policije u FBiH i RS, sa prikazom najboljih praksi u postupanju policije. Posebna pažnja je posvećena ovlaštenju službenih lica da podnose prijedloge za izricanje zaštitnih mjera i hitnih mjera zaštite, uz prikaz formulara za podnošenje ovog zahtjeva koji može biti od koristi svim predstavnicima ministarstva unutrašnjih poslova koji obavljaju ove poslove.
U publikaciji je ukazano i na neophodnost hitnog postupanja u svim slučajevima nasilja u porodici te naglašena potreba donošenje odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, kojom bi bila posebno propisana obaveza postupanja tužilaštava (ali i sudova) u predmetima nasilja u porodici bez neopravdanog odgađanja.
Poseban značaj ove publikacije se ogleda u prikazivanju primjera dobre prakse u postupanju pojedinih policijskih stanica, kao i primjera dobre prakse uspostave multisektorske saradnje u kriznim situacijama na lokalnom nivou. Oni mogu biti osnova za kreiranje politike postupanja u slučajevima nasilja u porodici u kriznim situacijama kao što je pandemija izazvana virusom COVID-19.
Priručnik možete pronaći na linku.
