U sklopu projekta koji Atlantska inicijativa provodi uz podršku ambasade Velike Britanije u Bosni i Hercegovini organiziran je niz online radionica na temu kako odgovoriti na nasilje u porodici tokom COVID-19 krize. Tokom marta 2021. na pet radionica priključilo se više od 120 učesnika/ca koji rade na pružanju podrške žrtvama nasilja u porodici ili rade na slučajevima nasilja u okviru krivičnopravnog sistema. Ove multidisciplinarne radionice pružile su priliku za razmjenu iskustava i znanja i osvjetljavanje dilema koje se pojavljuju u postupanju. Radionice su izazvale značajan interes, a prisustvovali su stručnjaci i stručnjakinje iz centara za socijalni rad, policije, pravosuđa, sigurnih kuća, zdravstva i nevladinih organizacija. Predavačice i predavači na radionicama su bili:
- Ivanka Marković, profesorica na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci
- Adisa Zahiragić, sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu
- Duško Milioca, predsjednik Okružnog suda u Prijedoru
- Dželila Mulić Čorbo, psihoterapeutkinja
- Dženana Lepirica, psihologinja, Centar za socijalni rad Sarajevo
- Siniša Marković, tužilac, Okružno tužilaštvo, Banja Luka
- Alma Kovačević, istražiteljica, MUP Tuzlanskog kantona
- Fatima Bećirović, projektna koordinatorica, Gender Centar Federacije BiH
Učesnici/e su se složili da pandemija COVID-19 predstavlja poseban izazov u radu na predmetima nasilja u porodici. Neki od izazova s kojima se susreću jeste direktan rad sa žrtvama i počiniocima koji mogu biti zaraženi i bez simptoma, čime se stručna lica dovode u rizik. Rad je otežan i samim time što izolacija i obolijevanje zaposlenika pogađa i službe zaštite, zbog čega nerijetko rade s umanjenim kapacitetima. Na početku pandemije s problemom su se suočile i sigurne kuće koje nisu odmah mogle uspostaviti izolatorij za nove korisnice, uglavnom zbog manjka sredstava ili nedovoljnog prostora u postojećim sigurnim kućama. Jedan od ključnih problema je i nedostatak protokola o postupanju tokom pandemije COVID-19. Protokoli bi trebali razjasniti na koji način organizirati direktan rad, odakle crpiti sredstva za zaštitu od COVID-19, na koji način osigurati zasebne prostorije za uzimanje izjava ili ispitivanje, kako postupati u slučaju nasilja s osobama koje su zaražene i sve druge izazove s kojima se susreću sada već cijelu godinu dana u svom radu.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image1-1024x640.png)
Tokom pandemije je bilo važno osigurati kontinuitet rada, a mnoge poteškoće u radu tokom pandemije su poteškoće koje su postojale i ranije. Također, stručnjacima koji rade u sistemu zaštite je jasno da prijavljeni slučajevi ne odražavaju pravu sliku i da veliki broj ostaje neprijavljen, zbog straha, stigme, finansijske ovisnosti, nepoznavanja sistema, ali i nepovjerenja u sistem. Pored toga, neprijavljivanje nasilja tokom pandemije uzrokovano je i nedostatkom transporta u fazama lockdowna, konstantnom blizinom počinioca kod kuće, strahom od zaraze, izraženom finansijskom ovisnosti žena koje su zbog pandemije ostale bez posla.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image2-1024x640.png)
Iako institucije zvanično ne bilježe porast u broju slučajeva nasilja, SOS telefoni tokom pandemije zaprimaju veći broj poziva, a povećani su i zahtjevi za smještaj u sigurne kuće. Učesnici iz centara za socijalni rad navode da se nasilje tokom pandemije pojavljuje i u porodicama u kojima ranije nije bilo nasilja. Tenzije rastu u svim porodicama, ali su nasiljem najviše pogođene one porodice koje nemaju razvijene mehanizme nošenja sa stresom. Sistemska podrška je izostala tokom pandemije, iako su porodice tokom pandemije COVID-19 suočene s brojnim stresovima, uključujući izolaciju, povećanu brigu za zdravlje, gubitak posla, nesnalaženje s online školom, pritisci za intenzivnu brigu za druge, ukidanje servisa koje porodice inače koriste u svakodnevnom životu kao što su vrtići, aktivnosti za djecu i manjak podrške koju inače pruža proširena porodica.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image3-1024x640.png)
Zbog svog multidisciplinarnog karaktera radionice su pomogle da se osvijetle dileme koje su povezane s primjenom zakona o zaštiti od nasilja porodici u FBiH i RS-u, a predavačice i predavači su govorili koliko je važno mjere koje predviđa ovaj zakon ne tretirati kao prekršajne sankcije, već kao mjere koje omogućavaju brzu i hitnu zaštitu žrtvi. Na radionicama se raspravljalo i o izmjenama u pogledu tretiranja nasilja u porodici koje donosi novi Krivični zakonik Republike Srpske.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image4-1024x640.png)
Interes za radionice su posebno pokazali pripadnici policije koji smatraju da oni do sada nisu imali dovoljno prilika da se educiraju na temu nasilja u porodici. Tokom jedne od radionica problematizirano je i pitanje situacija kada policija tokom intervencije „pomiri“ supružnike ili uđe u konverzacije koje vode ka tome. Predavačice i predavači su bili jasni da to ne bi trebalo biti u domenu rada policije jer rad sa porodicama zahtijeva sistemski i multidisciplinarni pristup. Osim toga, žrtve nasilja su nepovjerljive prema sistemu, preplašene od nasilnika, a nasilnici često skloni manipulisanju službenih lica kako bi izbjegli krivične sankcije. Stoga je važno da službena lica postupaju isključivo prema zakonskim odredbama i poduzimaju korake u pravcu izricanja zaštitnih mjera, a zatim i krivičnog gonjenja.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image5-1024x640.png)
Tokom radionica problematizirano je i odustajanje žrtava nasilja od krivičnog gonjenja odnosno korištenja zakonskog prava da ne svjedoče protiv supružnika. Iako su učesnici ovo isticali kao jedan od ključnih problema u krivičnom gonjenju, predavačice i predavači su imali stav da se uz adekvatno prikupljene dokaze slučaj može dokazivati pred sudom i bez svjedočenja žrtve. Učesnici radionica su informirani da je takva praksa već zabilježena u Općinskom sudu u Sarajevu.
![](https://atlantskainicijativa.org/wp-content/uploads/image6-1024x840.jpg)