Projekt razvoja svijesti o NATO-u usmjeren je na podizanje javne svijesti i podršku informisanom mišljenju o NATO-u i prednostima procesa uključivanja BiH u ovaj savez, što se posebno odnosi na Republiku Srpsku.

Glavni cilj projektnih aktivnosti bio je podizanje svijesti, širenje znanja i razvoj boljeg razumijevanja svih prednosti koje sa sobom nosi sticanje statusa punopravnog člana NATO saveza među građanima BiH.

Ciljne grupe bile su studentska populacija – pojedinci između 18 i 25 godina starosti – kao i aktivisti iz omladinskih i nevladinih organizacija u Republici Srpskoj.

Radionice su organizovane u Bratuncu, Srebrenici, Milićima, Vlasenici, Nevesinju, Trebinju i Bileći, uključujući 210 aktivnih učesnika.

Stručnost neophodnu za organizaciju radionica osigurali su Atlantska inicijativa i Ministarstvo spoljnih poslova BiH. Imali smo sreću ugostiti G-dina Igora Pilića, savjetnika u uredu zamjenika ministra vanjskih poslova, i G-dina Gorana Pranjića, savjetnika u sektoru ministarstva za odnos sa NATO-m i bivšeg predstavnika BiH u glavnom štabu NATO-a u Briselu.

Interaktivne radionice su organizovane u tri različita formata, sa ukupnim trajanjem od 4 sata. Svaka radionica je obuhvatila širok spektar pitanja organizovanih oko dvije centralne teme – „Koncept i struktura NATO-a” i “Koristi NATO članstva za BiH i njene građane“. Nakon početnog predavanja 2 stručnjaka iz ove oblasti, uslijedila je rasprava sa učesnicima podijeljenim u nekoliko radnih grupa. Kroz radne grupe se diskutovalo o informacijama iz početnog predavanja. Grupna debata je učesnicima omogućila aktivno učešće u diskusijama na sve teme koje su smatrali važnim ili relevantnim. Nakon što je svaka od radnih grupa donijela svoje konačne zaključke, njihova saznanja i zaključci razmijenjeni su sa zaključcima ostalih radnih grupa. 

Naučene lekcije

Poslije višemjesečnih aktivnosti i ukupno 7 održanih radionica, čini se da bi bilo realno zaključiti da omladina u manje razvijenim opštinama RS-a ima malo ili nimalo znanja o NATO-u, te da je posljedica toga i manjak razumijevanja značaja i koristi koje sa sobom nosi proces pristupa i eventualno stalno članstvo BiH u NATO savezu. Učesnici uglavnom nisu uspijevali shvatiti i cijeniti značaj zahtijevanih reformi i dobrobit koju bi te reforme donijele direktno njima i njihovim porodicama i zajednicama.

Generalno, glavne zamjerke na pristup BiH u NATO ostale su bazirane na ličnim emocijama i traumama doživljenim tokom vojne intervencije NATO snaga koje su za cilj imale zaustavljanje ratova u BiH (1995.g) i Kosovu (1999.g). Međutim, bilo je ohrabrujuće primjetiti da su ciljne grupe nakon predstavljanja činjenica o potencijalnim koristima članstva u NATO savezu, bile spremne ulaziti u raspravu o mogućem uticaju ovog članstva na poboljšanje životnih uslova stanovništva, povećanje mogućnosti za zapošljavanje, ekonomski razvoj, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala kroz uvođenje poštivanja zakona i generalne uspostave funkcionalne države, bazirane na političkoj pouzdanosti i finansijskoj transparentnosti.

Tokom debata u radnim grupama, mnogi učesnici su istakli da po prvi put čuju argumente u korist pristupa BiH NATO-u, i izjavili da vjeruju da bi se trebalo uraditi više na tome da navedeni argumenti budu dostupni njihovim zajednicama. Skoro svaka radionica je završavala izjavama da razmjena istinitih, pravovremenih i preciznih informacija o NATO-u i procesu pristupa BiH u ovaj savez, može pomoći stanovništvu u sticanju informisanog mišljenja o ovim pitanjima i razviti bolje razumijevanje značaja pristupa za budućnost države. Mnogi učesnici su predložili i organizaciju sličnih radionica za širu javnost, koja bi uključila donosioce odluka i političku elitu.

Ovaj projekat finansirala je Ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu.