Rodno zasnovano nasilje jedan je od najtežih oblika rodne diskriminacije u društvu, a nasilje u porodici njegov najrasprostranjeniji oblik. Koliko i u kojim oblicima je rasprostranjeno kod nas pokazaće veliko istraživanje koje se ove godine provodi po metodologiji Evropske agencije za temeljna prava.
Prema podacima Istraživanja iz 2013. godine 47,2 posto žena, nakon što su napunile 15 godina bilo je izloženo nekom obliku rodno zasnovanog nasilja, u bliskom porodičnom krugu.
Efikasno procesuiranje počinitelja i osiguranje naknade štete oštećenim jedan je od odgovora društva na rodno zasnovano naslje.
Usvajanjem dokumenta UN-a i Vijeća Evrope, među kojima i Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici 2013. g., i donošenjem Okvirne strategije za provođenje Konvencije Bosna i Hercegovina se obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja.
U Bosni i Hercegovini prijavi se samo 10 posto slučajeva nasilja u porodici.
”Godišnje se prijavi oko 3000 slučajeva nasilja u porodici. Policija u Federaciji BiH na lice mjesta izađe u 1500 slučajeva, a za oko 1000 sačini izvještaj o izvršenom djelu. U sudsku proceduru uđe oko 800 slučajeva, a za oko 400 se izriču krivične sankcije. U 10 posto slučajeva žrtve budu smještene u sigurnu kuću. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u prosjeku se dvije trećine slučajeva prijavi kao prekršaj, jedna trećina kao krivično djelo”, navodi direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović – Hadžiabdić.
Samra Filipović-Hadžiabdić
U Federaciji BiH je digitaliziran sistem evidencije vođenja slučajeva nasilja u porodici. Gender Centar Federacije BiH prikuplja podatke o broju prijava slučajeva nasilja, broju i vrstama izrečenih zaštitnih mjera. Podatke u elektronske evidencije unose nadležne policijske stanice, Centri za socijalni rad i NVO koje primaju žrtve nasilja u sigurne kuće i vode SOS telefone, FBiH 1265, RS 1264, kaže projektna koordinatorica u Centru Fatima Bećirović.
Fatima Bećirović
”Činjenica je da se svake godine bilježi porast postotka prijava. Veći broj prijava nasilja ne znači veći broj slučajeva. Broj je u porastu zato što se na terenu jako puno radi na poticanju žrtava i građana da prijave nasilje i njihovoj senzibilizaciji o važnosti prijavljivanja nasilja Na terenu se stvari mijenjaju, situacija je bolja, ali puno toga još treba prilagoditi, popraviti i unaprijediti, da bi se dostigao nivo na kojem bi trebalo da bude zaštita žrtava nasilja”.
U Republici Srpskoj statističke podatke prikupljene od subjekata zaštite od nasilja u porodici objavljuje Ministarstvo porodice i omladine RS. U prvih šest mjeseci ove godine zaprimljene su 423 prijave, a nadležnim tužiteljstvima dostavljeno 199, žene su bile žrtve u 388 slučajeva. U periodu juli-decembar 2017. zaprimljeno je 588 prijava, tužiteljstvima dostavljeno 275, žene su bile žrtve u 542 slučaja.
Objedinjeni podaci o rodno zasnovanom nasilju ne postoje, jer metodologija prikupljanja, analize i obrade podataka nije bila usaglašena, zato je Vlada Republike Srpske imenovala entitetski Gender centar za koordinaciono tijelo za praćenje primjene Konvencije, navodi viša stručna saradnica u Gender centru RS Ana Đurić.
Ana Đurić
” Gender Centar RS sačinio je poseban izvještaj o stanju podataka i praćenju rodno zasnovanog nasilja, čiji sastavni dio je i Metodologija sa indikatorima za praćenje primjene Konvencije u RS. Izrađene su Izvještaj o procjeni Kapaciteta u sektorima obrazovanja policije, besplatne pravne pomoći i smjernice za multisektorsku saradnju na lokalnom nivou.Te modul za multisektorsku obuku pružaoca usluga u skladu s Konvencijom, kao i priručnik za postupanje u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici.”
Pravosudna praksa nije dala adekvatan odgovor na nasilje nad ženama u porodici.
Jednu od ključnih uloga u podršci ženama da zaštite svoje ljudsko pravo na život bez nasilja ima pravosuđe. Kvalitet mjera zaštite i podrške žrtava procjenjuje se kroz šest kjučnih kriterija koje definira Konvencija. Put do pravde za bh. žene žrtve nasilja, dug je, kompliciran i skup.
Žrtve nasilja u BiH su diskriminirane, nemaju ujednačen status na cijeloj teritoriji države, zaštita i usluga koju mogu dobiti razlikuju se ovisno o entitetu, kantonu ili općini u kojoj žive. Stručnjakinja za ljudska prava Aleksandra Ivanković našla se u poziciji žrtve nasilja koja traži pravdu.
”Prosto ne znam odakle da počnem jer sam na svakoj stepenici na koju sam zakoračila naišla na prepreku. Da počnem od resursa kojih više nema nego što ima. Od načina na koji ustanove funkcionišu. Od nedostaka svijesti ustanova da trebaju da zauzmu određeni pristup. Do toga da mi svi učesnici u postupku s jedne, druge i treće strane kažu imaš sreće što živiš u inostranstvu pa tamo postoji neka zaštita”, sažima višegodišnje iskustvo Ivanković, zamjenica direktora jedne evropske nevladine organizacije za podršku žrtvama nasilja.
Svoje i iskustva žena kojim je pomagala detaljno je opisala u komentaru ”Nasilje nad ženama i sistemska diskriminacija (pre)dug put do pravde”
U toku je proces harmonizacije institucionalnog i zakonskog okvira za zaštitu i prevenciju rodno zasnovanog nasilja u BiH. Riječ je o dugotrajnom multisektorskom procesu. Jedan od pozitivnih pomaka kad je u pitanju rodno zasnovano nasilje je unaprijeđenje krivično zakonodavstvo, smatra direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filpović-Hadžiabdić.
”Novim Krivičnim zakonom RS inkriminisano je krivično djelo ”javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje”, a Zakonom su definirana nova krivična djela u skladu sa Istanbulskom konvencijom. U Federaciji BiH je usvojen Pravilnik o psihosocijalnom tretmanu, kao temelj uspješnije zaštite i prevencije nasilja – jer rad sa počiniocima jedan od ključnih elemenata prevencije, obzirom na veliki broj povratnika u činjenje ovog djela”.
Pravosuđe je jedna od najslabijih karika u lancu borbe protiv nasilja nad ženama. Za žrtve su obesrabrujući dužina postupka, pravne kvalifikacije rodno zasnovanog nasilja na sudovima, i odvojeni postupak za obeštećenje koji ih iznova traumatizra. Na to ukazuje i Analiza praćenja krivičnih i sudskih postupaka u oblasti zaštite od rodno zasnovanog nasilja u BiH, Analitički izvještaj zeničkog Centra ženskih prava i banjalučke Fondacije Udružene žene.
Monitoring krivičnih postupaka u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, rade već sedmu godinu. Analiza je urađena na bazi monitoringa 22 suda. Monitorke u RS prisustvovale su 121 ročištu pred entiteskim sudovima i Osnovnim sudom distrikta Brčko. U Federaciji je monitorisano 249 krivičnih predmeta i 134 predmeta koja se odnose na izricanje zaštitnih mjera prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. Generalne preporuke odnose se na položaj oštećene u krivičnom postupku, njenog tretmana pred sudom, kaznenu politiku za djela rodno zasnovanog nasilja i saradnje institucija u lancu zaštite od nasilja.
”Podaci za Republiku Srpsku pokazuju da nasilje u porodici, koje je dominantan oblik rodno zasnovanog nasilja prema ženama, pravosudne institucije još uvijek posmatraju kao djela manje društvene opasnosti, pa samim tim i procesuiranje tih djela ne ukazuje da se ova krivična djela shvataju ozbiljno. Kaznena politika isuviše je blaga”, kaže direktorica Fondacije Udružene žene iz Banja Luke Aleksandra Petrić.
Aleksandra Petrić
Ona ističe da se posebne sigurnosne mjere zaštite žena koje su najčešće jedini i svjedoci u tim postupcima ne primjenjuju. Žene žrtve nasilja kao svjedokinje nemaju pristup psihološkoj i socijalnoj pomoći prije, tokom i nakon postupka.
”Kada je riječ o naknade štete za žrtve nasilja niti jedna žrtva nije je tražila niti tokom krivičnog postupka dobila, to pravo njima je nedostupno i neostvarivo”.
U Republici Srpskoj djela nasilja u porodici procesuiraju se i kao prekšaj i kao krivična djela.
”Oko 40 posto predmeta koji su procesuirani kao prekršaji imalo je elemente krivičnog djela, a kao takve tužitelj ih nije prepoznao, što ukazuje da još uvijek postoje problemi u prepoznavanju tih djela”, navodi Petrić.
Postupci su najčešće dugotrajni iako Zakoni propisuju da ove predmete treba voditi po hitnom postupku. Primjer dobre prakse je sud u Višegradu.
”Višemjesečno trajanje postupka je problematično u smislu osiguranja bezbjednosti žrtva i kvaliteta njihovog svjedočenja jer one trpe pritiske od počinitelja nasilja koji se uglavnom nalaze na slobodi i u pravilu vrše pritisak na njih da odustanu od svjedočenja”, pojašnjava Petrić.
U Federaciji BiH za nasilje nad ženama najčešće se izriču uvjetne osude.
”Ne možemo zaključiti da se izricanjem uvjetnih osuda društvu i konkretnom počinitelju šalje poruka da takva djela ne treba da se čine, a pogotovo ne možemo reči da žrtve tu imaju neku zaštitu i satisfakciju”, ocjenjuje projektna koordinatorica Centra ženskih prava Amra Bećirović.
Amra Bećirović
Ženama koje su preživjele nasilje u porodici i koje svjedoče u postupcima pred sudovima u BiH važno je osigurati pristup besplatnoj pravnoj pomoći. Prema postojećim entitetskim zakonima, ženama žrtvama nasilja u porodici ona je nedostupna, čak i ako su nezaposlene, jer postoji imovinski cenzus.
”Žrtve u upitniku za besplatnu pravnu pomoć moraju navesti podatke o imovini koja se vodi na suprugu, koji je često i počinitelj nasilja.Tako da one iako nemaju vlastite imovine, zbog imovine supruga koja se vodi kao njihova nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć”, kaže direktorica Fondacije Udružene žene iz Banja Luke Aleksandra Petrić.
Sekundarna viktimizaciju žrtava u pravnoj zaštiti mora se izbjeći, što je i jedan od ključnih kriterija, koji se odnose na kvalitetu mjera zaštite i podrške žrtava definiran Konvencijom.
”Sekundarna viktimizacija je to što ja deset godina nakon razvoda nisam dobila ni jedne marke pa moram da pokrećem izvršni postupak u kojem ja sad nešto treba da dokazujem. Ukoliko čitav postupak nije pravolinijski i ne ide na ruku žrtvi i ne stavi žrtvu u centar, sve prerasta u sekundarnu viktimizaciju”, navodi Aleksandra Ivanković.
Oštećene u krivičnim postupcima nasilja imaju pravo na naknadu štete. Prema rezultatima Analize, pouka o imovinskopravnom zahtjevu obrazložena je samo u 21 predmetu gdje je oštećena upućena na zahtjev u parničnom postupku.
Generalna problemi su neupućenost žrtava u postupak i nedostatak inicijative tužitelja pri prikupljanju dokaza koji su neophodni prilikom odlučivanju o zahtjevu.
Evropska direktiva o pravima žrtava nalaže da naknada žrtvama nasilja mora biti osigurana čak i kada počinitelj ne može biti krivično kažnjen ili gonjen. BiH tek slijedi usklađivanje legislative.
”Jedno od rješenja je Alimentacioni fond za plaćanje izdržavanja, gdje država na sebe preuzima dug pa ga utjeruje od neplatiša. Pravosudni sistem koji funkcioniše i koji ne dozvoljava da se presuda o izdržavanju djece čeka šest godina, nedozvoljava da se presuda o izvršenju čeka deset godina. Neplaćanje izdržavanja je jedan oblik nasilja, to je ekonomsko nasilje”, smatra Aleksandra Ivanković.
Rod i pravosuđe
Kako bi se produbilo razumjevanje nasilja u porodici unutar pravosuđa, NVO-i u saradnji sa entitetskim Centrima za edukaciju sudija i tužitelja, provode raznovrsne projekte edukacije i obuka o rodno zasnovanom nasilju. Jedan takav je i projekat ”Rod i pravosuđe” koji provodi Atlantska inicijatva uz podršku Ambasade Švedske u Bosni i Hercegovini.
”Profesionalna težnja sudija i tužitelja je objektivnost, i kao i većini ljudi, nije im se lako suočiti sa rodnim predrasudama. Međutim, ipak aktivno su uključeni u projekat, kroz koji je napravljen ozbiljan iskorak u prevazilaženju rodnih predrasuda u različitim predmetima, uključujući predmete nasilja u porodici, predmete seksualnog uznemiravanja i silovanja”, navodi voditeljica odjela za istraživanja u Atlantskoj inicijativi Majda Halilović.
Detaljno obrazlaganje olakšavajućih i otežavajućih okolnosti u presudi važna je poruka za žrtvu i počinitelja. Analiza Atlantske inicijative pokazala je da žrtve nasilja u porodici uznemirava kada u presudi sud kao olakšavajuću okolnost navede da je nasilnik porodičan čovjek.
”Mnogo smo radili sa sudijama da prepoznaju kako ovakvi stavovi utiču na žene izložene nasilju i sada sudije sve aktivnije učestvuju u mijenjanju te prakse”, ističe Halilović.
Ona smatra da su u primjeni prava pred našim sudovima prevaziđene neke rodne predrasude. U odnosu na nasilje u porodici sve rjeđe čujemo, ranije uobičajeno pitanje: “Zašto ostaju i zašto se vraćaju nasilniku?” ”Kad je u pitanju seksualno uznemiravanje mislim da smo u velikoj mjeri prevazišli trivijaliziranje ovog problema i stav da seksualno uznemiravanje nije bitno ili da ga žene same provociraju”.
Majda Halilović
Kvalitet mjera zaštite i podrške žrtava procjenjuje se kroz šest kjučnih kriterija koje definira Konvencija. To znači da moraju biti zasnovane na razumijevanju nasilje nad ženama i nasilja u porodici iz rodne perspektive i biti usmjerene na ljudska prava i sigurnost žrtve. Moraju biti zasnovane na integriranom pristupu koji uzima u obzir odnos između žrtava, počinitelja, djece i njihovog šireg društvenog okruženja. Ciljevi mjera zaštite i podrške žrtvama trebalo bi da bude izbjegavanje sekundarne viktimizacije, kao i osnaživanje i ekonomske nezavisnost žena žrtava nasilja. Različite službe za zaštitu i podršku žrtava trebalo bi da budu u istim prostorijama tamo gdje je to prikladno. Mjere zaštite i podrške žrtava moraju odgovoriti na specifične potrebe ugroženih osoba uključujući i djecu žrtve i biti im dostupne.
Početkom proljeća iduće godine Bosna i Hercegovina dobit će uputnik GREWIO Komiteta, u kojem će se tražiti svi podaci o rodno zasnovanom nasilju.
Pred BiH dug je put iskorjenjivanja nasilja nad ženama u porodici. Objedinjavanje podataka ključno je za sistemski pristup. Jedan od koraka je i usvajanje trećeg Gender akcionog plana BiH 2018.-2022. u kojem je na prvom mjestu strateških prioriteta borba protiv nasilja nad ženama.
Izvor: BHRT.BA (05. decembar 2018.)
