Zašto je Bosni (ponovo) potreban NATO
Zemlja je danas podijeljena više nego ikada od 1995. godine. Vrijeme je da se pozove pojačanje.
04.05.2010.
Izvor: Foreign Policy (29.04.2010.)
Pišu: Louise Arbour i General Wesley Clark
ELVIS BARUKCIC/AFP/Getty Images
Trenutno, budućnost Bosne i Hercegovine se čini nesigurnijom nego je ikada bila od kraja rata 1995. godine. Svaka od tri većinske grupe u zemlji- Bošnjaci, Srbi i Hrvati- se natječe da odredi budućnost ove države. Pritome, oktobru će se održati opšti izbori. Ako ovaj događaj nije po sebi dovoljno destabilizirajući, raznorodne izborne jedinice naginju suprotnim pravcima: Srbi prijete sazivanjem referenduma o Dejtonskom sporazumu koji je zaustavio rat; Hrvati pozivaju na stvaranje autonomnog regiona unutar šire države; dok bosanski Muslimani zahtijevaju novi ustav, koji bi zamijenio postojeći, vrlo decentralizirajući dokument, i time im obezbijedio više ovlasti. Bez obzira ko pobijedi, stvaranje koalicione vlade nakon izbora će biti veoma teško. Povrh političke krize, zemlja je uslijed ekonomskog i socijalnog rastakanja.
Koliko god paradoksalno zvučalo, upravo je sada pravi trenutak da NATO sa Bosnom čvrsto uspostavi bliže savezništvo, na tragu procesa koji je započeo prošlog četvrtka (24. april, prim.prev.) u Tallinnu, u Estoniji. Na sastanku ministara vanjskih poslova zemlja članica NATO-a odlučeno je da se Bosni i Hercegovini dodijeli Akcijski plan za članstvo (MAP), što je dobrodošao iskorak prema osnaženju oskudnog držanja ove zemlje na poljima mira i stabilnosti. MAP nije obećanje za članstvo u NATO-u, ne obavezuje Alijansu na odbranu Bosne od vojne prijetnje, niti utiče na bh mehanizme donošenja odluka. To je program pomoći kroz koji NATO i njegove članice pružaju podršku i način provedbe spocifičnih političkih, ekonomskih, sigurnosnih i reformi iz oblasti prava. A to je upravo ono što je Bosni u ovim teškim trenucima potrebno, dijelom da bi se umirilo različite političke frakcije, dijelom da bi se pomoglo proguravanju prijeko porebnih reformi.
Pokušaji SAD i EU da se Bosni i Hercegovini pomogne zagovaranjem ustavnih reformi, koje bi vladu učinile funkcionalnijom, pokazali su se ništavnim; niko na terenu nije spreman na poduzimanje teških koraka. Ono što je potrebno jeste zajednička agenda sa projektima od kojih bi koristi imali svi Bosanci, bez da se remeti osjetljiv balans snaga i pojedninačni vitalni interesi tri zajednice. Međutim, bosanskim političarima danas nedostaje zajednički interes i podjednako prihvaćene vrijednosti kao preduvjeti za poboljšanje onoga oko čega su se dogovorili u Daytonu. Pokušaji promjena trenutnog uređenja biće izvor razdora, kao i proces za koji je potrebno mnogo vremena.
Bliža povezanost sa NATO-om može izgraditi zajedničko osjećanje svrhe i pridonijeti smirivanju situacije. Veliki broj trenutnih tenzija u Bosni egzistira zahvaljujući osjećaju nesigurnosti svih partija oko buduće strukture države i svoga statusa unutar nje. Posjedovanje MAP-a zajedno sa NATO-om može svim stranama uliti osjećaj sigurnosti, na taj ih način osnažujući da budu samouvjereni pri provođenju potrebnih institucionalnih promjena, čak i kada su one politički složene. Uz pomoć NATO-a, reforme mogu biti i postupne; Makedonija od 1999. godine ima MAP, a tek sada je spremna za otpočinjanje pristupnih pregovora sa EU.
Čak i među bosanskim Srbima, grupi najmanje priklonjenoj ideji približavanja NATO-u, podrška javnog mnijenja članstvu je već 35 posto, što je više od iskazane podrške u Crnoj Gori u decembru 2009. godine, trenutku kad je ovoj zemlji dodijeljen MAP. Čak je i srpski lider Milorad Dodik, koji se ranije pokazao kao težak partner sa ostalim dijelovima međunarodne zajednice, za članstvo Bosne u NATO-u. Jasno je da će, uzimajući u obzir NATO-ovo bombardovanje Srbije 1999. godine, nacionalistički orijentirani srpski političari ostati protiv. Međutim, malo je vjerovatno da će takav stav izazvati značajan efekat, naročito što je Srbija, za koju su bosanski Srbi blisko vezani, također na putu približavanja NATO-u.
Ukoliko se reforma i desi, jedini način da zaista i funkcioniše jeste da bude oblikovana od strane i za sve konstitutivne narode: Bošnjake, Srbe i Hrvate. MAP je značajan za Bosnu jer ostavlja prostor za inicijativu i stavlja odgovornost za reformski proces u ruke bosanskih lidera. To se umnogome razlikuje od međunarodnih nametanja zadnju deceniju i po velikog broja odluka, provednih kroz Ured viskokog predstavnika (OHR), od uspostavljanja zajedničkih saobraćajnih tablica do produženja mandata međunarodnim sudijama koji rade na osvjetaljavanju ratnih zločina. Prečesto su se bosanski lideri krili iza OHR-a ne bi li izbjegli donošenje teških odluka. Ovoga puta čelnici zemlje moraju prestati tražiti dolazak nekoga drugog da ih spasi i započeti samostalno obavljati posao koji je pred njima. Oslonjeni na vlastite sposobnosti, bosanski lideri mogu povući ispravne poteze, kao što su to radili proteklih par mjeseci kroz usvajanje novih zakonskih odredbi koje omogućuju ostvarenje značajne podrške MMF-a i vizne olakšice EU. Još uvijek, pozitivne promjene će u Bosni biti postepeno progresivne, a NATO sastanak je odličan prvi korak na tom putu.
Prvi test za bosansko rukovodstvo će uslijediti i prije stupanja na snagu ovog NATO-vog poduzimanja. Bosanskim liderima je naznačeno da će MAP zvanično otpočeti kada vojne baze ocijenjene kao neophodne za buduće odbrambene svrhe budu oficijelno registrovane kao državna imovina Bosne, a na kao zasebna imovina jednog od dva entiteta ove zemlje- Federacije ili Republike Srpske. Do sada, Republika Srpska je čvrsto pod kontrolom držala baze smještene na svojoj teritoriji, što je postalo predmetom širih sporenja sa federalnim dijelom. Neće biti jednostavno uvjeriti RS da odustane od svojih pozicija, ali je mamac veza sa NATO-om dalekosežan.
Ukoliko se ova zemlja provuče kroz još jedne turobne izbore bez dobrih vijesti, njena bi, već sada, pothranjena opredijeljenost prema NATO-u i vlastitim reformama, mogla svehnuti i urušiti se. Ako se zastoj nastavi i nakon izbora, moglo bi biti biti neizvodivo za novu vladu, koja neminovno mora sadržavati pravedan omjer Bošnjaka, Srba i Hrvata, da se uopšte formira, ostavljajući pri tome zemlju bez upravljanja, ili, čak, u još goroj situaciji. Ulozi su visoki, no, upravo je to razlog da baš sada Bosna i NATO prodube svoje veze.
Louise Arbour je predsjednica i izvršna direktorica Međunarodne krizne grupe (ICG) i bivša glavna tužiteljica Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.
General Wesley Clark, bivši zapovjednik Združenih snaga NATO-a, je član Odbora ICG-a i stalni član Buckle centra za međunarodne odnose na Univerzitetu Kalifornije u Los Angelesu.
Louise Arbour i general Wesley Clark: Zakoni i reforme više ne mogu biti taoci jedne etničke skupine!
01.05..2010.
Izvor: ONASA
Budućnost Bosne i Hercegovine (BiH) izgleda neizvjesnije nego u bilo koje vrijeme od kraja rata 1995., zemlja očekuje oktobarske izbore duboko podijeljena usred političke, ekonomske i socijalne krize, pa ulazak u NATO program MAP dolazi u najbolje vrijeme, ocijenili su predsjednica i član uprave Međunarodne krizne skupine (ICG), Louise Arbour i general Wesley Clark u novom broju američkog dvomjesečnika Foreign Policy.
“Tri naroda u zemlji – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – svi se natječu u određivanje budućnosti države BiH. Zemlja će održati opće izbore u oktobru, a ako to nije dovoljno destabilizirajuće, u pojedinim izbornim jedinicama svi trče u suprotnom smjeru: Srbi prijete da će raspisati referendum o Daytonskom sporazumu, Hrvati pozivaju na stvaranje autonomnog entiteta u okviru šire države, a Bošnjaci traže novi ustav koji će im dati više moći, te zamijeniti postojeći, visoko decentralizirani dokument. Formiranje koalicijske vlade nakon izbora bit će vrlo teško, bez obzira ko pobijedi. Povrh političke krize, zemlja je usred ekonomskog i socijalnog kraha”, ocjenjuju autori.
Paradoksalno, iznose autori, to je upravo vrijeme za NATO da stvori bliži savez s BiH, što je proces koji je počeo prošlog četvrtka u Tallinnu, u Estoniji.
Ministri vanjskih poslova članica Saveza složili su se na sastanku u Tallinu da BiH prime u Akcijski plan za članstvo (MAP), što je dobrodošao korak za održavanje mira i stabilnosti u zemlji.
MAP je program pomoći kroz koji NATO i njegove članice pružaju smjernice i podršku za konkretne političke, ekonomske, sigurnosne i zakonske reforme.
“To je upravo ono što treba BiH u ovako napetom trenutku, dijelom da umiri različite političke frakcije u zemlji, a dijelom da pomogne progurati jako potrebne reforme”, ističu Arbour i Clark.
Dosadašnji pokušaji SAD i EU da pomognu BiH provesti ustavne promjene kako bi vlada bila funkcionalnija razbijeni su, niko na terenu nije spreman poduzeti teške korake.
Ono što je, po njihovim riječima, potrebno jesu “promjene u procesu donošenja odluka u zemlji tako da zakoni i reforme više ne mogu biti taoci jedne etničke skupine, bez obzira na najbolje interese građana BiH u cjelini”.
Političarima u BiH danas nedostaje zajedničkih interesa i vrijednosti nužnih da nadograđuju na onome što su dogovorili u Daytonskim sporazumima, no bliža veza s NATO savezom može pomoći da izgrade osjećaj zajedničke svrhe i smire stanje u zemlji.
“Veliki dio sadašnje napetosti u BiH postoji jer se svi sudionici osjećaju nesigurno oko buduće strukture bosanske države i njihovog statusa unutar nje. Ulazak u NATO-ov program može svim stranama dati osjećaj sigurnosti, dati im više povjerenja za poduzimanje nužnih ustavnih promjena, čak i kada je to politički teško”, drže autori.
“Čak i među bosanskim Srbima, skupini koja ja najmanje sklona približavanju NATO-u, podrška javnosti za članstvo je već na 35 posto, pa i premijer Milorad Dodik, dokazano težak partner međunarodne zajednice, favorizira članstvo u NATO-u za BiH”.
Nacionalističko protivljenje Savezu, zbog bombardiranja Srbije 1999., manje je vjerovatno jer se i Beograd približava Savezu.
“Ako dođe do reforme, ona će djelovati samo ako je oblikovana od i za sva tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata”, naglašavaju Arbour i Clark.
MAP je, po njihovoj ocjeni, od vitalnog značaja za BiH jer stavlja inicijativu i ‘vlasništvo’ nad procesom reformi u ruke bosanskohercegovačkih čelnika.
U proteklih 15 godina oni su se prečesto skrivali iza leđa Ureda visokog predstavnika (OHR), izbjegavajući teške odluke, kod provedbe reformi u nizu pitanja od uvođenja zajedničkih registarskih pločica do mandata međunarodnih sudaca za ratne zločine, ističe se.
Ovog puta, čelnici u BiH moraju prestati očekivati da ih neko dođe spašavati i početi sami obavljati težak posao, pišu autori te navode nedavne pozitivne primjere donošenja zakona koji su omogućili znatnu pomoć MMF i vizne olakšice s Evropskom unijom.
Prvi test za čelnike u BiH dolazi i prije prvog dana novog angažmana NATO-a, jer im je rečeno da će MAP službeno početi tek kada vojne baze identificirane kao potrebne za buduće odbrambene svrhe, budu uknjižene kao nacionalno vlasništvo države BiH, a ne kao zasebna imovina jednog od dva entiteta – Federacije BiH ili Republike Srpske.
“Ako BiH prođe kroz još jedne ogorčene izbore bez dobrih vijesti, već i ovako oskudna predanost NATO-u i vlastitim reformama mogla bi se slomiti i propasti. Ako se zastoj nastavi i nakon izbora, moglo bi postati nemoguće formirati novu vladu, koja nužno mora sadržavati fer mješavinu Bošnjaka, Srba i Hrvata, što bi državu ostavilo bez vlade ili gore od toga. Ulozi su visoki i zato je sada pravi trenutak za BiH i NATO da prodube veze”, zaključuje Arbour, bivša glavna tužiteljica ICTY-a i visoki komesar UN za ljudska prava, te general Clark, bivši zapovjednik snaga NATO-a, u magazinu Foreign Policy.
John Bullard: NATO će zahtijevati tačno uknjiženje objekata i zemljišta koje pripadaju BiH
Neke zemlje u MAP-u su se zadržale dvije ili tri godine, dok su neke ostale po devet godina
27.04.2008.
Ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a u Talinu su prihvatili ulazak BiH u Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP) na uvjetnoj osnovi. Taj uvjet je rješavanje pitanja vojne imovine, kazao je jučer u razgovoru s novinarima general Džon Bulard (John Bullard), zapovjednik Štaba Sjevernoatlantskog saveza u BiH.
Poželjni rok
Tek kada se riješi ovo pitanje, počinje cijeli proces MAP-a.
– MAP ne garantira buduće članstvo u NATO-u, niti sadrži spisak pitanja koja treba štrihirati jedno po jedno da bi zemlja postala članica. On se svodi na dijalog i komunikaciju između BiH i NATO-a, o tome na koji način BiH može doprinijeti NATO-u. Uzimaju se u obzir stvari kao što su odbrana, sigurnost, finansije, unutrašnji poslovi. Jednostavno, obuhvata sva državna tijela BiH – kazao je Bulard.
On ističe da nema roka za rješavanje pitanja uknjiženja vojne imovine na državu. Dobra vijest je, tvrdi, da se svi slažu da je 69 lokacija potrebno Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH. Pitanje je samo na koji način uknjižiti tu imovinu.
– Mislim da smo blizu rješenja. Iza scene je bilo vrlo pozitivnog dijaloga. Ako bismo uspjeli riješiti ovaj problem nekim poželjnim ritmom i uklopiti se u normalni raspored, državni godišnji izvještaj mogao bi se dostaviti u septembru. Bit ću iskren pa reći da i mi imamo nekoliko pitanja koja moramo postaviti Međunarodnom sekretarijatu NATO-a, a tiču se sastavljanja godišnjeg plana. Ne znam bi li oni uopće prihvatili probijanje tog roka – rekao je Bulard.
Tačno uknjiženje
Izjave zvaničnika iz RS da će pitanje vojne imovine donijeti nove probleme u BiH, otežavaju cijeli proces, ali Bulard je optimista. S obzirom na to da se radi o različitim vrstama objekata, koji su uknjiženi na različita tijela, od općina do entiteta, a čak je vlasnik jednog releja Pravoslavna crkva, Bulard kaže da će NATO zahtijevati tačno uknjiženje objekata i zemljišta, iako “postoje vrlo čvrsti stavovi o pojmovima vlasništva i korištenja imovine”.
– Punopravno članstvo u NATO-u zavisit će od napretka vaše zemlje. Neke zemlje u MAP-u su se zadržale dvije ili tri godine, dok su neke ostale po devet godina. Vaša zemlja morat će donijeti još neke veoma teške odluke, možda teže od pitanja vojne imovine – kazao je Bulard.
Čopor je jak onoliko koliko je jak vuk
Na pitanje novinara šta BiH dobiva članstvom u NATO-u, Bulard kaže da će sigurno dobiti mnogo, ali je važnije kako BiH može doprinijeti Sjevernoatlantskom savezu.
– Kako kaže poslovica: Čopor je jak onoliko koliko je jak vuk. Za 61. godinu postojanja, nijedna članica NATO-a nije napala drugu članicu. Također, NATO doprinosi stabilnosti, koja sa sobom nosi investicije, ekonomski rast, jer u globalnoj ekomiji investitori moraju imati osjećaj da u zemlji postoji određena stabilnost, izvjesnost – kazao je Bulard.
Veća izdvajanja za vojsku
Ulazak u MAP donijet će neke važne promjene za BiH.
– BiH će učestvovati u NATO-ovim misijama, vježbama, morat će ostvariti standard vojne gotovosti, što znači da morate imati određeni postotak vojnih snaga koji je u stanju biti razmješten odmah. Također, praksa je da zemlje članice NATO-a izdvajaju oko dva posto od BDP-a za odbrambene potrebe, a BiH sada izdvaja 1,4 posto – kazao je Bulard.
Ž1 = STRAZBUR Sazvana debata o našoj zemlji
BiH prijeti isključenje iz članstva u Vijeću Evrope
Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (PSVE) jučer je na zasjedanju naknadno odlučila da u četvrtak održi javnu debatu posvećenu “hitnim izmjenama Ustava BiH”.
Na ovoj debati, kako je za “Dnevni avaz” jučer iz Strazbura rekao član delegacije Parlamenta BiH Mladen Ivanić, isključivo će se razgovarati o provođenju presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić i Finci”.
– PSVE bi mogao odlučiti da nakon izbora ne prihvati akreditive nove delegacije Parlamenta BiH, jer će smatrati da nije izabrana u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Može doći i do suspenzije, a, u najgorem slučaju, i do isključenja BiH iz članstva – istakao je Ivanić.
Za ovakvu situaciju Ivanić je okrivio vladajuću koaliciju.
– Isključivi krivci su stranke iz Sarajeva, koje presudu iz Strazbura žele iskoristiti za šire promjene Ustava BiH. Prije svega SBiH, čija je politička filozofija da, ako sada ne dođu do izmjena, neće nikada. To je maksimalistički princip i krajnju cijenu toga platit će BiH – istakao je Ivanić.
Poslanik SBiH Adem Huskić kaže da je njegova stranka jedina ponudila konkretan dokument za izmjene Ustava BiH, odnosno uvođenje četvrtog člana Predsjedništva BiH, od kojih bi jedan bio iz reda ostalih.
– Na taj način bila bi ispoštovana presuda Evropskog suda – kaže Huskić.
“Ovo je mali korak za NATO, ali ogroman za BiH”
24.04.2010.
Web Izvor: http://www.sarajevo-x.com/bih/politika/clanak/100424029
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Sven Alkalaj obratio se prisutnima u Talinu na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova država učesnica ISAF misije.
U svome govoru Alkalaj se zahvalio na pozivu kao i na ukazanoj prilici da se obrati na skupu. Istakao je da ima na umu da međunarodna zajednica ima zajednički cilj uspostavljanja sigurnog, stabilnog i demokratskog Afganistana, naglasivši da je s toga razmjena mišljenja o situaciji u Afganistanu od velike koristi kako za međunarodnu zajednicu tako i za narod Afganistana.
Minstar Alkalaj je podsjetio da se iz bh iskustva jasno vidi da se najbolji rezultati postižu angažovanjem svih aktera spremnih da osnuju efikasne institucije koje će uspostaviti ambijent za ekonomski oporavak. S tim u vezi izjavio je da BiH podržava “Sveobuhvatni strateški političko-vojni plan” kao i važnost ispunjenja Željenih strateških ciljeva (DSO) koji će unaprijediti stabilnost i sigurnost u Afganistanu. Obavijestio je, da je Predsjedništvo BiH, imajući u vidu značajne obuke afganistanskih trupa, dalo saglasnost za angažman deset instruktora u ISAF misiji, kao i saglasnost za učešće pješadijske jedinice za sigurnost u sklopu danskog kontingenta u Južnoj regionalnoj komandi u Afganistanu. Naglasio je da je ovim činom BiH još jednom potvrdila svoju želju da aktivno pomaže uspostavi mira i sigurnosti u Afganisatnu kroz partnerstvo sa NATO-om.
Istakao je da BiH i kao nestalna članica u VS OUN-a ima čvrsto opredjeljenje ka suverenitetu, nezavisnosti, teritorijalnom integritetu i nacionalnom jedinstvu Afganistana, kao i podršku svim afganistanskim naporima usmjerenim ka izgradnji države i postizanju održivog mira i ustavne demokratije.
Ministar Alkalaj se u ime delegacije BiH zahvalio na odluci NATO-a o aplikaciji BiH za MAP, naglasivši da su vlasti, kao i sve relevantne bh institucije, posebno u posljednjih pet mjeseci pokazale jaku odlučnost u postizanju dodatnog progresa. Istakao je da je dosta napretka ostvareno do sada, ali da je BiH svjesna činjenice da su NATO integracije kontinuirani proces prilagodbi i reformi. Ministar Alkalaj je rekao da će neki možda reći da je ovo mali korak za NATO, ali je uvjerio prisutne da je ovo ogroman korak naprijed za BiH. Iskazao je svoju uvjerenost da će ova odluka biti dodatni podsticaj za budući proces reformi u BiH s ciljem punopravnog članstva u NATO-u. Ministar je na kraju svog izlaganja izrazio nadu u pozitivan ishod sastanka u Talinu, kao i međunarodne konferencije u Kabulu koja će se održati ovog ljeta, saopšteno je iz Ureda za odnose s javnošću MVP-a BiH.
Glas za sankcije Iranu uvjet BiH za poziv u MAP?
15.04.2010.
Web izvor: http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/glas-za-sankcije-iranu-uvjet-bih-za-poziv-u-map
Najviši zvaničnici SAD, Velike Britanije i Turske imali su na marginama samita o nuklearnoj sigurnosti u Vašingtonu i intenzivne razgovore o napretku BiH ka punopravnom članstvu u NATO-u, saznaje “Dnevni avaz”.
Razgovore o uključivanju BiH u Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP) inicirao je šef turske diplomatije Ahmet Davutolu (Davutoglu), koji je, kako je Stejt department zvanično potvrdio, o tome razgovarao s američkom državnom tajnicom Hilari Klinton (Hillary Clinton).
Davutolu je o tome razgovarao i s britanskim ministrom vanjskih poslova Dejvidom Milibandom (David).
Gorljivi zagovornik
Turska je gorljivi zagovornik priključivanja BiH Savezu i Davutolu je, prema nezvaničnim informacijama, tražio podršku da se BiH pozove u MAP već na neformalnom samitu država članica bloka u Talinu u Estoniji 22. i 23. aprila.
No, podršku za takav korak od svih država članica, s obzirom na to da se nije mnogo toga u BiH promijenilo od posljednje odbijenice, bit će teško dobiti. Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić izjavio je jučer za naš list da on ne može prognozirati ishod samita u Talinu.
Iransko pitanje
– NATO nekada donosi odluke na osnovu procjene o ispunjenosti uvjeta, a nekada na osnovu nekih drugih rezona – kaže Cikotić.
Prema nezvaničnim izvorima našeg lista, u igru u vezi s upućivanjem pozivnice za MAP, osim ranijih do kraja nedefiniranih uvjeta za reforme i slanje bh. misije u Afganistan, ušlo je najvruće vanjskopolitičko pitanje BiH – stav o američkom zahtjevu za sankcije Iranu!
Bitni stavovi za odluku o MAP-u
Ako BiH, navodno, bude uz većinu država članica NATO-a u Vijeću sigurnosti UN-a i glasa za sankcije Iranu, to bi moglo biti prevaga da BiH dobije zeleno svjetlo za MAP. No, ministar Cikotić nije nam mogao potvrditi tu informaciju.
– Ne mogu to potvrditi, ali moram reći da u sferi odlučivanja u kojoj se sve to događa ti elementi nisu nebitni – navodi Cikotić.
