SAD POZDRAVLJAJU NAMJERU BIH ZA ČLANSTVOM U NATO I EU
Ambasador SAD u BiH Čarls Ingliš istakao je večeras u Sarajevu da su SAD opredjeljene da rade sa bosanskohercegovačkim liderima da ostvare cilj uspostavljanje demokratske i prosperitetne BiH, koja je aktivni član EU i NATO-a i daje svoj doprinos.
Ambasador Ingliš je na prijemu upriličenom povodom 4. jula – Dana nezavisnosti SAD, pozdravio deklerativnu namjeru BiH da postane bitna članica EU i NATO saveza koja tim zajednicama daje doprinos.
– Nije dovoljno samo reći da nešto želite. Članstvo u evroatlantskoj porodici i njenim institucijama se mora zaslužiti. U suprotnom, deklaracije ostaju samo riječi – rekao je ambasador SAD obraćajući se pristutnim zvanicama iz političkog, vjerskog i javnog života u BiH i diplomatskom koru.
On je napomenuo da su SAD i šira međunarodna zajednica spremni pomoći BiH da ono za što se deklerativno zalaže postane stvarnost.
– Danas, pred kraj mog mandata u BiH, ponavljam obećanje SAD koje smo dali prije 15 godina i koje će novi ambasador i svi oni koji dođu poslije nas ispunjavati – da smo spremni i da želimo pomagati građanima BiH dok im konačno ne bude omogućeno da se okrenu budućnosti koja nosi mir, slobodu i prosperitete – poručio je Ingliš.
03.06.2010.
Izvor: SRNA
PODRŠKA BOSNI I HERCEGOVINI NA PUTU U NATO
Predstavnici Ministarstva odbrane BiH i Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH (OSBiH) održali su danas u Sarajevu sastanak s delegacijom NATO-Parlamentarne skupštine koju je predvodio Sverre Myrli, predsjedavajući Komiteta za odbranu i sigurnost.
U sastavu delegacije NATO-Parlamentarne skupštine bili su članovi Komiteta za odbranu i sigurnost i članovi Stalnog komiteta NATO-Parlamentarne skupštine.
Sastanku su uime Ministarstva odbrane i OSBiH prisustvovali zamjenici ministra odbrane BiH Marina Pendeš i Živko Marjanac te načelnik Zajedničkog štaba OSBiH generalpukovnik Miladin Milojčić i njegov zamjenik generalmajor Slavko Puljić.
Predstavnici MO i OSBiH upoznali su goste o trenutnim aktivnostima na ispunjenju uvjeta za MAP i aktuelnostima u vezi s prijenosom vlasništva nad vojnom imovinom, tranzicijom vojnog personala i izradom značajnog dokumenta “Pregled odbrane“, te vojnim učešćem BiH u misiji ISAF.
Gosti su izrazili podršku svim nastojanjima odbrambenih institucija BiH na putu ka članstvu u NATO-u, saopćio je Ured za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH.
23.06.2010.
Izvor> FENA
OTPUŠTENO JOŠ 600 VOJNIKA
SARAJEVO – Druga grupa od 600 vojnika Oružanih snaga BiH kojima su istekli profesionalni vojni ugovori u četvrtak je otpuštena, potvrđeno je u Ministarstvu odbrane BiH.
“Ovo je nastavak aktivnosti koja je obilježila ovu godinu. Već smo u februaru otpustili 304 vojnika koji imaju više od 35 godina, a kojima ističu ugovori. Ovo je druga grupa vojnika sa preko 35 godina kojima su istekli ugovori”, kazao je Sead Muratović, pomoćnik ministra odbrane BiH za personalna pitanja.
U grupi koja je jučer otpuštena trebalo je biti još 12 vojnika, ali su u međuvremenu stečeni uslovi za njihovo penzionisanje.
Predviđeno je da 31. augusta iz Oružanih snaga BiH bude otpušten još 441, a 31. decembra još 451 vojnik.
Otpušteni vojnici OS BiH nemaju nikakava prava na otpremninu, jedini način zbrinjavanja vojnika je NATO trast fond. Za zbrinjavanje svakog vojnika Oružanih snaga koji će biti otpušten u 2010. godini biće obezbijeđeno po 1.500 eura iz ovog fonda.
Vojnici koji su otpušteni treba da se registriraju u regionalne centre u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru sa svojim projektima i apliciraju za novac iz ovog fonda.
Do sada nije zabilježen očekivani interes otpuštenih vojnika jer se više od jedne trećine vojnika nije prijavilo.
“Naši bivši vojnici moraju biti spremni da počnu novi život. Nažalost, samo su se dvije trećine otpuštenih vojnika do sada prijavile. Zbog ove činjenice nismo ograničili vrijeme prijavljivanja kao što je to ranije bilo”, kazao je Sead Muratović, koji je apelovao na vojnike da se prijave sa svojim projektima.
Nakon što se prijave sa svojim projektima, otpušteni vojnici dobijaju stručnu i materijalnu pomoć za aktivnost kojom se žele baviti u mirnodopskom životu.
“Imamo iskustva iz prvog kruga NATO trast fonda, u koji je 2009. godine bilo uključeno 2.860 vojnika. Većina od 60 odsto vojnika opredijelila se za poljoprivredu, njih 14 odsto je imalo projekte za pokretanje vlastitog biznisa, 16 odsto za proširivanje biznisa, a samo mali broj za doškolovanje”, kazao je Muratović.
Naglasio je da se u okviru NATO trast fonda novac vojnicima ne daje “na ruke”.
Stranka demokratske akcije (SDA) u zakonsku porceduru u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH uputila je zakon o zbrinjavanju vojnika veterana rata u BiH.
Po ovom prijedlogu zakona, koji je prošao prvo čitanje na posljednjem zasjedanju parlamneta, za sve vojnike koji imaju barem dvije godine ratnog staža u ARBiH, HVO-u i VRS, a koji su 1. januara 2006. bili u sastavu Oružanih snaga BiH, obezbijedilo bi se penzionisanje. Ovaj zakon bi se primjenjivao retroaktivno.
Penzije bi bile isplaćivane iz penzionih fondova entiteta, s tim što bi država imala obavezu da nadoknadi troškove.
“Rano je govoriti koliko je ovo realno i dobro rješenje. Postoji mnogo nedorečenosti. Šta je s onim vojnicima veteranima koji nisu bili u sastavu OS BiH 2006. godine? Da li i njima treba obezbijediti penzije? Pitanje je i načina finansiranja jer trenutno nema novca za ovakve penzije. To je dobra inicijativa, ali će biti potrebno mnogo amandmana da se raščiste nejasnoće”, kazao je Živko Marjanac, zamjenik ministra odbrane BiH.
17.06.2010.
Izvor: http://www.nezavisne.com/dogadjaji/vijesti/62025/Otpusteno-jos-600-vojnika.html
ZAPOVJEDNICI KOPNENIH VOJSKI ZEMALJA ČLANICA NATO-A OKUPLJAJU SE U ZAGREBU
U organizaciji Savezničkog zapovjedništva snaga Madrid u Zagrebu će se danas održati redovita godišnja konferencija zapovjednika kopnenih vojski članica NATO-a i partnerskih zemalja, čiji je domaćin Hrvatska kopnena vojska, javlja HRT.
Hrvatska je, kao punopravna članica NATO-a, prvi put domaćin konferencije, na kojoj sudjeluju zapovjednici kopnenih vojski 36 zemalja – članica NATO-a, Partnerstva za mir, Mediteranskog dijaloga i Istanbulske inicijative.
Teme konferencije su uloga Saveza u 21. stoljeću, njegova transformacija NATO-a, operacija ISAF u Afganistanu te iskustva RH tijekom procesa pristupanja NATO-u. Na otvorenju skupa bit će i hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
Sa sudionicima konferencije zapovjednika Kopnenih vojski zemalja članica NATO-a i partnerskih zemalja susrest će se i predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić.
Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general pukovnik Mladen Kruljac i zapovjednik Savezničkog zapovjedništva snaga u Madridu general pukovnik Alfredo Cardona Torres predsjedniku Sabora uručit će zahvalnicu.
16.06.2010.
Izvor: http://www.dnevnik.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=10335:zapovjednici-kopnenih-vojski-zemalja-lanica-nato-a-okupljaju-se-u-zagrebu&catid=89:svijet&Itemid=463
IZASLANSTVO MOBIH NA SASTANKU U BRISELU
Razgovori o reformi NATO-a
Izaslanstvo Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine (MOBiH), koje predvodi ministar odbrane Selmo Cikotić, prisustvovat će sastanku na nivou ministara odbrane nenatovskih zemalja sudionica u misiji ISAF u Afganistanu koji se održava danas u NATO stožeru u Briselu.
Glavne teme sastanaka bit će misija ISAF u Afganistanu, reforma NATO-a i raketna odbrana, a bit će održani i odvojeni sastanci NATO-a sa zemljama sudionicama misije KFOR te s izaslanstvima Ukrajine i Gruzije.
Na sastanku će pored ministra Cikotića sudjelovati šef odsjeka za saradnju s NATO/PfP u MOBiH brigadir Drago Radić, šef Misije BiH pri NATO-u Nikola Radovanović i šef Vojnog dijela Misije BiH pri NATO-u brigadir Enes Husejnovic.
Izvor: FENA
11.06.2010.
PRIMOPREDAJA KOMANDE NAD NATO ŠTABOM U SARAJEVU
General David Enyeart
Štab Sjevernoatlantskog vojnog saveza u Sarajevu dobio je svog novog komandanta, američkog brigadnog generala Dejvida Enjarta (David Enyeart). On je na toj poziciji zamijenio generala američkih marinaca Džona Bularda (John Bullard), koji odlazi na novu dužnost.
Enjart je odmah po svom dolasku u BiH obećao da će uložiti dodatne napore kako bi BiH učinila ključne korake ka članstvu u NATO-u. Ako BiH postigne očekivani napredak, Enjart će, kao komandant Štaba u Sarajevu, biti glavna veza između BiH i NATO-a pri početku procesa Akcionog plana za članstvo u Savezu (MAP).
Enjart na novu dužnost dolazi sa znatno većim vojnim iskustvom nego što ga je imao njegov prethodnik. Obavljao je brojne i odgovorne dužnosti u okviru Kopnene vojske SAD i Nacionalne garde američke savezne države Oregon. U dva navrata angažiran je u mirovnoj misiji u Afganistanu – ISAF, i to u svojstvu zamjenika komandanta posebnih borbenih brigada.
Dobitnik je brojnih nagrada i odlikovanja, među kojima i Medalje bronzane zvijezde (s bronzanim hrastovim vijencem), Medalje za zasluge i Medalje Kopnene vojske za vojničke vrline.
Izvor>http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/licnost-dana/5989-Oficir-borbenih-brigada.html
10. jun 2010.
Biografija Generala Enyeart-a(eng.)> http://www.ng.mil/ngbgomo/library/bio/2082.htm
SVAKOM OTPUŠTENOM VOJNIKU PO 1.500 EURA
SARAJEVO – Za zbrinjavanje svakog vojnika Oružanih snaga (OS) BiH koji će biti otpušten u 2010. godini biće obezbijeđeno po 1.500 eura, potvrđeno je iz Ministarstva odbrane BiH.
Novac za zbrinjavanje vojnika biće obezbijeđen iz NATO Trust fonda i Ministarstva odbrane BiH.
“Za 2010. godinu predviđeno je da NATO Trust fond odvoji 2,9 miliona eura, a iz budžeta MO BiH odvojiće se 500.000 eura. Ovih 3,4 miliona eura još nisu operativna. Ni jednom od vojnika novac neće biti isplaćivan na ruke već će se koristiti za njihovo školovanje i preobuku za zanimanja u civilnom životu ili pokretanja malog biznisa”, kazala je Uma Sinanović, glasnogovornik Ministarstva odbrane BiH.
Prva grupa od 300 vojnika otpuštena je u martu ove godine. Trenutno je u toku registracija ovih vojnika, a oni treba da se prijave u regionalnim centrima u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci. U prijavama trebaju iskazati svoje interese čime se žele baviti u civilnom životu nakon čega će im biti pružena promoć.
“Prvih otpuštenih 300 vojnika su prvi u procesu zbrinjavanja. Oni će nakon što popune obrasce biti osposobljeni za druge poslove poput zanatstva ili poljoprivrede. Mi smo ruralna zemlja te najviše prijava očekujemo za stočarstvo ili poljoprivredu. Svakom vojniku se pristupa pojedinačno i svaki će potpisati svoj projekat”, kazala je Sinanovićeva, istakavši da će prvi projekti početi da se implementiraju krajem jula ili početkom avgusta ove godine.
Otpušteni vojnici ne smatraju da su projekti NATO Trust fonda pravi način da se vojnici zbrinu.
“Zašto će meni prekvlifikacija kada ni ljudi s fakultetom ne mogu da nađu posao. Ovo su izuzetno mala sredstva i jedino konkretno je da od tih 1.500 eura kupim neku stoku koju kasnije mogu prodati. Pitanja otpuštenih vojnika mora se riješiti na drugi način jer ja i moja porodica ne možemo živjeti od dvije krave”, kazao je jedan od otpuštenih pripadnika OS BiH iz Goražda.
Za 2010. godinu je predviđeno da iz OS BiH bude otpušteno oko 2.000 vojnika. Druga grupa od oko 600 vojnika trebala bi biti otpuštena 17. juna ove godine.
30.05.2010.
Izvor: http://www.nezavisne.com/dogadjaji/vijesti/60898/Svakom-otpustenom-vojniku-po-1500-evra.html
NATO NA RASKRŠĆU
Za jednog mađarskog oficira, koji je karijeru započeo u doba Hladnog rata i koji se, kao pripadnik Varšavskog pakta okupljenog oko Sovjetskog Saveza, pripremao za konačni obračun sa zapadnim ideološkim neprijateljima, bilo je nezamislivo da će nepunu deceniju nakon sloma istočnog bloka, 1999. godine, biti stacioniran u glavnoj komandi NATO-a i raditi PR za goste NATO-a koji dolaze da se upoznaju sa osnovnom strukturom tog vojnog saveza.
“Ovdje su u vrijeme Hladnog rata mogli dolaziti samo državljani NATO članica, a sada ovdje imamo zemlje bivšeg sovjetskog bloka koje su već NATO članice, imamo zemlje koje su u programu Partnerstvo za mir, zemlje koje su, poput BiH, u MAP-u, odnosno Akcionom planu za članstvo, a sedmično imamo i prijateljske sastanke s Rusijom koja ovdje takođe ima svoje predstavnike”, objašnjava nam taj oficir na uvodnom brifingu koji je održan za desetoro novinara, studenata, profesora i predstavnika nevladinog sektora iz BiH u centrali NATO-a u Briselu.
NATO i demokratija
Čime je to NATO uspio privoljeti bivše neprijatelje da su danas ili članice NATO-a, ili u MAP-u, ili u najmanju ruku u stalnom dijalogu sa NATO-om? Bez obzira na bivše ideološke razlike, svi žele biti na ovaj ili onaj način involvirani u neku od operacija NATO-a. Primjera radi, Rusija učestvuje u NATO-ovoj operaciji “Active Endeavour” u Sredozemnom moru, koja je aktivirana nakon terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. godine. Rusija je pod komandu NATO-a stavila jedan svoj ratni brod. Zanimljivo je takođe da je ovo prva NATO operacija aktivirana po članu 5 Ugovora o osnivanju NATO-a, koji kaže da je napad na bilo koju članicu Saveza napad na cijeli Savez.
NATO savez osnovan je s ciljem odbrane zapadne Evrope od komunističke koalicije okupljene u Varšavskom paktu. Ove dvije organizacije su bile postavljene na potpuno različitim osnovama. Dok je Varšavski pakt bio organizovan na brutalnoj vojnoj sili i održavan snagom sovjetskih tenkova, NATO je od samog početka bio demokratski, jer se u njemu odluke donose konsenzusom svih članica. Upravo u ovoj činjenici je glavna snaga NATO-a. Htio NATO to ili ne, podrazumijevalo se da zemlje članice moraju u potpunosti biti demokratske i u njima mora biti uspostavljena vladavina prava. Jer ako svaka zemlja ima pravo da po članu 5 zatraži angažman ostalih članica na njenoj zaštiti, i ako svaka, pa i najmanja zemlja, ima pravo blokirati bilo koju odluku ostalih članica NATO-a, sasvim je logično da država mora biti uređena i ozbiljna, odnosno mora biti zemlja u kojoj su uspostavljene snažne i efikasne institucije. To zahtijeva demokratiju, inače bi NATO bio urušen.
U doba Hladnog rata, narodi istočne Evrope, od kojih mnogi nisu nužno imali bilo šta protiv komunizma, samo su željeli da učestvuju u društvenom i političkom životu, što im je, naravno, bilo onemogućavano. Istočni blok pao je, između ostalog, upravo zbog manjka demokratije. Ako se NATO pokazao kao klub demokratskih zemalja u kojima vladaju institucije, nije teško shvatiti zašto su ti narodi željeli biti dio toga.
Šta je NATO
Oko toga šta je, u stvari, NATO vlada veliko nerazumijevanje. Obično se zamišlja da je NATO velika vojna mašinerija sa stotinama hiljada vojnika i hiljadama visokosofisticiranih aviona, dalekometnih raketa i tenkova, što je daleko od istine.
NATO vojnike i vojnu opremu dobija od zemalja članica i nema stalne kontingente. NATO je, u stvari, samo razrađeni organizacionotaktički sistem koji ima za cilj da na jednom mjestu okupljene različite vojske organizuje na način da one djeluju kao jedna cjelina u konkretnoj akciji. Političke odluke donose zemlje članice, a vojne strategije prave de fakto generali zemalja članica NATO-a koje opet mora odobriti političko krilo, odnosno svaka članica NATO-a ponaosob.
NATO nema ni političke ingerencije, koje leže, kako smo već rekli, kod zemalja članica, gdje odluke budu donijete konsenzusom svih, niti ima vojnu silu, koju daju zemlje članice, a nema ni vojnike, koje takođe pridodaju zemlje članice. NATO je i vojno i politički u potpunosti “razvlašćen”.
Pored demokratske organizacije, koju smo pomenuli ranije, i ovo je ključan razlog uspješnosti NATO-a koji leži u jednoj jednostavnoj činjenici: Ne morate biti članica NATO-a da biste savršeno funkcionisali u okviru NATO-a. Primjer je akcija “Active Endeavour” koju smo već pomenuli, a u kojoj učestvuje i Rusija. Ona ima svoj vojni kontingent, a NATO se prema njemu ponaša na isti način kao i prema bilo kojem drugom vojnom kontingentu: NATO koristi svoje taktičko organizacione sposobnosti da ta šarena struktura različitih vojski djeluje kao jedna kompaktna cjelina, bez obzira na to jesu li one članice ili nisu. Slično je i u operaciji ISAF u Afganistanu, gdje učestvuju mnoge zemlje koje nisu članice NATO-a, uključujući i BiH. A dobar primjer je i u našoj zemlji. Imamo evropske stabilizacijske snage, EUFOR, koji u suštini koristi organizaciono taktičke sposobnosti NATO-a. Operacija u BiH jeste, u stvari, NATO operacija.
Kriza identiteta
Mnogi danas govore da je NATO u krizi identiteta. NATO je izgubio svog prirodnog neprijatelja na kraju Hladnog rata, pa mnogi postavljaju pitanje čemu danas služi NATO. Početkom devedesetih neki su čak govorili da se NATO ukine. Međutim, ako stvari posmatramo iz već navedenog ugla, nije bilo potrebe da se NATO ukida. Zašto ukinuti organizacioni sistem koji, kako smo vidjeli, savršeno funkcinoiše i kada u njemu nisu samo članice NATO-a? To se najbolje pokazalo za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Vrlo moguće je da nije bilo tog rata, da ni NATO-a danas ne bi bilo. U okviru NATO intervencije u BiH NATO je zemljama članicama, ali i cijeloj međunarodnoj zajednici, pokazao da te organizacione sposobnosti mogu biti korišćene i van konteksta Hladnog rata.
Naravno, ovo pitanje je posebno osjetljivo za srpski narod, koji je u devedesetima dva puta bio objekt NATO “intervencije”. Ali ne treba zaboraviti da je upravo zbog toga u BiH došlo do potpisivanja Dejtonskog sporazuma i međunarodnog priznanja Republike Srpske kao jednog od dva bh. entiteta. Možda je pomalo i ironično da se danas RS vrlo argumentovano bori protiv centralizacije BiH i ukidanja RS koristeći argumente nastale na aktivnosti NATO-a tokom devedesetih u BiH, jer bez NATO-ove vojne operacije ne bi bilo Dejtonskog sporazuma.
NATO je pokazao da može pripremiti vojničku podlogu za politički dogovor i to je matrica koju NATO danas, sa manje ili više uspjeha, koristi i u drugim kriznim područjima.
Intervencija NATO-a u Srbiji je potpuno druga priča. Činjenica je da je zahvaljujući toj intervenciji Srbija ostala bez Kosova, ali ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je, prema priznanju i srpskih vlasti, Milošević kosovskom pitanju pristupio potpuno pogrešno. Uostalom, zanimljivo bi bilo vidjeti šta bi se 1999. godine desilo s Kosovom da je Srbija početkom devedesetih krenula ka članstvu u NATO-u, što nije nikakva tajna da su mnogi željeli da se desi. U tom kontekstu, rat na Kosovu, ako bi ga uopšte i bilo, teško bi mogao biti rješavan NATO intervencijom protiv zemlje članice.
NATO i Srbi
Za srpski narod i u Srbiji i u BiH, jedno od ključnih pitanja je da li treba težiti evropskim ili evroatlantskim integracijama? Da li Srbija i BiH treba da postanu članice NATO-a?
Prilikom našeg brifinga u “Šejpu”, glavnoj komandi i vojnoj bazi NATO-a u blizini Brisela, uputili smo pitanje jednom od čelnih predstavnika NATO-a na zatvorenoj sjednici o tome kako NATO gleda na eventualni ulazak Srbije i BiH u NATO u kontekstu događaja iz devedesetih godina prošlog vijeka, napomenuvši da Srbi nisu zaboravili ulogu koju je u tome imao NATO.
Iz odgovora koji smo dobili, proističe jedna, na prvi pogled, iznenađujuća, ali u suštini vrlo logična pozicija NATO-a. NATO-u i nije toliko bitno da li će Srbija postati članica NATO-a ili neće.
“Mi imamo aktivnu PR kampanju u kojoj objašnjavamo Srbiji šta je NATO. Na kraju dana, ipak će sama Srbija odlučiti želi li biti u NATO-u. Ne želimo stvarati bilo kakvu vrstu pritiska. Ako želite ući, dobrodošli ste. Ako ne želite, to je za nas OK”, rekao je ovaj zvaničnik.
Ni jedan razlog koji su Srbi tokom devedesetih, ali i kasnije, spominjali zbog kojih je NATO posebno zainteresovan za Balkan i poziciju Srba u njemu, teško bi mogao biti prihvaćen kao valjan argument. Zabluda je da SAD forsiraju širenje NATO-a na istok kako bi pojačali svoj utjecaj u tom dijelu svijeta. U stvarnosti NATO je SAD mnogo manje potreban, nego što se to misli. Kada SAD smatraju da je njihova bezbjednost ugrožena, oni će reagovati kako misle da treba, sa NATO-om ili bez njega. Primjera radi, kada je NATO odbio da učestvuje u ratu u Iraku, Amerika je jednostavno formirala “Koaliciju voljnih” i otišla u Irak.
Ako bi SAD ikad htjele da izvrše pritisak na neku istočnoevropsku zemlju da se ne približavaju nekom drugom centru moći, teško da bi to radili preko NATO-a u kojem se sve zemlje članice moraju saglastiti oko bilo kakve akcije. Mnogo svrsishodnije sredstvo bi bile druge metode i institucije, poput ekonomskih organizacija, diplomatije, ili čak direktne vojne akcije.
Druga zabluda je da Amerikancima treba širenje NATO-a u Srbiju kako bi podigli vojne baze i učvrstili se na strateškim pozicijama na Balkanu. S obzirom na to da su Rumunija i Bugarska već članice NATO-a, one imaju mnogo bolju i povoljniju stratešku poziciju od Srbije, ako bi tako nešto Americi ikad bilo potrebno. Tehnički gledano, i pomalo ironično, SAD već imaju bazu u Srbiji – na Kosovu.
Datum: 22.05.2010 Autor: Dejan Šajinović
Izvor> http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/60364/NATO-na-raskrscu.html
Istočna Evropa se osjeća zapostavljeno
16. Maj 2010. godine
BERLIN – Prema izveštaju koji je objavila grupa stručnjaka uoči predstavljanja nove glavne strategije za savez, NATO ignoriše sigurnosne zabrinutosti svojih članova iz centralne i istočne Evrope dotle da nekoliko zemalja iz tih regija traži odvojene bilateralne sigurnosne ugovore sa SAD.
Ako Alijansa nastavi da ignoriše sigurnosne brige regije, nekoliko zemalja iz nje će nerado obavljati NATO misije van Evrope, jer se ne osjećaju sigurno kod kuće, kaže izvještaj koji je objavio Centar za evropsku reformu, nezavisni istraživački institut iz Londona.
“Ako se osjećaju sigurno kod kuće,” kaže isvještaj, “imati će manje potrebe da investiraju u opremu potrebnu za samoodbranu i imati će više razloga za kupovinu hardvera koji je potreban za udaljene misije kao što je Afganistan.”
Izvještaj je objavljen dok se Madeleine Albright, bivši državni sekretar SAD-a, pripremala da na ponedjeljak predloži novi strateški koncept za NATO, prvu veliku reviziju Alijansinih ciljeva nakon više od deset godina.
Tokom zadnjih devet mjeseci, Albright je predvodila tim stručnjaka za odbranu i sigurnost da istraži šta NATO treba uraditi u narednim godinama da se suoči sa novim izazovima, ostane relevantan, odluči koliko daleko se treba širiti i da li uključiti države kao što su Gruzija i Ukrajina.
“Neki od saveznika se brinu da NATO neće biti u mogućnosti da dođe i pomogne im odbraniti se u krizi,” kaže Tomas Valasek, jedan od autora koji također i savjetuje tim Gđe Albright.
Neke države članice NATO-a vjeruju da Rusija može izazvati male, regionalne konflikte koje je teško spriječiti ili odvratiti, stoji u izvještaju.
NATO je bio nespreman na rusku invaziju na Gruziju 2008., izvještaj nastavlja. Nedostajalo je dijeljenje obavještajih podataka i sofisticirani mehanizam upravljanja krizom. Također, ignorisani su ne-vojni oblici zastrašivanja kao što su cyber napadi, uključujući onaj sa kojim se suočila Estonija prije dvije godine.
Izvještaj kaže da će osjećaj nesigurnosti među zemljama istočne Evrope i zemljama članicama kao što su Norveška i Island, otežati Savezu da “vrati” odnose sa Rusijom, što je cilj glavnog tajnika NATO, Andersa Fogh Rasmussena. NATO je podijeljen između umirivanja svojih istočnih članova i vraćanja odnosa sa Rusijom, kažu stručnjaci.
“To je lažna dilema,” stoji u izvještaju. “Treba imati dvostruku strategiju koja će postići oboje.”
Judy DEMPSEY
Stručnjaci: NATO mora biti spreman za intervencije u dalekim zemljama
16.05.2010. Izvor: FENA 
BRUXELLES, 17. maj – NATO mora da nastavi obezbjeđivati sigurnost svojih članica kao što to čini od 1949. godine i u isto vrijeme biti spreman da intervenira izvan svoga teritorija, predložili su u ponedeljak stručnjaci određeni da pripreme novu doktrinu Atlantskog saveza.
– U deset narednih godina, NATO će imati četiri velike vojne misije, navodi u svom izvještaju o “novom strateškom konceptu” NATO-a grupa od 12 stručnjaka kojom predsjedava bivša američka državna tajnica Madeleine Albright.
Tekst ovog izvještaja je objavljen u isto vrijeme kada je predat ambasadorima 28 zemalja članica. Oni će ga razmotriti i dopuniti prije nego što ga usvoje lideri koji će se sastati na samitu u Lisabonu krajem novembra.
Prva od tih misija se sastoji u “odbrani zemalja članica od svake prijetnje agresijom”, u skladu s prvom misijom od prije 60 godina.
NATO, isto tako, mora da pripremi “ekspedicione kapacitete za vojne operacije izvan zone sporazuma”, kao što je to slučaj danas u Afganistanu.
Drugačije govoreći, ono što je bilo izuzetak s vojnom intervencijom NATO-a u Afganistanu, koju su izazvali napadi od 11. septembra, postat će pravilo.
Još jedna važna misija NATO-a na vojnom planu je da sarađuje s drugim partnerima u svijetu kako bi se suočio s novim prijetnjama, kao što su informatički napadi, piraterija, širenje balističkog i nuklearnog oružja te rizik od energetske nestašice.
Posljednja misija je pomoć obuci policije i vojske u manje stabilnim zemljama kako bi se doprinijelo međunarodnoj sigurnosti, kao što je to NATO već radio u Afganistanu i Iraku, javio je AFP.
OSCE ambasadori u posjeti Bosni i Hercegovini sagledali tok procesa euroatlantskih integracija i ispunjenja obaveza prema OSCE-u
14.05.2010.
Izvor: Odjel za medije i informisanje javnosti OSCE Misija za Bosnu i Hercegovinu
SARAJEVO Sedamnaest ambasadora i članova delegacije država članica OSCE-a danas su okončali dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini čiji je cilj bio sagledati bosanskohercegovačke kapacitete u implementaciji europskih standarda u cilju ostvarenja što boljeg napretka ka euroatlantskim integracijama i ispunjenju obaveza OSCE-a.
Posjeta, koja je organizirana u suradji sa Misijom OSCE-a u Bosni i Hercegovini okupila je ambasadore OSCE-a iz Austrije, Belgije, Kanade, Njemačke, Grčke, Litvanije, Holandije, Portugala, Ruske Federacije, Srbije, Slovačke, Slovenije, Švedske, Turske kao i Bosne i Hercegovine.
Tijekom posjete delegacija amabasadora se sastala sa predstavnicima institucija vlasti Bosne i Hercegovine, kao i partnerskih međunarodnih organizacija, uključujući visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Europske unije u BiH Dr. Valentina Inzka, zatim članove Parlamentarne skupštine, ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja, ministra odbrane BiH Selmu Cikotića, te predstavnike Centralne izborne komisije i Institucije ombdusmena/ombdusmana za ljudska prava BiH. Delegacija se također sastala sa predstavncima nevladinih organizacija i studentima Univerziteta u Sarajevu i to u organizaciji Fondacije Friedrich Ebert.
„Ovo je najveća grupa stalnih predstavnika država članica OSCE-a u posjeti BiH, i to je pokazatelj velikog interesa država članica OSCE-a za kontinuirani napredak ove zemlje,“ izjavio je Amabsador Gary D. Robbins, šef Misije OSCE-a u BiH.
Delegacija je obavještena o važnosti promicanja demokratske uprave kako bi se osiguralo ostvarenje prava svih građana BiH.
Ministar odbrane BiH dr. Selmo Cikotić razgovarao sa OSCE ambasadorima
Datum: 14.05.2010.Preuzeto sa: www.mod.gov.ba
Ministar obrane BiH dr. Selmo Cikotić primio je 13. 05. 2010. godine u Domu Oružanih snaga BiH izaslanstvo OSCE ambasadora, koju je predvodio šef Misije OSCE u BiH ambasador Gary Robbins, sa kojima je razgovarao o putu Bosne i Hercegovine prema NATO-u i EU, te o doprinosu Bosne i Hercegovine globalnom miru kroz aktivno učešće u operacijama potpore miru.
Kroz informativni brifing ministar Cikotić je prisutne ambasadore detaljno upoznao sa trenutačnim aktivnostima koje se vode u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama BiH vezane za reformu obrane BiH, pripremama za Misiju ISAF u Afganistanu, rješavanju viška naoružanja i streljiva, statusu vojne imovine, tranziciji personala i drugim aktualnim pitanjima koje se odnose na približavanje Bosne i Hercegovine NATO-u i EU.
Ambasadori OSCE su izrazili interesiranje za aktuelna dešavanja u oblasti obrane u BiH i istaknuli spremnost i potporu za sve aktivnosti koje će Bosnu i Hercegovinu približiti euro-atlantskim strukturama.
Sastanku su osim ministra obrane i amabasadora OSCE-a nazočili zamjenik ministra obrane za politiku i planove Živko Marjanac, zamjenica ministra obrane za upravljanje resursima Marina Pendeš i drugi najviši dužnosnici Ministarstva obrane BiH.
BiH počela uništavati višak naoružanja i municije
Datum: 14.05.2010. Preuzeto sa: www.dnevniavaz.ba
Prelaskom tenkom preko 30 vojnih pušaka, isto toliko kalašnjikova i 25 komada lakog naoružanja iz akcije “Žetva” u kasarni “Orao” u Rajlovcu jučer je ozvaničena nova faza uništavanja nesigurne municije i lakog naoružanja koje je Predsjedništvo BiH identificiralo kao višak.
Simboličnom početku uništavanja tog i oružja prikupljenog u akciji “Žetva”, u društvu visokih vojnih dužnosnika u našoj zemlji, prisustvovala je i delegacija Stejt departmenta, predvođena zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD za planove, programe i operacije Tomasom Masijelom (Thomas J. Masiello).
Tom prilikom su Masijelo i bh. ministar odbrane Selmo Cikotić potpisali i izjavu o zajedničkoj opredijeljenosti za rješavanje viškova lakog naoružanja i neispravne municije.
– Rješavanje viška naoružanja predstavlja ne samo korak ka regionalnoj saradnji, već i ka državnoj sigurnosti. Sjedinjene Države su opredijeljene da daju podršku nastojanjima BiH da na pravi način vodi proces demilitarizacije. Sasvim je razumljivo da to predstavlja ključnu komponentu u promoviranju i napredovanju BiH ka članstvu u NATO-u – ocijenio je Masijelo.
On je naveo da su SAD tu da pomognu BiH pri provođenju plana uništenja desetina hiljada viškova nesigurne municije i lakog naoružanja. Zaključio je i da su SAD opredijeljene da ostanu partner BiH sve dok ne bude uništen i zadnji komad oružja, ali i zadnji metak.
Ukazujući osim ekonomskih i socijalnih i na problem ogromnog viška naoružanja i municije u BiH, Cikotić je potcrtao da ovaj proces treba dobiti novi zamah i biti nastavljen većim intenzitetom.
– Ovim BiH ispunjava preuzete međunarodne i obaveze koje proističu iz članstva u MAP-u. Time sebi trasiramo brži put prema evroatlantskim strukturama – istakao je Cikotić.
Prisustvo zvaničnika
Uništavanju oružja i municije prisustvovali su i ambasador SAD u BiH Čarls Ingliš (Charles English), predstavnici Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Parlamenta BiH, komandant NATO štaba u BiH Džon Bulard (John W. Bullard), komandant EUFOR-a Bernhard Bair i predstavnici OSCE-a, UNDP-a i Ureda visokog predstavnika.
Atlantska Inicijativa u posjeti glavnom sjedištu NATO-a
Članovi Atlantske Inicijative zajedno sa predstavnicima medija i nevladinih organizacija iz cijele Bosne i Hercegovine bili su u dvodnevnoj posjeti Briselu, gdje su prisustvovali predavanjima u glavnom sjedištu NATO-a te Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga Evrope (SHAPE) u Monsu.
Posjeti su prisustvovali Edina Bećirević i Jasna Pekić (Atlantska Inicijativa), Dubravka Gojić (RTRS), Dejan Šajinović (Nezavisne novine), Daniel Omeragić (Oslobođenje), Milena Aćimovac (Centar za međunarodne odnose), Predrag Zvijerac (Dnevni list), Adnan Rondić (Hayat TV), Zerina Vrabac ( FTV), i Đorđe Lubura (Organizacija mladih).
Upriličena su zanimljiva predavanja iz oblasti NATO historije, razvoja Alijanse te sadašnjih operacija, fokusirana na ISAF mirovnu misiju u Afganistanu, gdje su angažovani i vojnici Oružanih snaga BiH. Također je u fokusu bio odnos NATO-a sa Rusijom, Evropskom unijom i Balkanom, posebice Bosnom i Hercegovinom, ali je najviše govora bilo o novom strateškom konceptu.
Više informacija u newsletteru AI
12.05.2010.
Izvor: www.opsa.hr
Tuzla je grad na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine i jedno od najstarijih naselja u Europi s kontinuitetom življenja. Svelikom tradicijom tolerancije, Tuzla je bila jedini grad u BiH gdje nacionalističke snage nisu odnijele pobjedu na prvim lokalnim izborima. Danas je Tuzla grad sa svojim tranzicijskim problemima, ali sve se više pretvara u sveučilišni centar, s jednom od najboljih klinika u široj regiji. No, ispod površine gomilaju se problemi. I to posve doslovno. Rudnici soli desetljećima su tvorili osnovicu gospodarstva grada. Sada su mnogi napušteni, ali pukotine ispod gradskogsredišta prijete mnogim povijesnim građevinama. Grad polako, ali sigurno tone, a kuće pucaju. Tuzlanska sol ostatak je starog Panonskog mora, a sam naziv grada proizlazi iz turske riječi za sol. I dok su Turci trgovali solju, od 1950.-ih eksploatacija gradskog bogatstva nekontrolirano raste. Iako se danas sol više ne vadi, posljedice su vidljive na svakom koraku u gradu. Većina starih kuća u gradskom središtu su zamijenjene novima. Tu i tamo postoje starije građevine, a urušavanje zidova može se primijetiti i u Atik ili Šarenoj džamiji, jednoj od najpoznatijih u Tuzli. U centru Tuzle se podiže pločnik, a kako grad tone, tako gradska vlast mora izgrađivati stepenice po ulicama i trgovima što se vidi i na slici iznad. Kod mnogih građevina ulazna se vrata povisuju jer zgrade tonu, a građevinskim zahvatima se pokušavaju osnažiti temelji. Stoga je Sveučilište u Tuzli odlučilo iskoristiti fondove NATO Znanost za mir i sigurnost odjela kako bi istražili mogućnosti zaustavljanja ovog problema. NATO pomaže davanjem potrebne opreme, poput GPS opreme i geofizičkih sprava kojima znanstvenici nastoje dijagnosticirati probleme i krenuti prem riješenju. Kako NATO zahtijeva suradnju znanstvenika iz države članice, u pomoć su priskočili i znanstvenici sa sveučilišta u Bariju i Bolonji.
BiH rasprodaje 20 aviona i 268 tenkova
Među viškovima nalazi se i deset helikoptera i 61 transporter • Na spisku 569 tipova oružja
07.05.2010.
Web Izvor: http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/bih-rasprodaje-20-aviona-i-268-tenkova
Ujedinjavanjem entitetskih vojski u državnu desetak godina od završetka rata Ministarstvo odbrane (MO) i Oružane snage (OS) BiH naslijedili su ogromne količine oružja koje su imale VRS i ARBiH. Da bi koliko-toliko popunile rupe u državnom budžetu, vojne vlasti odlučile su dio viška oružja rasprodati, dok je ostatak, koji se smatra neispravnim, planiran za uništavanje.
Razorno djelovanje
“Avaz” je došao u posjed spiska u kojem su navedene vrste i količine oružja koje ne trebaju Oružanim snagama. Na spisku je čak 569 tipova, od plinskih pištolja, raznih vrsta automata, bacača granata i raketnih lansera do različitih tipova letjelica.
S tog obimog spiska navest ćemo samo oružje s najvećim razornim djelovanjem. Između ostalog, na bubanj ide svih 20 aviona i deset helikoptera preostalih iz prethodnog rata. Od toga je Ministarstvo odbrane 19 aviona nalijedilo od VRS, a samo jedan od Armije BiH, dok je sedam helikoptera ostalo od ARBiH, a tri od VRS.
Bacači raketa
Višak je i čak 268 tenkova, od kojih je 128 porijeklom iz FBiH, a 141 iz RS. Tome treba dodati i jedan tenk nosač mosta i dva tenka nosača. FBiH je Državnom ministarstvu odbrane ustupila i 61 transporter.
Na spisku viškova oružja iz FBiH našlo se i 129 topova, 261 bestrzajni top, deset haubica i 378 PAT-ova. S druge strane, iz manjeg entiteta naslijeđen je 151 PAT, 293 obična topa, 264 bestrzajna i osam top haubica.
Tu je i 38 višecijevnih bacača raketa, poznatih pod skraćeniciom VBR. Iz FBiH ih je naslijeđeno 20, a iz RS 18.
Radarska i oklopna vozila
Kada je riječ o voznom parku, u prodaju idu tri radarska (svi iz RS), 18 oklopnih i 89 borbenih pješadijskih vozila. Od toga su samo tri oklopna vozila od ARBiH.
Na spisku viška oružja nalaze se i 82 vojna automobila iz RS, dok ih FBiH, prema dostupnim podacima, nije posjedovala.
Nesnošljiva situacija u Bosni, Srbiji i Kosovu: EU i NATO moraju (do)vršiti posao
Uprkos ostvarenom napretku, nevolje i dalje natktiljuju Bosnu, Srbiju i Kosovo. Dalje otkliznuće može spriječiti angažman NATO-a i EU- upravo sada.
07.05.2010. (Napisao: Kurt Volker 22. april. 2010. (Komentar objavljen u The Christian Science Monitor))
Washington
Sjećate li se Bosne? A, Kosova? Tokom 90-tih naučili smo novu frazu- etničko čišćenje- i upustili se u prvu akciju interveniranja u regionalne krize. (Do sada su mnoge takve akcije već uslijedile.) No, ipak, 15 godina nakon srpskog masakra više od 7000 Muslimana u Srebrenici, nismo završili posao osiguranja Balkana kao mirnog i bezbjednog mjesta za sve.
Upravo je ovo bila tema nedavnog saslušanja kojeg su u Vanjskopolitičkom komitetu Senata SAD predvodili senatori Jeanne Shaheen, Jim DeMint i George Voinovich. Ovo je tema o kojoj će, vrlo vjerovatno, raspravljati i državna sekretarka Hillary Clinton na sastanku NATO-a ove sedmice u Estoniji.
Da se razumijemo, ovaj je region iskusio i uspjeh. Slovenija i Hrvatska su zanjihane demokratije, sve prosperitetnije, i- članice su NATO-a. Pritom je Slovenija članica i EU, dok je Hrvatska na vrlo dobrom putu da to i sama postane. Albanija je članica NATO-a. Crna Gora sve više grabi prema progresu.
Ali nevolje i dalje nastavljaju izranjati. Sa nacionalistima koji paraju vezivno tkivo Bosne, sa Srbijom i nekolicinom članica EU koje nisu priznale nezavisnost Kosova, sa Srbijom koja, pri tome, nije pronašla svoje mjesto u evropskoj porodici, sa NATO-om i zamorom EU po pitanjima budućeg proširenja, sa razularenim kriminalom i korupcijom, cijeli region rizikuje otkliznuće u nestabilnost, pa, čak i gore.
No, ovakav razvoj događaja mogao bi se spriječiti, i to po mnogo nižoj cijeni nego što je bila potrebna da se zaustavi etničko čišćenje 90-tih, ili, pak, onoj potrebnoj za provedbu eventualno slijedeće intrervencije. U poređenju sa Afganistanom, na Balkanu već posjedujemo određene prednosti: nema aktivnog sukobljavanja; stanovništvo je obrazovano, a radna snaga stručna; ekonomija je razvijena, a okruženje cijelog regiona sačinjeno je od zemalja članica EU i NATO.
Pritom još i znamo šta je potrebno za uspjeh- koristiti privlačnu silu samog NATO-a i EU da bi se uhvatio zamah provedbe teških, ali neophodnih reformi.
Izazovi na Balkanu identični su onima sa kojima se Evropa stoljećima suočavala- prevazilaženje historije. A to nije nimalo jednostavan zadatak. Potrebni su odlučni poticaji i pobude da bi ove zemlje regiona odustale od iredentizma, sjećanja o izgubljenim teritorijima i žalovanja za prohujalim vojevanjem, te se, naposlijetku, okrenule budućnosti.
Međutim, kako smo vidjeli 90-tih godina, stvarna, nadolazeća mogućnost članstva u EU i NATO-u nudi upravo takvu vrstu strukture za poticaje. Baš ovakvo pozicioniranje osnažuje poziciju reformskih snaga kroz uvjeravanje javnosti da će kratkoročna poteškoća i odbacivanje nacionalističkih agendi rezultirati višestrukim koristima, a da suprotnost- valjanje u blatu tih istih programa- neminovno dovodi do odstranjenja cijele nacije iz rastuće i sve više integrirajuće evropske porodice.
Jasno je da zemlje moraju ispuniti uslove za članstvo. Moraju prijeći mukotrpni reformski put. EU i NATO u ovom procesu mogu biti ili pasivni ili se aktivno uključiti. Pasivna pozicija pruža malo mogućnosti za poticaje i osnažuje one sa revanšističkim programima. Aktivnom bi se pozicijom, zapravo onom u kojoj bismo naglasili našu opredijeljenost prema prijemu novih članica i spremnost prema radu sa zemljama kandidatima na pojedinim reformama, osnažili oni koji su spremni da najbrže i na najdalekosežniji način dovedu do promjene.
Sada je pravo vrijeme za osvježenu energiju da se posao na Balkanu privede kraju, odnosno da se region potpuno vrati na pozicije dominantnog evropskog diskursa prije no što otkliže unazad. Pritome, nekolicina koraka bi mogla biti poduzeta:
Prvo, EU i NATO moraju jasno i glasno ponoviti da su spremni prihvatiti svaku balkansku zemlju kao svoju članicu ukoliko dotična ispuni sve uslove za članstvo.
Drugo, da bi generirao zanovljenu političku preduzetost, Washington će se morati aktivno uključiti u saradnju ne samo sa EU i NATO-om kao institucijama , već i sa ključnim zemljama- članicama ovih organizacija.
Treće, EU i NATO bi trebali odriješitije koristiti mehanizme koji im već stoje na raspolaganju ne bi li podstakli potrebne reforme, uključujući, između ostalih, režim bezviznog putovanja, sporazume o pridruživanju EU, kao i NATO-ov Akcioni plan za članstvo.
Četvrto, u Bosni moramo zadržati robusnu međunarodnu prisutnost i preduzetost, uključujući i snažnog, međunarodnog „visokog predstavnika“ kao i snage EU, sve dok Bosna održivo ne implementira dalekosežne reforme.
Peto, trebali bismo održati čvrstu preduzetost u vezi Kosova, bilo putem približno 10 000 vojnika koji su u sastavu kosovskih snaga kojima rukovodi NATO ili kroz Misiju vladavine prva pod okriljem EU, uz zagovaranje njegovog priznavanja od strane svih zemlja EU i poboljšanja upravljanja Kosovom.
Šesto, trebamo otpočeti novi zamah prema razješenju pitanja oko imena Makedonije. Zbog neraskidive veze grčkog identiteta za antičku Makedoniju, ova se zemlja žestoko protivi da njen sjeverni susjed nosi ime „Republika Makedonija“. I sami Makedonci bi mogli početi sa umjerenim načinima izgradnje vlastitog samopozdanja- da li je, uopšte, potrebno da njihov aerodrom nosi ime Aleksandra Makedonskog?- nakon čega bi trebali uslijediti kompromisi sa obje strane.
Sedmo, NATO i EU trebali bi nagraditi reformske uspjehe Crne Gore ubrzavanjem njenog puta prema članstvu u obje institucije, ako ni zbog čega drugog, a to onda što takav potez može potaknuti zamah širih razmjera u regionu.
Osmo, SAD i EU trebali bi sprovesti snažan bilateralni angažman sa Srbijom, ulijevajući joj osjećaj pripadnosti transatlantskoj zajednici.
I, deveto, trebamo raditi odlučnije sa Albanijom na osnaženju njezinih demokratskih institucija, transparentnosti i antikorupcije, sve u svrhu zamajca na putu prema EU.
Razrješenje ovih zategnutih pitanja je teško, ali izvodivo. Uostalom, mnogo je bolje utrošiti energiju i napor sada, dok je regiona miran, nego riskirati nestabilnost u budućnosti.
Sjetite se- najveća stradanja u Evropi nakon holokausta u Evropi desila su se na Balkanu prije samo 15 godina.
Kurt Valker, bivši ambasador SAD pri NATO-u, stalni je član i upravljački direktor Centra za transatlantske odnose Škole za napredne međunarodne studije na Univerzitetu John Hopkins. Također je i viši savjetnik u Atlantkom vijeću SAD.
Preveo A.A.
